Sveti Niko svijetom šeta traži djecu svoju jer za svako dobro dijete ima stvarčcu koju!, stih je koji znaju sva naša djeca. 6. je prosinaca, stigao nam je sv. Niko, biskup i svetac kojem se raduju djeca i mole pomorci, putnici, djevojke, siromasi, studenti, farmaceuti, pekari, ribari, zatvorenici, trgovci, putnici, stanovnici otoka Sicilije, Grčke, Rusije, Cipra, studenti pariškog sveučilišta… Umro je na današnji dan 343. godine.

Ime mu je Nikolaos, znakovito, onaj koji je pobijedio nad narodom (nike+laos). Nikola je to uspio snagom dobrote, ljubavi i vjere koja se ne zaboravlja.

Hrvatska muška imena Nike, Niko, Nikica, Nikša, Nino i Ninoslav te ženska imena Nikoleta i Nikolina, Nina izvedenice su imena Nikola.

Prema predaji, rođen je krajem 3. st. u Maloj Aziji (Patara, danas Demre), vrlo rano ostao je bez roditelja, skrb nad njim je preuzeo stric Nikola koji je bio biskup u obližnjoj Myri. Postao je svećenik poznat po skromnosti, pobožnosti, osjećaju za drugog, ukratko, svet čovjek kojem su se za života mnogi obraćali u različitim potrebama. Bijegom u Palestinu izbjegao je da ga izaberu za biskupa, ali dvije godine nakon toga nije mogao izbjeći biskupsku katedru i izbjeći volji narod.

Sveti Nikola je zaštitnik stare Župe Borovci, a 1969., nakon što su stanovnici okolnih sela naselili desnu stranu Metkovića, i novoosnovane Župe sv. Nikole biskupa u Metkoviću.

Priča o tri djevojke ili kako kroz dimnjak padaju darovi…

O dobroti i svetosti koja je dugo ostala zabilježena u sjećanju ljudi kasnije su se ispele mnoge priče. Jedna od poznatijih je o osu koji je imao tri kćeri

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer.Dalje priča ima dva kraja:

A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

Foto: Župa sv. Nikole biskupa Metković