Što biste napravili da radite u Bruxellesu u uredu kontrole korištenja europskih poljoprivrednih poticaja i da u tri godine na dijagramu neke zemlje zamijetite veliki uzlet površina i utrošenih poticaja za ekološku poljoprivredu, ali istodobno taj trend ne prati povećana proizvodnja nego je još manja, a u fasciklu vam povrh svega stoji prijava certifikacijske kuće za ekološku proizvodnju sa sumnjom da se manipulira izdavanjem dozvola za ekološku proizvodnju?
Pa, velika je vjerojatnost da biste zatražili dodatne podatke i najavili kako ćete doći u kontrolu. Upravo to se dogodilo kada je krajem prošle godine EK poslala svoju inspekciju u kontrolu sustava ekološke proizvodnje u Hrvatskoj, ali izvješće o toj kontroli još nisu službeno dostavili nadležnome Ministarstvu pa ni oni nisu o tome obavijestili javnost. Zna se da su uočene brojne nepravilnosti, ali nitko to nije službeno potvrdio, donosi Jutarnji list.
Dezinformacije
U međuvremenu su se stručnim krugovima širile razne priče o nalazima kontrole, ali nitko nije imao nikakav nalaz. Osobito zanimanje za sadržaj pokazali su oni koji su najviše upleteni. To su uglavnom veliki ulagači u proizvodnju koji su najzainteresiraniji za korištenje poticaja. Uz velike tvrtke, dio manjih okupljen je u Hrvatsku poljoprivrednu komoru (HPK). Iz njihovih je krugova i izašla dezinformacija da će Hrvatska morati vratiti tri milijarde kuna poticaja za ekološku proizvodnju, iako za sedmogodišnje razdoblje imamo na raspolaganju od EU milijardu kuna.
Tu naslovnicu Večernjaka brzo su svi demantirali, ali kada smo pokušali protekli tjedan, službeno i neslužbeno, doći do konkretnih podataka o tom nadzoru EK i kaznama za nepravilnost, nismo uspjeli doći ni milimetra dalje, osim priopćenja Ministarstva poljoprivrede koje demantira tekst i tek usput spominje nepravilnosti koje su se dogodile.
Ali, brojke su nemilosrdne. Još 2007. godine Hrvatska je imala samo 7577 hektara pod ekološkim uzgojem (0,63 posto ukupno korištenih poljoprivrednih površina), a lani je zabilježen skok na 103.166 hektara (oko sedam posto ukupno korištenih poljoprivrednih površina). Rastao je i broj ekoloških poljoprivrednih proizvođača za gotovo devet posto u usporedbi spomenutih godina, s 4023 na 4374.
Veliki rast površina posljedica je povećanog uzgoja stoke na krškim pašnjacima, ali i ekoloških nasada oraha, lješnjaka i badema za koje država daje izdašne potpore, veće od od 8000 kuna po hektaru.
U samo tri godine to su prepoznali lovci na potpore pa se proizvodnja oraha proširila na 7000 hektara, ali tim plantažama treba više od pet godina da dođu u rod. Stoga ne treba čuditi podatak da se 2012. na 3748 hektara proizvela 861 tona oraha za tržište, a s ovih 7000 hektara proizvodnja je samo 401 tonu.
Taj je podatak zapeo za oko revizorima koji su došli u kontrolu krajem prošle godine kada je naše Ministarstvo zatražilo da se još više povećaju sredstva za tu proizvodnju, a dio preusmjeri iz mjera za koje nema zanimanja. No, revizori i inspektori su vrlo brzo uočili da investitori nisu imali nikakve agrotehničke mjere prije sadnje, sadnice nisu niti orezivali pa su zatečene u očajnom stanju, zarasle u šikaru i grmlje. Teško da će od njih biti ikakva ploda.
Dakle, postoji opravdana sumnja kako su pojedini “ekološki proizvođači” neopravdano bili pod ekološkom proizvodnjom jer je utvrđeno da su primali poticaje na temelju otežane proizvodnje zbog ekoloških agrotehničkih mjera, a nisu apsolutno ništa radili u nasadima, pa čak ni minimum koji je potreban u ekološkom uzgoju.
Bez penala
Kako ugovori s ekološkim proizvođačima traju pet godina, otvorila se mogućnost da ekološki proizvođači nakon tri godine sada sami otkažu ugovore, bez plaćanja penala za prošle tri godine, odnosno da sami izađu iz ekološke poljoprivrede. Nitko ne zna kako će reagirati EK na ovaj prijedlog jer je to sada pitanje dogovora.
No, nisu samo ekološki nasadi pod budnim okom EU revizora i kontrolora Agencije za plaćanja jer se mnogi poljoprivrednici žale na visoku ekopotporu kod travnjaka i pašnjaka gdje je održavanje pašnjaka tek popratna aktivnost, a najveći je biznis proizvodnja ekološkog mesa i mlijeka.
