Tijekom noći u 2:49 dogodio se potres snage 3.1 prema Richetrovoj ljestvici s epicentrom u istočnoj Hercegovini, nekoliko kilometara južno od Stoca.
Potres je trajao kratko i pratio ga je karakterističan zvuk propadanja tla. Premda manje jakosti osjetio se i u dolini Neretve.
Poznato je da nije lako uvijek pronaći parkirno mjesto u centru grada, osobito dok traju radovi. Možemo ponekad i razumjeti vozačku snalažljivost dok ista bitno ne remeti sigurnost i kretanje svih sudionika u prometu.
Medutim, parkiranje na pješačkoj stazi i prilagođenom silazu za kolica u uskom prolazu kod DZ Metković prelazi svaku mjeru.
Hrvoje Livaja, predsjednik Uprave Luke Ploče, kazao je danas za N1 da je gašenje proizvodnje u mostarskom Aluminiju značajno pogodilo poslovanje same Luke, ali da radna mjesta i plaće zaposlenika nisu ugrožene.
On je dodao je u protekloj godini polovina ukupnih prihoda Luke bila vezana za Aluminij.
– Gašenje proizvodnje u mostarskoj tvornici će značajno se odraziti na poslovanje društva Luka Ploča d.d. Radi boljeg razumijevanja, ističemo kako je 50 posto ukupnih prihoda Luke u 2018. bilo vezano za poslovanje s Aluminijem. U kontekstu pretovaranja robe to je bilo 233.000 tona što znači da je Aluminij bio jedan od najznačajnijih partnera, ispričao je Livaja za N1.
Posljedica, kako je dodao, će biti, ali radnici će to najmanje osjetiti.
– Ono što sigurno možemo reći jeste da to radnici najmanje osjetiti, ni u smislu plaća ni u smislu radnih mjesta. Radnici će to najmanje osjetiti. Radimo na tome da provučemo nove robe. Imamo porast fizičkog prometa u prvih šest mjeseci, dodao je.
Podsjećamo, predsjednik Nadzornog odbora Aluminija d.d. Mostar Zdenko Klepić izjavio je u ponedjeljak da je Vlada FBiH na telefonskoj sjednici održanoj u petak donijela odluku o nastavku poslovanja Aluminija u okviru programa stabilizacije, što po njegovim riječima znači da u sljedećih šest mjeseci neće biti stečaja niti će neko moći blokirati račune Aluminija.
Proizvodni pogodni Aluminija ugašeni su u noći s 9. na 10. srpnja, nakon što je poduzeće iskopčano s visokonaponske električne mreže.
Zbog visokih cijena električne energije Aluminij nekoliko zadnjih godina posluje s gubitkom. Ukupni dug kompanije iznosi oko 400 milijuna maraka, a prema posljednjim podacima, Aluminijev dug za električnu energiju s 30. lipnjom 2019. godine iznosi 293 milijuna maraka.
Kod posljednje izmjene Zakona o trgovačkim društvima potkraj travnja ove godine propisano je da se d.o.o i j.d.o.o tvrtke mogu zatvoriti po skraćenom postupku sedam puta brže nego što je to bilo moguće do sada, ali i znatno jeftinije.
Vlada se napokon odvažila i na pojednostavljenje procedure zatvaranja tvrtki pa se po novome tvrtka može zatvoriti za dva mjeseca i približno 1500 kuna troška, objavio je u ponedjeljak Večernji list.
U više navrata država je smanjivala troškove osnivanja tvrtki i ubrzala vrijeme potrebno za njihovu registraciju zbog čega su mnogi osnivali poduzeća, ali su brzo shvatili da privatni biznis nosi mnoge zamke, navodi dnevnik.
Poduzeće nosi brojne troškove i obaveze čak i kad je neaktivno. Uz jednostavna društva, poduzeća za deset kuna, koja se mogu osnovati za jedan dan, od prošle su godine popularni i paušalni obrti koji se ističu malim poreznim opterećenjem i jednostavnim vođenjem poslovnih knjiga.
