Jedan od pokretača Maraton na Neretvi Milojko Glasović obratio je javnim pismom Skupštini i Upravnom odboru Udruge lađara Neretve zbog nedavno potvrđene odluke da se doživotno iz natjecanja suspendira Hrvoje Medak zbog fizičkog nasrtaja na lađara iz UL Gospa Karmelska Krvavac koji se dogodio prošle godine na cilju u Pločama.
Glasovićevo pismo prenosimo u cijelosti:
Kako nas nešto malo manje od dva mjeseca dijeli od 22.Maratona lađa na Neretvini sam mogao izdržati a da Vam se ne obratim, ovako, nazovimo to službenim putem. Ovo pismo, zamolbu, šaljem Vam iz samo jednog jedinog razloga a odnosi se nakaznu, doživotnu suspenziju s Maratona Hrvoja Medaka, lađara kominske udruge Gusari.
Odmah na početku ističem i iznosim svoj stav da je izrečena kazna apsurdna, za mene neprihvatljiv a i da nije dobra za budućnost ovog našeg jedinstvenog natjecanja, Maratona lađa na Neretvi. Bez obzira na djelo koje se Hrvoju Medaku stavlja na teret ovako drastična kazna mi je nepojmljiv a i ne znam, raspitivao sam se, ima li nešto slično, usporedivo u analima svjetskog amaterskog sporta odnosno natjecanja. Nema.
Dopustit ćete mi da se, bez lažne skromnosti, mogu podičiti kao, ako ne tvorcem, a ono idejnim pokretačem lađarskog Maratona koji je u proteklu 21 godinu dosegao zrelost i zapažen status ne samo u dolini Neretve, ne samo u Hrvatskoj, već i šire, na međunarodnoj sceni. Dive nam se mnogi na mogućnosti baštinjenja tradicije, tradicije nepokolebljivih neretvanskih gusara, uvijek ponosnih na svoj dom i svoju povijest. Ali da ne bi sve ispalo patetično, oni koji su tu od samih početaka našeg Maratona znaju kroz što smo sve prolazili i kako smo sve rješavali. Jedini cilj nam je bio i ostao očuvati lađu kroz Maraton, iz godine u godinu sve to postaviti na viši nivo.
Bilo je kriznih, teških trenutaka u povijesti Maratona međutim znali smo u svakom trenutku pronaći put izlaska iz tih situacija. Uz razgovor, dogovor, posredovanje, naše vruće neretvanske glave shvatile bi u tim trenucima da su jedino Maraton i lađa iznad svih nas. Zato vjerujem da ćete i sada pronaći pravo rješenje i preinačiti kaznu lađaru UL Gusari Komin Hrvoju Medaku, najtrofejnijem neretvanskom lađaru iz najtrofejnije lađarske udruge. Sami njegovi trofeji govore dosta o velikoj uspješnosti tijekom natjecanja međutim više od tih trofeja vrijede njegova odanost, srčana predanost Maratonu i doživljavanju istoga, kao pravi Neretvanin poistovjećivanje s Neretvom i Maratonom. Drugačije i ne zna, i sada tome čovjeku zabraniti nastupe na natjecanju za koje živi i radi cijelu godinu zaista je, po meni, velika pogreška.
Bilo bi dobro iz arhive izvući sve kazne dosuđene u proteklih 21 godinu i usporediti ih s ovom posljednjom, doživotnom suspenzijom. U žaru borbe i natjecanja dešavali su se i dešavaju, u svim sportovima, nesportski potezi i kažnjavaju se. Međutim, ovako drastičnoj kazni ne vidim smisla.
Zato se nadam da ćete, naglašavam, zbog budućnosti Maratona, ukinuti kaznu Hrvoju Medaku i dopustiti mu da nastupi u kolovozu na 22. Maratanu ili mu eventualno dodijeliti neku znatno blažu, simboličnu kaznu.
Naglašavam, na ovo sam se odlučio spontano, ponukan iskustvom. Imam dosta sijedih na glavi, od prvih trenutaka sam u ovome svemu i znam što činim. Može Milojko biti ovakav i onakav, a tko je to bez grijeha i idealan, ali Maraton lađa na Neretvi je jedan i zbog njegove opstojnosti moramo biti jedinstveni i čuvati ga, njegovati. Za njegovu bolju budućnost još jedanput razmislite o kazni dodijeljenoj Hrvoju Medaku.
Srdačan pozdrav, Vaš Miljenko Milojko Glasović