To godinama prate i domaće inspekcije pa navode kako su “kontrolama na terenu prihvatljivosti površina za ekološki uzgoj pod višegodišnjim nasadima oraha i lijeske utvrđene neprihvatljivosti za plaćanja u smislu potpunog zarasta višegodišnjeg nasada u šikaru i šumsku vegetaciju uslijed djelomičnog ili potpunog neprovođenja poljoprivredne aktivnosti te kršenja višestruke sukladnosti”.
Zbog neprovođenja agrotehničkih mjera na određenim je površinama utvrđen nedovoljan sklop biljaka. Za proizvodnu 2017. i 2018. godinu ukupno je za navedene kulture utvrđeno 283 hektara neprihvatljivih za plaćanja, tj. izuzeti su iz potpora, te su utvrđena 283 hektara neprihvatljivih površina za potporu za ekološki uzgoj pod višegodišnjim nasadima oraha i lješnjaka, čime je spriječen negativni financijski učinak na državni proračun u iznosu od 2,3 milijuna kuna, navode iz Ministarstva.
Manji proračun
U sklopu izmjena Programa ruralnog razvoja Ministarstvo poljoprivrede već je predložilo Komisiji znatno smanjenje proračuna za mjeru 10, “Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene”, tj. smanjenje za 60 posto (oko 70 milijuna eura) u odnosu na početni iznos za tu mjeru.
No, prije toga Hrvatska treba Komisiji dodatno objasniti kako bi ove izmjene garantirale ispunjenje svih okolišnih aktivnosti utvrđenih u Programu ruralnog razvoja jer u suprotnom ciljevi programa ne bi bili ostvareni i snosili bi posljedice.
Kako doznajemo iz Bruxellesa, Komisija traži čvrsto jamstvo od RH da će eventualna izmjena dostupnih sredstava u korist mjere 11 biti efikasno korištena za financiranje ekološke poljoprivredne proizvodnje te da korisnici neće stvarati umjetne uvjete za dobivanje potpore EU u sklopu te mjere, a umjetno stvoreni uvjeti znače “zaobilaženje” agrotehnike u proizvodnji.
Podsjetimo, od 2015. godine za ekološki uzgoj je kroz Program ruralnog razvoja RH 2014. – 2020. godine osigurano 128,3 milijuna eura, odnosno gotovo milijardu kuna ukupno za sedmogodišnje razdoblje, od čega je 15 posto sredstava iz državnog proračuna, a ostatak iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj.
Analitička podloga
Nakon prve revizije, izmjenama Pravilnika o izravnim plaćanjima i IAKS mjerama Programa ruralnog razvoja, predložili su potporu za orah u visini od 384 eura po hektaru, odnosno za lijesku 625,62 eura, sukladno analitičkoj podlozi koju je 2015. godine izradio Agronomski fakultet u Zagrebu. No, Ministarstvo poljoprivrede je 2015. godine, unatoč spomenutoj podlozi s prijedlogom pojedinačnih potpora po voćnim vrstama, donijelo pravilnik s jedinstvenom potporom od 723 eura po hektaru bez obzira na utvrđene razlike.
No da se vratimo na početak, na “nultog pacijenta” koji je sve pokrenuo. Marin Fucijaš, direktor Prve ekološke stanice, koji se bavi nadzorom i certificiranjem ekološke proizvodnje i koji je prijavio nepravilnosti Bruxellesu, sve je to spomenuo u svojoj iscrpnoj prijavi. Ovih dana samo nam je neslužbeno rekao kako se nada da će “konačno biti uveden red u ekološku proizvodnju” te kako će nam se javiti proizvođači koji planiraju tužiti državu zbog nepravilnosti. No, i oni su u posljednji trenutak odustali.
Proizvođači oraha, badema i lješnjaka koji imaju poštene namjere i uhodan biznis ne žele govoriti o ovom uobičajenom mešetarenju “berača poticaja”. Nažalost, ni u nadležnim agencijama i Ministarstvu nismo naišli na razumijevanje. Nije nam jasno zašto javnost nije na vrijeme upoznata s rezultatima kontrola EK koje su uobičajene u svim zemljama EU. Rumunji, Bugari, Česi, pa i Španjolci već deset godina vraćaju milijune eura zbog loših i neuspješnih projekata za koje su dobili potpore iz EU, a nisu ih ostvarili kako su planirali.
Poljaci su, primjerice, morali vratiti milijarde jer zbog ruskog embarga nisu imali kome prodati svoju hranu. Bez obzira na sve, izrasli su u velikog proizvođača i izvoznika piletine, jaja, teletine, svinjetine, povrća, jabuka…
No, oni poslije tih nalaza pregovaraju s EK kako da se sanira šteta i novac prebaci u druge mjere, ne skrivaju izvješća i rijetko se posipaju pepelom kada neki stočar javno bubne iznos za koji mu se čini da ga je negdje čuo. A to se upravo dogodilo kod nas, donosi Jutarnji list.
Piše: Zlatko Šimić/JL