Kod posljednje izmjene Zakona o trgovačkim društvima potkraj travnja ove godine propisano je da se d.o.o i j.d.o.o tvrtke mogu zatvoriti po skraćenom postupku sedam puta brže nego što je to bilo moguće do sada, ali i znatno jeftinije! Velika je to promjena u odnosu na dosadašnju praksu gdje je najkraća likvidacija trajala 14 mjeseci, a trošak zatvaranja penjao se na više tisuća do čak desetak tisuća kuna.
Odnedavno postupak likvidacije tvrtki zakompliciran je i obvezom plaćanja likvidatora za sve vrijeme dok traje postupak likvidacije. Prema posljednjoj zakonskoj izmjeni u pravni je sustav uveden novi institut – prestanak društva po skraćenom postupku za tvrtke koje nikome nisu dužne, piše Večernji list.
U noći s utorka na srijedu iz naših krajeva će biti vidljiva djelomična pomrčina Mjeseca jer će Zemljina sjena prekriti oko 50 posto Mjeseca, izvijestili su u nedjelju iz Hrvatskog astronomskog saveza čiji članovi organiziraju promatranje te pojave u više hrvatskih gradova.
Prema podacima o vidljivosti pomrčine, koje je objavio Savez, Mjesec će početi ulaziti u Zemljinu polusjenu u utorak u 20:43 sati, a u 22.01 sati je početak djelomične pomrčine (Mjesec se počinje crveniti). Maksimum pomrčine (Mjesec je crven do oko polovine) bit će u 23.30 sati, a završetak djelomične pomrčine bit će u srijedu u 00.59 sati. Mjesec u potpunosti izlazi iz Zemljine polusjene u srijedu u 02.17 sati.
Prošle godine, s 27. na 28. srpnja imali smo potpunu pomrčinu Mjeseca…
Pomrčina Mjeseca nastaje ulaskom Mjeseca u Zemljinu sjenu, a pritom je Mjesec obasjan crvenom svjetlošću koja se raspršila prolazeći kroz Zemljinu atmosferu.
Potpuna pomrčina Mjeseca pojava je kada cijeli Mjesec uđe u Zemljinu sjenu, dok pojavu kada samo dio Mjesečevog diska uđe u Zemljinu sjenu nazivamo djelomičnom pomrčinom, a ako Mjesec prolazi samo kroz Zemljinu polusjenu imamo pomrčinu u polusjeni.
Za vrijeme potpune pomrčine Mjesec nikad ne pada u potpunu tamu već poprima crveno-smeđu nijansu, ističu iz Astronomskog saveza.
Ova pojava nastaje radi loma svjetlosti u Zemljinoj atmosferi koja se u ovom slučaju ponaša poput prizme. Zemljina atmosfera najviše raspršuje plavu svjetlost (radi čega je nebo danju plavo), dok crvena svjetlost koja se ne rasprši potpuno u Zemljinoj atmosferi nastavlja svoj put prema Mjesecu i čini ga crvenim.
Hrvatska je od 2011. do 2017. godine izgubila četiri posto svog stanovništva, no pogledamo li demografsku situaciju po županijama, stanje djeluje još alarmantnije.
Najgore je u Vukovarsko-srijemskoj županiji koja je u sedam godina izgubila čak 12,2 posto svoje populacije. Slijede je Sisačko-moslavačka s minusom od skoro 12 posto, Požeško-slavonska s -11,1 posto te Brodsko-posavska koja je u navedenom razdoblju ostala bez 10,1 posto stanovništva. Jedino su Grad Zagreb i Istarska županija u skromnom plusu od 1,5 te 0,2 posto.
Usporedba je to brojki iz 2011. godine kada je u Hrvatskoj odrađen posljednji službeni popis stanovništva te zadnjih dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku o broju stanovništva po županijama na kraju 2017. godine. Budući da se ne radi o ratnom razdoblju, činjenica da dio županija stanovništvo gubi u dvoznamenkastim postocima itekako je zabrinjavajuća. Riječ je, usuđujemo se reći, o elementarnoj nepogodi, piše Jutranji list.
No, razlozima za brigu tu ni izbliza nije kraj. Pogledamo li dobnu strukturu kretanja broja stanovnika situacija je još gora. U sedam godina u Hrvatskoj se broj najmlađih, djece i mladih do 15 godina starosti, smanjio za 7,9 posto, odnosno gotovo dvostruko više nego ako gledamo cijelu populaciju. Vukovarsko-srijemska županija i ovdje prolazi najgore, s minusom od 20,1 posto.
