Krešimir Kuran podnio je ostavku na mjesto predsjednika županijskog SDP-a. Za vršiteljicu dužnosti je predložio Kristinu Ćurčiju.
Ovu informaciju nam je potvrdio sam Kuran i rekao da će uskoro javno iznijeti razloge svoje odluke.
Inspekcija još nije otkrila razlog zamućenja Neretve
Još uvijek nije stigao inspekcijski nalaz, koji bi nam optkrio što je točno uzrokovalo smeđu boju Neretve.
Inspektori još uvijek rade na terenu i uzorkuju vodu, rečeno je za Bljesak.info iz Agencije za vodno područje Jadranskog mora.
Podsjetimo, Neretva je jučer, po tko zna koji put u zadnje vrijeme, svoju prepoznatljivu zelenu boju zamijenila smeđom. Dok inspektori rade na terenu, jučer su nam iz JP HZHB su rekli kako je voda zamućena radi planiranog ispusta HE Mostar.
– Zbog planiranog ispusta došlo je do kratkotrajnog zamućenja Neretve i nema apsolutno nikav negativan učinak na okoliš, kazala je Marija Buntić, glasnogovornica Elektoprivrede HZ Herceg Bosne.
Ispust je, objasnila je, redovit i održava se svake godine. Ponovila je kako nema neželjeni utjecaj na okoliš jer je riječ o mulju koji se inače nalazi u rijeci. Buntić tvrdi kako promjena boje rijeke nema veze sa vršenjem radova na HE Mostar.
STOŽER: U Metkoviću 3, a u Pločama 2 novozaražene osobe
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 13 novih slučajeva zaraze koronavirusom.
Riječ je o tri muške i dvije ženske osobe iz Dubrovnika (za dvije muške osobe je utvrđena epidemiološka veza), dvije muške i jedna ženska osoba iz Metkovića (jedna muška i jedna ženska osoba ima utvrđenu epidemiološku vezu), dvije muške osobe iz Ploča, jedna muška osoba iz Župe dubrovačke koja se vjerojatno zarazila izvan naše županije te jedna ženska osoba iz Dubrovačkog primorja i jedna ženska osoba koja nema prebivalište u našoj županiji.
U OB Dubrovnik hospitalizirane su 24 osobe pozitivne na koronavirus, od čega su četiri osobe na respiratoru.
U samoizolaciji se nalazi 618 osoba, a u posljednja 24 sata utvrđena su dva slučaja kršenja mjere samoizolacije.
‘Mladi o . Ante Gabrića’ prikupljaju pomoć za Maria Polli, misiju o. Ante koja je pogođena pandemijom i nevremenom
Dragi prijatelji misija!
Glad! Strašna je to riječ. Svima je na ustima u nepreglednim predjelima naše misije sunderbanskim džunglama. Čuje se ona i po rižištima, koja su nekoć bila plodna, kao i uz obale rijeke Gangesa. Opustjela su polja, u mnogim mjestima nije ni bilo žetve. Posvuda je strašna bijeda. Pred misijskom postajom na stotine ljudi redovito čeka na milostinju, na šačicu riže. Činimo koliko možemo. Prosimo na sve strane za ove naše bijednike. Dolazimo i k vama, dragi naši prijatelji, da i vas u ime Spasiteljevo zamolimo za koji mali dar.
Vaš o. Ante
Ove izrečene riječi našeg misionara objavljene su u misijskom listu Radosna vijest, srpanj 2020. možda poticaj svima nama da u ovim teškim vremenima pomognemo njegovoj misijskoj postaji Maria Polli koja zbog Covida 19 i ciklona Amphan prolazi teško razdoblje.
U cijelosti objavljujemo poziv za pomoć koji je uputio p. Silvester (kapelan u Maria Polliu) i p. Prolay (župnik), kao i popis štete koju je izazvao ciklon Amphan.
