Knjigu hrvatskoga jezikoslovca Domagoja Vidovića Bokeljske studije i ogledi, koja unosi novu hrvatsku sigurnost u kojoj više neće biti potrebno imati obzira prema cenzurama i imperijalističkim predrasudama s istoka, objavilo je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore (HNV).

Autor predgovora knjige Slobodan Prosperov Novak ističe kako do danas nije bilo neke knjige koja bi toj velikoj hrvatskoj narodnosnoj temi posvetila svaku svoju stranicu, svaku rečenicu i svaku svoju misao kao ovo Vidovićevo djelo.

Ovakvo smo djelo, napominje, čekali čitavih pola stoljeća,  jer je ono objava jednoga novog i sada stasaloga naraštaja koji s potpunom upućenošću i spremnošću može tretirati to zahtjevno filološko područje.

Prosperov Novak naglašava kako su na stranicama Vidovićeve knjige srušeni manje-više svi pokušaji da se ospori nesporni hrvatski identitet ovih povijesnih hrvatskih krajeva i njihove književnosti, ali i cjelokupnoga identiteta. Autor tu operaciju provodi na najdelikatnijoj, ali i najuvjerljivijoj građi, napomenuo je i dodao kako se ta građa odnosi na osobna imena koja se kroz mnogostruke izvore preuzimaju.

Ističe kako zatim imena analizira, kroz toponime, a onda ih ovjerava u povijesnim činjenicama koje pokazuju kako je između Bokelja i svih drugih dalmatinskih Hrvata cirkulirao zajednički jezik i njegove dubinske strukture kao što su i osobne sudbine brojnih protagonista po kojima se hrvatski kulturni korpus ne može ograničiti niti se je ikad mogao ograničiti na stvarne granice aktualnih državnih tvorevina.

Prosperov Novak piše kako Vidović s ponosom ističe da su već u prvim hrvatskim stihovima koji su se pojavili u ovim krajevima znakovito imenovani Dalmatini i vas rod hrvatski. Mjesto na kojemu se ti stihovi javljaju, a on to dokazuje, nije slučajno, napomenuo je i dodao kako ih Maro Dragović Bokelj upisuje u pjesničku knjigu Bartula Kašića, pisca prve hrvatske gramatike iz 1604.

Napominje kako Vidović svoj zadatak da obuhvati cjelinu bokeljske kulturne i književne povijesti nije zaustavio na starijim razdobljima, nego svoje uvide širi i na novija razdoblja, pa se u njegovim zapisima našlo mjesta i za procjene i naracije o Franu Alfireviću i Viktoru Vidi te energije za osvjetljavanje disidentskoga opusa Vjenceslava Čižeka.

Na stranicama knjige otvara se jedna nova epoha kad u ovo filološko područje jedan novi naraštaj unosi novu hrvatsku sigurnost u kojoj više neće biti potrebno imati obzira prema cenzurama i imperijalističkim predrasudama s istoka, napisao je Slobodan Prosperov Novak.

Domagoj Vidović u proslovu napominje kako su bokeljski krajevi toliko važni za povijest hrvatske kulturne baštine, čiji se neosporni hrvatski identitet nastojao osporiti, od nijekanja narodnoga imena,  iako je hrvatsko narodno ime u kontinuitetu potvrđeno od srednjovjekovlja do naših vremena, iako je Crvenom Hrvatskom svoj zavičaj nazivao Peraštanin Andrija Balović i iako su tijekom XVIII. stoljeća pripadnici kotorskih plemićkih obitelji Buća, Gregorina i Paskvali bili časnicima konjičkih postrojba Cavalleria Croati.

Nijekanje hrvatskoga identiteta, naglasio je, provodilo se i krivotvorenjem povijesti, od prisvajanja Miholjske prevlake, pa čak u novije vrijeme i Gospe od Škrpjela, do antedatiranja prvoga spomena gradnje pravoslavnih manastira, do posezanja za bokeljskim odvjetkom hrvatske književnosti, iako prvi stihovi napisani hrvatskim jezikom u Boki kotorskoj spominju Dalmatine i vas rod hrvatski, a knjige su se bokeljskih autora u mletačkim knjižarama prodavale pod oznakom ‘knjig hervatskih’.

Važno je napomenuti, ističe Vidović, kako se samo u Boki kotorskoj hrvatstvo branilo romanstvom, a uzrok je tome to što je romanstvo uključivalo pripadnost Katoličkoj Crkvi te se narodnosni identitet podupirao vjerskim ključem.

Knjiga “Bokeljske studije i ogledi” podijeljena je na pet poglavlja – Onomastičke studije, Književno-kulturne studije, Ogledi o Boki, Balada iz Svebarja i Nikad ti ne bih mogao reći Zbogom, zemljo neizrecive ljepote.

Domagoj Vidović rođen je 1979. u Metkoviću. Radi na projektima Odjela za onomastiku i etimologiju te projektima Hrvatski mrežni rječnik (MREŽNIK) i Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA) koje podupire HRZZ. Voditelj je Odjela za onomastiku i etimologiju i metkovske podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.