U najistočnijoj hrvatskoj županiji 2017. godine bilo je petinu manje najmlađih stanovnika u odnosu na 2011. godinu. Skoro ništa bolje nije ni u susjednoj Brodsko-posavskoj županiji gdje je zabilježen minus od 19,1 posto te u Požeško-slavonskoj s minusom od 19,4 posto. Jedina županija u kojoj se najmlađa dobna skupina povećala, i to za četiri posto je Grad Zagreb.
– Osim disbalansa između broja rođenih i umrlih, u obzir treba uzeti i iseljavanje stanovništva koje je posebno izraženo upravo u županijama koje bilježe najveći minus – komentirao je za Jutarnji list demograf Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
A najviše se iseljavaju mladi i radno sposobni, što je u kontekstu kroničnog manjka radne snage zbog kojeg poslodavci diljem Hrvatske već mjesecima nariču, posebno zabrinjavajuće. U dobnoj skupini od 15 do 30 godina manjak bilježe baš sve županije. Najviše je ljudi otišlo iz Sisačko-moslavačke županije gdje je u ovoj dobnoj skupini zabilježen minus od 17,3 posto, a loše je i u Karlovačkoj, Primorsko-goranskoj te Vukovarsko-srijemskoj županiji u kojima je 2017. godine bilo preko 15 posto manje mladih od 15 do 30 godina. Vrlo je slično i u kontingentu od 30 do 50 godina, radno najsposobnijem dijelu stanovništva. Na razini cijele Hrvatske njihov se broj smanjio za 6,2 posto, a minus je u svim županijama osim u Gradu Zagrebu koji je zabilježio povećanje od 4,8 posto.
– Središnja i istočna Hrvatska već desetljećima poboljšavaju demografsku sliku ekonomski prosperitetnijeg i poslovima bogatijeg obalnog pojasa i Grada Zagreba – pojašnjava stručnjak za tržište rada Teo Matković.
Brojke pak pokazuju da čak i obalni pojas gubi stanovništvo, doduše znatno manjim intenzitetom od hrvatskog istoka. Tri županije koje su izgubile najmanji broj ljudi ove dobne skupine su Istarska (-1,3%), Dubrovačko-neretvanska (- 2,5%) i Splitsko-dalmatinska (-3,6%).
Da Hrvati postaju sve starija nacija zorno pokazuju i brojke. Pogledamo li dobnu skupinu od 50 do 65 godina, pet županija bilježi njezin rast, dok je u ostalima u kojima se ta skupina smanjuje, gubitak ipak znatno manji nego kada je riječ o mlađem stanovništvu.
– Stariji radni kontingent, ljudi iznad 55 godina, postaju najbrojnija dobna skupina na tržištu rada. Svaka će naredna generacija biti sve manja i manja. To stavlja posebnu težinu na aktivno starenje: da kao društvo činimo sve što je moguće da se građani ne istroše radom mladi, već da u čim većem broju znaju, mogu i žele raditi i u šestom i sedmom desetljeću života – komentira Matković.
A broj starijih od 65 te 80 godina intenzivno se povećava. Udio dobne skupine iznad 65 godina na razini Hrvatske je 2017. iznosio 20,1 posto, dok je 2011. riječ bila o 17,9 posto. No, daleko najveća promjena vidljiva je kod najstarijeg stanovništva, ljudi starijih od 80 godina. U promatranom se razdoblju njihov broj na razini Hrvatske povećao za 22,2 posto. Najveći porast broja stanovnika te dobi od 27,7 posto zabilježen je u Istarskoj županiji, dok je najmanji od 13,9 posto u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
– Udio stanovnika starijih od 65 i 80 godina raste jer se produljuje i očekivano trajanje života. Stoga ne iznenađuje da je Istarska županija na prvom mjestu jer je ona i inače uvijek među županijama s najduljim životnim vijekom – objašnjava demograf Čipin.