Neka ovo bude poticaj svima nama da pomognemo njegovoj drugoj domovini kojoj je nesebično darovao svojih 50 godina misijskog rada. Kada bi svi zajedno mjesečno odvojili samo jednu kunu značilo bi puno za ovu posljednju Antinu misiju.
Tijekom narednih dana na našoj Instagram i Facebook stranici Antinim stazama kao poticaj na akciju objavljivat ćemo neka od pisama našeg o. Ante Gabrića.
Zasigurno, da je sada živ, ne bi odbili njegovu zamolbu. Ali, zato imamo žive svjedoke Antina vremena, svećenike koji traže pomoć i koji revno slijede put našega misionara pomažući i dalje Antinu misiju u Maria Polliu.
Oni koji se žele uključiti u akciju svoje donacije mogu uplatiti na žiro račun Udruge:
MLADI OCA ANTE GABRIĆA
IBAN: HR1123600001102255307, ZABA
sa svrhom: pomoć misijskoj postaji Maria Polli
OBAVIJEST Sutra će biti zatvoren parking iza Doma zdravlja
Dom zdravlja Metković obavještava vozače da će u petak, 11. rujna, od 10 do 15 sati biti zatvoren parking oko prostora Doma (ispred Pizzerije Maestro) zbog ocrtavanja horizontalne signalizacije.
METKOVIĆ 27-godišnjak osumnjičen za kazneno djelo pokušaja iznude
Provedenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Metković 27-godišnjak je osumnjičen za kazneno djelo pokušaja iznude.
Sumnjiči se da je od kraja kolovoza do 5. rujna ove godine, u više navrata, putem mobilne komunikacijske aplikacije 25-godišnjaku slao prijeteće poruke kojima traži da mu, na ime nepostojećeg duga, isplati 2 tisuće eura i po 400 eura mjesečno u narednih šest mjeseci.
Osumnjičeni 27-godišnjak je uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave.
KINO ‘POBJEDA’: Ovoga vikenda na programu su izvrsni filmovi ‘Mulan’ i ‘Bijesan’
I ovoga vikenda očekuju vas izvrsne filmske projekcije u Kinu ‘Pobjeda’ Metković.
U petak, 11. rujna s početkom u 20 sati možete pogledati film Mulan – spektakularnu epsku priču o legendarnoj kineskoj ratnici Mulan.
U subotu, 12. rujna u 20 sati na programu je film Bijesan – psihološki triler s Oscarom nagrađenim Russellom Croweom u glavnoj ulozi.
Sve projekcije filmova održat će se u skladu s preporukama Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i Nacionalnoga stožera za civilnu zaštitu.
Šef hitne medicine Dubrovačko-neretvanske županije pozitivan na Covid-19
Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić pozitivan je na Covid-19.
Lulić jer prethodno bio u smaoizolaciji kao kontakt zaražene osobe, a po isteku samoizolacije se testirao i njegov je test bio pozitivan. S obzirom na to kako je bio u samoiozlaciji, nije bio u kontaktu sa zaposlenicima, prenosi Dubrovački dnevnik.
Foto: Goran Mratović/DD
Crvena korona-lista prazni hotele od Brela do Gradca, vrata zatvaraju već krajem rujna
Ovogodišnju turističku sezonu hotelijeri s područja Makarske rivijere ocjenjuju onako nekom slabom trojkom, ali posezona im je, kako kazuju, jako upitna jer su zbog stavljanja Hrvatske na crvenu korona listu od strane Njemačke (tri hrvatske županije među kojima je Splitsko-dalmatinska), Velike Britanije, Austrije i Slovenije, već sada zabilježili otkazivanje rezervacija za rujan i listopad, tako da je posezona u hotelima od Brela do Gradca jako neizvjesna, piše Slobodna Dalmacija.
Prema riječima Marine Josipović, direktorice makarskog hotela “Park”, mjesec dana sezone, od 15. srpnja do 15. kolovoza, dobro je prošlo, a u hotelu je najviše bilo Nijemaca.
– Da nisu nastupile zabrane od strane Njemačke, Austrije i drugih država, mogli bismo imati iznadprosječnu posezonu. Međutim, sada nam je skoro cijeli rujan storniran, kao i dio listopada, za koji smo imali rezervacije grupa iz Njemačke, Austrije i Irske. Sada nam samo preostaje čekanje, pa svi čekamo da nam krene nabolje tako da uopće ne znamo do kada će nam hotel biti otvoren – kazuje nam Josipović.
Otkazali Skandinavci
Slična situacija je i u hotelu “Osejava”, čija nam je direktorica Ivana Pivac Ivandić kazala kako su na početku sezone prema rezervacijama mislili da će im hotel biti popunjen sa 70 posto Skandinavaca, koji su, nažalost, zbog epidemiološke situacije otkazali dolazak. Ništa bolja situacija nije ni sa posezonom.
– Sezona je doista bila loša pa nam je hotel bio pun auto gostiju, od Poljaka do Mađara, jer smo cijene noćenja smanjili za čak 60 posto. I u rujnu smo kao glavne goste trebali imati Skandinavce, a u listopadu grupe iz Njemačke, ali ništa. Svi su nam otkazali i za nas hotelijere se ova sezona ne može ni nazvati sezonom – govori nam Pivac Ivandić, dodavši da će hotel vrata zatvoriti najvjerojatnije početkom listopada.
U bivšoj tvrtki “Hoteli Makarska” i sadašnjoj “Imperial Riviera” ovog ljeta radio je samo hotel “Dalmacija by Valamar”, dok je hotel “Meteor” bio zatvoren zbog radova, a “Rivijera” je primila samo par grupa turista.
Prema riječima Joška Lelasa, člana Uprave “Imperial Riviere” i direktora makarske podružnice za turizam “Hoteli Makarska”, hotel “Dalmacija” je bio dobro popunjen, ali rujan i listopad ne donose ništa dobro.
– Budući da su brojne države stavile Hrvatsku na crvenu listu, rujan i listopad su nam većinom stornirani, tako da ćemo Dalmaciju zatvoriiti 26. rujna – govori Lelas, dodavši da se uskoro nastavljaju radovi na rekonstrukciji hotela “Meteor” koji će vrata otvoriti početkom sljedeće godine.
Sigurna je neizvjesnost
Sezona u “Hotelima Baška Voda” još traje i ostvareno je minus 55 posto u odnosu na prošlu godinu. Prema riječima Jakše Medića, predsjednika Uprave baškovoške hotelske kuće, rezervacija do kraja rujna ima, ali je upitno hoće li i one biti otkazane.
– Sada živimo iz dana u dan i iz tjedna u tjedan i to zbog epidemioloških mjera koje uvode države. Evo danas imamo 150 rezervacija u hotelu “Horizont” i to od strane Skandinavaca, Nijemaca, Hrvata i Poljaka. Imamo mi rezervacije i do konca rujna, a pitanje je hoće li biti otkazane tako da je sve neizvjesno. Osim toga, rujan nam je uvijek bio popunjen gostima iz Njemačke i Austrije, ali situacija je takva kakva je – ističe Medić, dodavši da je hotel “Slavia” vrata zatvorio u subotu 5. rujna, dok će “Horizont” raditi do kraja rujna.
“Medora hoteli” i ljetovališta Podgora također bilježe otkazivanja dolaska gostiju u rujnu i listopadu, a kako nam je kazala Marta Slišković, direktorica prodaje i marketinga, od objekata u sastavu tvrtke “Medora hoteli” i ljetovališta, kamp “Medora Orbis” započeo je s operativnim radom krajem svibnja, a hotel “Medora Auri” je ponovno otvoren 11. lipnja, nakon tromjesečne prisilne stanke uvjetovane pandemijom koronavirusa.
Oba objekta su još uvijek otvorena, a o “rezultatima poslovanja Društvo će, kao izdavatelj dionica koje kotiraju na uređenom tržištu kapitala u Republici Hrvatskoj, o rezultatima sezone, obavijestiti zainteresiranu javnost na zakonom propisan način”.