Osim toga, dodaje, sada u te godine ulazi generacija baby boomera rođenih od 1950-ih godina na dalje, a oni su uvijek bili brojnija generacija. Sve ovo trajno će promijeniti sliku tržišta rada. Situacija na njemu je, smatra Matković, najpovoljnija unazad nekoliko desetljeća, ali je stopa nezaposlenosti još uvijek visoka u odnosu na razvijene zemlje. Obeshrabreni nezaposleni, ljudi koji žele raditi ali ne traže posao jer ne vjeruju da ga mogu dobiti, čine skoro sedam posto aktivne populacije, što je dvostruko više od prosjeka Europske unije.
Pišu: Kristina Turčin i Iva Grubiša/JL
U nedjelju, 14. srpnja u popodnevnim satima u policijsku upravu Čapljina prijavljen je prekršaj remećenja javnoga reda i mira.
Naime, u PU Čapljina obratio se Z. M. i prijavio da su u UO „Štok“ tri imigranta popila piće te isto nisu platili. Na njegov zahtjev da plate, jedan od imigranata je izvadio nož te istom zaprijetio, a zatim su se udaljili u smjeru kružnog toka.
Djelatnici policije poduzimaju potrebne mjere i radnje na pronalasku i identifikaciji ovih osoba, prenosi Čapljinski portal.
U jučerašnjoj prometnoj nesreći koja se u poslijepodnevnim satima dogodila na dijelu Jadranske magistrale u blizini mjesta Slano, šest osoba zadobilo je lakše tjelesne ozljede, priopćuje PU dubrovačko-neretvanska.
Do nesreće je došlo kada je 27-godišnji francuski državljanin, upravljajući osobnim vozilom daruvarskih registarskih oznaka, izgubio nadzor nad vozilom s kojim je prešao na suprotni kolnički trak gdje je došlo do sudara s dva vozila koja su se kretala iz suprotnog smjera (talijanskih i BiH nacionalnih oznaka).
U nesreći je ozlijeđen vozač i troje putnika iz vozila talijanskih nacionalnih oznaka te dva putnika iz vozila daruvarskih i francuskih nacionalnih oznaka.
Nakon ukazane liječničke pomoći sve ozlijeđene osobe puštene su kući, dok je na vozilima nastala materijalna šteta.
Dok razgovarate sa Smiljanom Gluščevićem imate osjećaj da u životu nikad ništa niste ni vidjeli ni doživjeli, a da je Indiana Jones običan papak koji brije na mačizam i ego trip. U svojih 40 i nešto godina karijere podvodnog arheologa ovaj Metkovac rođen prije 67 godina toliko je nevjerojatnih stvari izronio, otkrio, opisao i objavio, pod morem i na kopnu, da bi George Lucas i Steven Spielberg po njemu mogli nazvati ne seriju avanturističkih filmova, nego cijeli jedan filmski studio.
Dovoljno je za početak reći da je Gluščević bio prvi profesionalno zaposleni podvodni arheolog u bivšoj Jugoslaviji, da je bio voditelj međunarodnog tima za izvlačenje Apoksiomena u moru kod Lošinja, ali i da je jedini hrvatski član znanstvenog odbora “Archaeologia Maritima Mediterranea”, uglednog međunarodnog časopisa podvodne arheologije koji izlazi u Pisi i Rimu. Nitko drugi iz Hrvatske nije ni u jednom sličnom časopisu.
Dr.sc. Smiljan Gluščević je prije dvije godine otišao u zasluženu mirovinu, a ovih je dana, kako krunu svog istraživačkog, pedagoškog i akademskog rada, objavio prvi hrvatski sveučilišni udžbenik iz podvodne arheologije. Knjiga je izašla u nakladi Sveučilišta u Zadru, uz financijsku pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja te Grada Zadra, i ovaj razgovor za Slobodnu Dalmaciju je njeno prvo javno predstavljanje.
– Ideja za udžbenik “Podvodna arheologija” javila se prije desetak godina. Nastala je u sklopu Tempus projekta kojeg je pokrenuo profesor Leo Marušić, tadašnji voditelj Odjela za pomorstvo Sveučilišta u Zadru. Profesor Marušić je dobio sredstva za pokretanje novog studija koji se trebao zvati Podvodne znanosti i tehnologija. Glavni partner te 2008. godine bilo mu je Sveučilište u Plymouthu, a participirao je i slovenski Institut za istraživanje biologije mora i podmorja u Piranu. Studij je bio osmišljen multidisciplinarno i trebao je educirati ljude osnovama iz fizike i kemije mora, oceanografije, biologije, arheologije, ronjenja, tehnikama istraživanja i sl. Za takav jedan studij trebali su različiti udžbenici i ja sam prihvatio obvezu napisati udžbenik iz podvodne arheologije. Do 2010. godine, nakon dvije godine intenzivnog pisanja, uspio sam sve završiti i na nešto više od 300 stranica sistematizirati sveučilišni udžbenik.