– Nakon što je 20. kolovoza donesena odluka da je RH, odnosno Splitsko-dalmatinska županija, stavljena na crvenu listu Njemačke, Velike Britanije, Nizozemske i Austrije kao rizično područje za zarazu koronavirusom, prekinut je dotadašnji pozitivni ”last minute” trend bukinga u kolovozu, te se značajno usporio ritam ulaza novih rezervacija i povećala stopa otkaza postojećih rezervacija u svim prodajnim segmentima za rujan i listopad. Dok je god ovakva odluka na snazi, teško je procijeniti volumen prodaje i očekivanu strukturu gostiju – kazala nam je Slišković, koju smo upitali kada “Medora hoteli” namjeravaju zatvoriti vrata.
Kako kaže, nakon konačnog definiranja epidemiološke situacije u Hrvatskoj i ograničenja putovanja s emitivnih tržišta, donijet će konačnu odluku o datumu zatvaranja hotela “Medora Auri” i kampa “Medora Orbis”.
Bluesun: Rezervacije za rujan i listopad su predmet otkazivanja
Prema riječima Stjepka Šošića, direktora upravljanja prihodima “Sunce Hotela”, i u “Bluesun hotelima” u Brelima i u Tučepima zadovoljni su glavnom sezonom.
– Kao što smo nakon otvaranja naših hotela u lipnju i predvidjeli, srpanj i kolovoz su ipak bili iznad tadašnjih prognoza za Hrvatsku te smo u njima realizirali polovinu prošlogodišnjih noćenja. Pritom je kolovoz bio značajno bolji jer smo neke hotele otvorili u drugom tjednu srpnja, a nažalost niti jednom nismo bili u situaciji da otvorimo sve hotele. Zbog izraženog trenda last-minute rezervacija i kako bismo privukli što veći broj gostiju, išli smo s dodatnim popustima i benefitima tako da su i cijene bile nešto niže u odnosu na prošlogodišnje i planirane – rekao je Šošić, dok nam je Hrvoje Veselko, predsjednik Uprave “Sunce Hotela”, kazao da su i u “Bluesun hotelima” u Brelima i Tučepima rezervacije za rujan i listopad, nažalost, trenutno predmet otkazivanja, s obzirom na restrikcije emitivnih tržišta.
– Još uvijek aktivno promatramo situaciju i priželjkujemo relaksaciju restrikcija kako bismo i taj dio rezervacija uspješno odradili. Shodno dinamici rezervacija, dolazaka i otkazivanja, sukcesivno planiramo i posljedično zatvaranje hotela po destinacijama – kazao je Veselko, dodavši da je glavnina gostiju koji tradicionalno dolaze u rujnu u Bluesunove hotele u Brelima i Tučepima s njemačkog i austrijskog tržišta pa im trenutno važeće restrikcije s tih tržišta ne idu u prilog.
– U strukturi gostiju brojimo značajan broj Ukrajinaca, Hrvata, Čeha i Slovaka, dok najveći minus bilježimo s dosad najjačih avio tržišta poput Velike Britanije i Skandinavije – nadodaje Veselko.
Piše: Dijana Turić/ Slobodna Dalmacija
Domagoj Vidović: Kad je quelle Deutsche Welle
Iako sam se odavna zarekao da se politike u svojim štivima neću doticati, ovoga ću puta učiniti iznimku. Naime, o izborima se u Crnoj Gori u Hrvatskoj uglavnom piše iz druge ili treće ruke, otprilike kao o trenutačnome stanju u Libanonu, iako je riječ o susjednoj državi s malobrojnom, ali vrlo važnom, baštinom pretrujenom i živahnom hrvatskom zajednicom, koja se i sama našla u procijepu zbog silnica koje se trenutačno u Crnoj Gori presijecaju. Među Hrvate u Crnoj Gori odlučio sam se uputiti nakon objave Zažapske onomastike, tj. u trenutku kad mi se činilo da istraživanja u istočnoj Hercegovini (ponajprije hercegovačkome dijelu Zažablja i Popovu) polako privodim kraju.
Tijekom 2014. već sam bio dogovorio odlazak u Boku kotorsku i Sutomore, ali kad je trebalo onamo poći, nastao je muk. Tek sam poslije doznao da me je u uobičajenoj maniri hrvatskoga naljepničarstva netko ondje prikazao kao zaposlenika „projugoslavenske ustanove“. Vole to činiti paradni Hrvati, a ja bijah poprilično razočaran jer sam zapeo na Prevlaci. U svibnju 2017. ukazala mi se prilika izravno upoznati s nekoliko Bokelja u Stonu tijekom Međudržavnoga susreta hrvatske književnosti. „Tvoje je samo da dođeš“, rekao mi je tad Zvonimir Deković i već sam dogodine došao u rujnu na trodnevnu probu, a u studenome na istraživanje. Oba su dolaska bila poučna.
Ljetni je bio uistinu zavodljiv jer je prekrasna Boka u kasno ljeto, no to vas razdoblje poprilično zavara jer je stanje kad nakon slavlja opet dođu noći duge, znatno drukčije. Na temelju ljetnih dana imate osjećaj da sve besprijekorno funkcionira i problemi vam se koje vam spominju domaćini čine nestvarnima. Tad vam stanje u Crnoj Gori sliči na prizore iz Budve na pjenu od mora, a ta država kao mala Švicarska, narodnosno raznolika, sa svojim problemima, ali funkcionalna.
Kad dođete u kasnu jesen, postaje vam malo jasnije koliko je stanje ozbiljno i koliko su svaki izbori u toj državi svojevrstan referendum tijekom kojega se svaki glas važe i može biti presudan, a kad uočite da tijekom srpsko-crnogorskih sukoba prosvjednici najčešće dolazi pred hrvatske kuće, postaju vam jasnije priče o bušenju guma te propucavanju vozila i balkona iz ne tako davne prošlosti. Stoga su čak i meni, koji nisam domaći, nakon nekoliko dolazaka u Boku i Svebarje (jer svaki bih put barem na jedno popodne skoknuo i do Bara) počele poprilično ići na živce kavanske priče iz udobnosti fotelja o nedovoljnome hrvatstvu Bokelja i Barana (i to onih koji su ostali na ognjištima), a na opaske dijalektologa kako zvuče kao Crnogorci, obično bih dobacio: „Otiđite tri dana dolje i ako nakon tri dana ne budete raspoznavali Hrvate od ostalih, zapalite diplomu!“
Dakle, kao da nisu dovoljno tamošnjim Hrvatima svakodnevni problemi, još i Hrvatima u domovini treba svako malo objašnjavati tko su i što su. Ljudi s kojima surađujem stoički to podnose i ustrajno nastoje (i to vrlo uspješno) upoznati hrvatsku javnost ne samo s povijesnom baštinom, nego i sadašnjošću (sjetimo se nedavnoga predstavljanja knjige o Boki i bokeljskim Hrvatima Vande Babić).
Općenito su Hrvati neobičan narod jer ih na okupu drže razlike. Tako sam i ja od Prevlake do Bojane tijekom boravka u najjužnijemu dijelu jadranskoga uzmorja uočio kako su, dakako ugrubo, Kotorani nekako najbliže Dubrovčanima, Tivćani Makaranima, a Barani Zadranima. Spičani mi, pak, nekako najviše nalikuju stanovnicima Hrvatskoga primorja, Zupci poput kombinacije Hrvata u istočnoj Hercegovini i brdskih Neretvana, a Šestani su baš onakvim kakvim ih je opisao Vladimir Marvučić – preslika stanovnika Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine. Njihov je suživot s pripadnicima drugih naroda također različit.