No do objave će proći još gotovo deset godina, a vi ste tada postali ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru, jedinog arheološkog muzeja u Hrvatskoj koji je imao Odjel za podmorsku arheologiju?
– Da, postao sam ravnatelj, a udžbenik je čekao objavu. U međuvremenu je zamišljeni Odjel za podvodne znanosti i tehnologije postao kolegij na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Prije godinu i pol dana unio sam zadnje izmjene rukopisa, dopunio sam ga nekim suvremenim metodama podmorskog istraživanja, a onda je tekst početkom 2018. godine otišao na recenziju kod akademika Nenada Cambija, Andreja Gasparija i Domagoja Perkića. Nisu imali nekih bitnih primjedbi i nakon toga je knjiga otišla u prijelom. Taj zahtjevan zadatak trajao je mjesecima, trebalo je nekoliko stotina fotografija, ilustracija, crteža i skica povezati s tekstom, a tu stvarno više nego uspješnu zadaću obavio je mladi Damir Jelić. Želim naglasiti da je udžbenik namijenjen prije svega studentima kolegija Podvodne znanosti i tehnologije, a svima drugima koji se bave istraživanjem mora i podmorja, pa tako i podmorskim arheolozima, može biti od velike koristi.
Vi spadate, kako se to voli kolokvijalno reći, u drugu generaciju hrvatskih podvodnih arheologa?
– Hrvatska podmorska arheologija je svoje prve korake napravila krajem 50-tih godina prošlog stoljeća, a pionir je svakako bio akademik Cambi koji je početkom 70-ih napisao i jedan praktični priručnik iz podvodne arheologije koji nije bio namijenjen arheolozima nego općenito roniocima. Nakon njega o podvodnoj je arheologiji pisao naš poznati istraživač dr. Mario Jurišić 2006. godine. Jurišić se u svojoj knjizi nije toliko bavio poviješću podmorske arheologije, a Cambi se s druge strane nije bavio tehnikama. Ovaj udžbenik je dakle treća knjiga na temu podvodne arheologije i obuhvaća sve, povijest, tehnike, instrumente, istraživanja i iskustva, iz Europe i svijeta te naravno Hrvatske u čijem je podmorju još uvijek mnogo toga neistraženo, ali i nezaštićeno.
Zadržimo se još na trenutak u prošlosti. Vi ste bili prvi profesionalno zaposleni podvodni arheolog u bivšoj Jugoslaviji?
– Tako ispada. Govorio sam vam o prvoj generaciji naših podmorskih arheologa. Uz akademika Cambija tu su još bili pokojni Zdenko Brusić i Stjepan Gunjača. U mojoj, uvjetno rečeno, drugoj generaciji, bilo smo još Mario Jurić i neke kolege. Taj prvi posao kao podmorski arheolog dobio sam 1978. u budućem Centru za podvodnu arheologiju u Zadru koji je danas pod kapom UNESCO-a. Bila su to neka druga vremena, sve podmorske arheologe u zemlji mogli ste nabrojati na prste jedne ruke, a međunarodna suradnja je bila rijetka i ograničena. Danas je to sasvim drugačije, imate puno podmorskih arheologa i puno veću povezanost s institucijama i sveučilištima izvan Hrvatske. Oni su zajednički angažirani na našim projektima, što znači da dio svojih sredstava ulažu u istraživanja naših lokaliteta. No nažalost, to još uvijek ne znači da su rezultati istraživanja dobili primjerenu zaštitu i da je financiranje istraživanja na adekvatan način riješeno.
Što pod tim mislite?