Nije isto biti Hrvat u Herceg-Novome, kroz koji ni s hrvatskim registarskim oznakama nije uvijek ugodno proći, ili u Svebarju u kojemu se Hrvati s pravom bune zbog posezanja za svojom baštinom, ne samo od pripadnika drugih vjera, nego i od Albanaca katolika koji u posljednje vrijeme prisvajaju hrvatsku sakralnu baštinu i mučeničku povijest, pa bi prosječan Hrvat vjerojatno bio poprilično iznenađen međunarodnosnim odnosima na mjesnoj razini jer znatno odstupaju od onoga što se očekuje i gotovo su u svakoj općini drukčiji. (Uostalom, nije isto biti ni Hrvat u Čitluku, Stocu i Ravnu, gradovima koji se nalaze u istoj pokrajini i istoj županiji te se uvijek treba raspitati prije nego što se donose opći sudovi, što Hrvati ako vole.) Sve te različitosti treba uvažavati te se šetati kao po jajima kako se nitko ne bi oćutio isključenim ako želite postići neki opći cilj.
„Znaš, mi sedamdeset godina nismo smjeli upotrebljavati hrvatsko ime, u ljudima je i sad strah kad ga se ističe jer smo dugo morali šutjeti i ispaštati za štošta za što nismo bili krivi“, objašnjavao mi je Zvonimir Deković svu težinu hrvatskoga položaja iskazujući razumijevanje za svakoga pojedinca „ranjena identiteta“, kako je govorio.
Činjenica da se hrvatsko ime održalo u Svebarju, koje je iz Dalmacije izdvojeno 1571., a koje osim tijekom mletačke vladavine gotovo tijekom čitavoga tisućljeća nije bilo u istoj zajednici s ostatkom hrvatskoga naroda pravo je malo čudo. Uspjeti da Hrvati dobiju zastupnika koji će se nazivati hrvatskim predstavnikom samo desetak godina nakon Domovinskoga rata u kojemu su Hrvati iz Crne Gore (a da ih ondje nije bilo, Dubrovnik bi sigurno lošije prošao, koliko god to dosad nitko ne isticao, jer je njihova prisutnost ipak remetila osvajačke planove) bili na stalnome udaru novo je čudo, a predstavljanje bi zbirke pjesama hrvatskoga književnika koji živi u Boki kotorskoj (iseljenika i izgnanika, nažalost, bilo je more) u Zagrebu te njegovo nazivanje hrvatskim pjesnikom 1945. izgledalo poput znanstvene fantastike. Mnogobrojne objavljene knjige kojima je (su)izdavač Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, među kojim se ističu Kotorski misal te Kotorski pontifikal i lekcionar, bez imalo su pretjerivanja svojevrstan spomenik političkome i kulturnome vodstvu Hrvata u Crnoj Gori. To se možda nedovoljno naglašava i još manje vidi, poglavito unutar same hrvatske zajednice, koja je zaokupljena vlastitim poteškoćama i brigama, ali ostaje za vječnost jer je u trenutcima kad se Hrvati ondje bore za biološki opstanak odrađeno strahovito mnogo posla, a planova još ima.
Vjerujem da će s protokom vremena i neistomišljenici shvatiti važnost činjenice da su izdana tolika djela od neprocjenjive važnosti te da su, ponajprije u Boki, ali sve više i u Baru, u posljednjih dvadesetak godina tamošnji Hrvati mogli ugledati mnoge hrvatske kulturne uglednike i vrsne znanstvenike te da je njihova suradnja s crnogorskim kolegama (a kako da ne istaknem Savu Markovića) postala trajnom i plodnom. Možda se plodovi takva rada trenutačno ne vide dovoljno, možda i nisu nešto što je najvažnije puku, ali je velika zasluga HNV-a (dakako i svih drugih pojedinaca i udruga) da se u hrvatskoj kulturi i znanosti za Bokom i Svebarjem ne tuguje, nego da ih se pohodi te u njima umjetnički stvara i istražuje. Sve to ne bi bilo moguće bez logističke potpore koju HNV pruža, od prvoga usmenog kontakta, preko službene komunikacije koju vam ugodnom čini Ana Vuksanović do dolaska i istraživanja.