– U hrvatskom dijelu Jadrana otkriveno je preko 450 podmorskih lokacija, najviše antičkih i kasnoantičkih brodoloma, nešto srednjovjekovnih, i manji dio iz modernog doba. Samo manji dio tih lokaliteta je dobio primjerenu zaštitu nakon sustavno provedenih istraživanja, od oštećenja ili pljačke nalazišta. Tu prije svega mislim na 15-tak intaktnih nalazišta, dakle podmorskih lokaliteta koja prije nisu bila poznata i istraživana. Jedno od takvih je lokalitet kod otočića Južnog grebena kraj Silbe, gdje su mahom nalaze ostaci nekoliko antičkih brodoloma, potom lokacija kod Lošinja gdje je pronađen Apoksiomen te nekoliko lokacija na Mljetu.
Želite reći da je sustav zaštite nedovoljan ili da ne postoji?
– Sustav zaštite postoji, ali nije na razini na kojoj bi trebao biti, a razlog za to su uvijek ograničena sredstva. Govoreći o metodama zaštite nalazišta pod morem mogu slobodno reći da su Hrvati tu dali originalan doprinos izmislivši načine zaštite putem čeličnih rešetki različitih formi. Pokazale su se dosta uspješne u zaštiti lokaliteta, ali i dovoljno atraktivne za obilazak istraživača i turista. Tehnike i tehnologije zaštite se svakodnevno unapređuju, sada se već govori o informatičkom nadzoru, čipiranju artefakata pod morem i nadzoru putem senzora, ali misli da je ta tehnologija još uvijek u eksperimentalnoj fazi.
Preronili ste Jadran od Istre do Prevlake, ronili se u podmorju gotovo svih otoka, ali i dalmatinskih rijeka. Kako ocjenjujte stanje podmorja u smislu očuvanosti arheoloških lokaliteta?
– Držim da je stanje katastrofalno, a samim time i alarmantno. Naime, od 50-ih godina prošlog stoljeća do danas nemilice se devastiraju nalazišta, daleko više nego što se misli, i daleko više nego što se želi javno priznati. Spužvari, koraljari, koćari i sve brojniji ronioci uništili su puno toga. Svako malo do mene dolaze informacije o nekoj novoj devastaciji, o nekom novom oskvrnjenju i pljački. Informacije dobivam od sportskih ronioca, podvodnih ribolovaca, članova ronilačkih klubova, ali i iz ribarskih krugova. Godinama slušam priče o tome što su sve koče svojim mrežama pokupile i kako su tako izvađene amfore, na primjer, završile. Najčešće bi, u nekim starijim vremenima, bile istučene, usitnjene i “vraćene” u more. Neki drugi su na takvim mutnim poslovima izgradili unosan biznis i sagradili čitava obiteljska bogatstva. Problem je što se takve stvari događaju na gotovo dnevnoj bazi, ali to nitko ne želi prijavljivati nadležnim tijelima i službama. Ljudi ne žele komplicirati sebi život, a i boje se da ne budu uhvaćeni. Velika devastacija podmorja i dalje traje i sve ju je teže spriječiti jer se događa na sve većim dubinama.
Rekli ste da je “specijalitet Hrvatske” zaštita lokaliteta različitim tipovima čeličnih mreža. Je li po još nečemu Hrvatska doprinijela svjetskoj podmorskoj arheologiji?
– Znate, kaže se da je svaki arheološki iskop, pa tako i ovoj podvodni, neponovljivi eksperiment. Ako napravite neki krivi metodološki korak u istraživanju nekog nalazišta, nepovratno ste izgubili mogućnost sklapanja prave povijesne slike o njemu. Zbog toga je metodologija u arheologiji, a pogotovo podmorskoj, jako važna. Zbog toga i tehnika rekognosciranja i pronalaženja lokaliteta brzo napreduje i, zahvaljujući novim tehnologijama, omogućava neke stvari o kojima smo prije mogli samo sanjati. Danas je, na primjer, dovoljan samo jedan prelet avionom iznad mora da uz pomoć tehnologije lidara dobijete snimku dna na praktički bilo kojoj dubini. Lidari skeniraju dno, otkrivaju je li prekriveno pijeskom, muljem ili kamenom, a iz takvih snimki se kasnije razmjerno lako mogu razaznati ostaci brodskih olupina, tereta broda ili tragovi nekih građevina. Otprije se koriste i različite vrste sonara, koji su također iznimno efikasni u detektiranju oblika podmorja.