Na posljednjim je izborima od triju Hrvata u Crnoj Gori koji su glasovali za stranke hrvatskim predznakom dvije trećine glasovalo za Hrvatsku građansku inicijativu. Od ukupnoga je broja hrvatskih glasača približno svaki treći glasovao za tu stranku (primjerice, samo je 4 – 5 % hrvatskih Talijana glasovalo da im zastupnik bude Furio Radin). U Hrvatskoj bi taj broj bio itekako dostatan da pripadnik neke manjine uđe u Hrvatski sabor. U Crnoj Gori zajamčenih mjesta za pripadnike manjina nema, pa su Hrvati zbog stotinjak glasova ostali bez toga mjesta. U Kotoru i Tivtu gotovo je šest puta više Hrvata glasovalo za tu stranku nego za suparničku Hrvatsku reformsku stranku, a poprilično je zanimljivo da se novoosnovana stranka, kojoj je dobrobit Hrvata navodno jedina na pameti, nije natjecala na lokalnim izborima u tim gradovima u kojima živi gotovo dvije trećine Hrvata iz Crne Gore. Dakle, ljudi im za državnu razinu ne nedostaje, a za mjesnu, i to u dvjema općinama koje su glavna baza hrvatskih glasača, kandidata nemaju. Nisam primijetio da je neki hrvatski analitičar to uočio, a upravo je zbog odnosa između glasača tih stranaka u Kotoru i Tivtu teško govoriti o raskolu unutar hrvatskoga naroda u Crnoj Gori.
Slično se pokušavalo nametnuti i u Bosni i Hercegovini, no svaki je takav pokušaj bio kratka daha. Međutim, ondje su i ukupan broj i postotak Hrvata znatno veći, pa je i prostora za politička razmimoilaženja više. Nijedan analitičar, koliko mi je poznato, nije naveo ni podatak da je za HGI na lokalnim izborima glasovalo oko 200 glasača više nego na državnima te bi s tim brojem glasova na državnoj razini Hrvati vjerojatno dobili svojega zastupnika u Skupštini Crne Gore. Bi li to bilo dovoljno da se održi ista vlast u državi koja je na stalnome klatnu između neovisnosti i „bratskoga“ zagrljaja sa sjevera, teško je reći jer crnogorska neovisnost, nažalost, već petnaestak godina ovisi o nekoliko tisuća glasača, a ima i moćne neprijatelje.
Ono što je jedino sigurno da su crnogorsku neovisnost zagovarali nekoć i danas zagovaraju Hrvati i unutar te države i u samoj Hrvatskoj te kako bi, da položaj Hrvata u Crnoj Gori ovisi o stupnju odanosti prema državi u kojoj žive, on bio znatno povoljniji. Hrvatski bi, pak, mediji mogli katkad otići na lice mjesta kako bi se uvjerili u stanje na terenu, a ne preslikavati tuđe tekstove i prevoditi raščlambe iz Deutsche Wellea.
Ostaje nam se nadati da su i mjesni Hrvati izvukli određene pouke jer se za svoja prava znatno lakše izboriti kad vas zastupa netko tko je ponikao iz vašega susjedstva i komu uvijek možete pokucati na vrata ako vam što zatreba, nego se šetati od vrata do vrata dok iscrpljeni ne odustanete. Postoje slični primjeri i u Bosni i Hercegovini kad su Hrvati izgubili gradonačelnička mjesta zbog međusobne podijeljenosti, ali su se brzo dozvali pameti. Vama, pak, poručujem da što češće putujete u krajeve daleke, a blize od Prevlake do Bojane jer stalnom prisutnošću naših ljudi dajemo podršku Bokeljima i Baranima da ostanu na svojim ognjištima. Kad se upoznate s tim krajevima, bit će vam jasnije koliko je teško bilo iz njih odlaziti.
(Tekst je objavljen u časopisu Rodu o jeziku, rujan 2020., br. 1)