Koliko se te suvremene tehnike koriste u hrvatskoj podmorskoj arheologiji?
– Sve više, zahvaljujući prije svega suradnji s inozemnim istraživačima, ali to što se u Hrvatskoj ulaže u podmorsku arheologiju nije dovoljno. Hrvatski podmorski arheolozi prate suvremene tehnološke dosege, dobro su rekao bih i upoznati sa njima, ali to je još uvijek nedovoljno da bi mogli govoriti o bitnim pomacima. Sjećam se da smo 2002. mi u Zadru, istražujući baš brodolome na Grebenima kod Silbe, među prvima, ako ne i prvi u svijetu, koristili sustav fotografije dna kako bi mogli izraditi 3D sliku nalazišta. Tada je to bila senzacija u struci, za obradu jednog kvadranta (2,5 puta 2,5 metara) utrošeno je 380 radnih sati, a danas se te takve stvari, uz pomoć razvijenih programa, rade daleko brže.
Što je hrvatska podvodna arheologija otkrila svijetu?
– Svaki je arheološki lokalitet, kao što sam rekao, jedinstven, a u hrvatskom podmorju otkriveni su neki uistinu jedinstveni slučajevi u svijetu. Naime, u podmorju Zambratije kod Umaga pronađeni su najstariji šivani brodovi na svijetu, s kraja 12. stoljeća prije Krista. Hrvatska ima najveći broj takvih šivanih brodova na Mediteranu, tri su pronađena u Zatonu, dva u Caskoj, dva u Puli. Hrvatska ima toliko podmorskog blaga da ga vjerojatno nikad neće do kraja otkriti, a još manje zaštititi.
Nekada su postojale ponude stranih bogatih pojedinca ili tvrtki koje se bave istraživanjima podmorja i koji su bili spremni financijski pomoći istraživanja, a zauzvrat su tražili vlasništvo na dijelom prolazaka. Odbili smo na desetine milijuna dolara smatrajući da nikome ne smijemo ustupiti dio svog podvodnog blaga. Ali ako na jednom mjestu imate 500 amfora, što možete napraviti s njima? Dovoljno je sačuvati nekoliko osnovnih primjeraka i ostalo primjereno evidentirati i katalogizirati, a hoće li one sutra biti izložene u Melbourne, Rejkjaviku ili Santiagu u Čileu, manje je važno. Nitko nema toliko novaca da sve to može izvaditi i primjereno zaštiti od pljačke. Danas se te stvari ipak promijenile i kod nas, i sada je odnos prema tom “neotuđivom blagu” dosta liberalniji.
Svoj prvi posao podvodnog arheologa dobili ste u Zadru, tu ste proveli cijelu karijeru, bili ste šef jedinog Odjela za podvodnu arheologiju Arheološkog muzeja, u Zadru je smješten i međunarodni UNESCO-v Centar za podvodnu arheologiju. Zašto baš Zadar?
– Zadar je u pravom smislu centar podvodne arheologije u Hrvatskoj, ali i na Jadranu. Nigdje nema tolike koncentracije znanja, iskustva i rada u podvodnoj arheologiji kao u Zadru. Stručnjaci sa Zadarskog sveučilišta danas su među najistaknutijim, ako ne vodeći u podmorskim istraživanjima, ne samo u Hrvatskoj. Tradicija podmorske arheologije u Zadru, od Brusića do danas, iznjedrila je neka od najvećih otkrića u hrvatskoj podvodnoj arheologiji. Zato je bilo logično i da prvi udžbenik iz te zahtjevne i kompleksne, ali neobično zavodljive discipline, nastane u Zadru.
Današnjim koncertom u Gradskom parku zbor Boston City Singers završio je gostovanje u u Metkoviću koje je ostvareno u suradnji s OŠ Stjepana Radića.
Boravak u Metkoviću je dio njihova putovanja po srednjoj Europi u kojem su imali priliku upoznati nove zemlje, narode i kulture. Koncert u Metkoviću završili su izvedbom pjesme Tango s Neretve u čemu su im pomogli i naši učenici.
Sigurni smo da će im dugo ostati u pamćenju boravak u našoj Dolini čije su znamenitosti upoznavali zadnja tri dana.
