Sve je počelo kada je Ivan bio u posjetu otoku Krapnju, gdje je uočio mnoštvo ronioca, u po njegovoj procjeni zastarjelim, nezgrapnim i teškim odijelima.

Jeftinija i lakša oprema

– Gledajući te ronioce palo mi je na pamet da bismo tu opremu mogli modernizirati, pojednostaviti te smanjiti joj težinu, jer je to najveći problem standardnog ronilačkog sustava. I to je bilo začetak ideje jeftinog sustava ronjenja za amatere i rekreativce, koji si ne mogu ili ne žele priuštiti iskustvo ronjenja na boce, a koji posjeduje upravo takve performanse. Ideju smo nakon tih razmišljanja nastavili razvijati, a sada aktivno radimo na njoj više od mjesec dana, objašnjava nam učenik Gimnazije Metković Ivan Grgić.

Kako sam govori, osim navedenih nedostataka uobičajene ronilačke opreme, Metkovci svojim rješenjem imaju namjeru dobrano smanjiti cijenu tog sustava.

– Naša bi oprema bila od 1.500 do maksimalno 2.000 kuna, a za standardnu opremu, uz školu ronjenja cijena se penje na 15-16 tisuća kuna. Plus svako punjenje boce košta oko 150 kuna. Tako da ispada da bi se naš sustav isplatio kroz deset punjenja boce, obrazlaže Grgić.

S obzirom da smo se dotaknuli i škole ronjenja , zanimalo nas je bi li ju trebalo završiti i za korištenje njihove opreme.

– Pa ne bi, jer bi se s našim sustavom išlo uranjati negdje do 15-ak metara dubine te stoga ne bi bilo nikakvih problema s kojim se susreću ronioci u standardnim odijelima, na većim dubinama. A kako smo uz ronilački sustav koji razvijamo planirali i popratnu aplikaciju, onda bismo tamo stavili upute za korištenje što bi bilo dovoljno za sigurno ronjenje, govori nam ovaj maturant Gimnazije Metković.

Veliko je tržište, a izazov nam je prikupiti početni kapital

S obzirom da je Hrvatska mediteranska zemlja, kojoj je more sigurno jedna klijetka, ako ne i čitavo srce gospodarstva, Metkovci ne sumnjaju da na domaćem tržištu ima mjesta za njihov proizvod, a jako je i ono međunarodno.

– U svijetu se oko 20 miijuna ljudi aktivno bavi ronjenjem na dah, tako da postoji ogromno tržište za naš proizvod. U Americi je gotovo polovina tih ronilaca, a u Hrvatskoj ne znamo točan broj, ali mislim da ne zaostajemo puno. Ipak smo mi zemlja s morem, tako da ih je sigurno veliki broj, zaključuje Ivan Grgić.

S obzirom da je njihov projekt još u povojima, pitali smo začetnika, koji su im sljedeći koraci u planu i što misli s kakvim će se izazovima i poteškoćama susretati prilikom pokušaja realizacije ideje.

– Prvo nam je u planu napraviti prototip sustava, isprobati ga i pokrenuti nekakvu crowdfunding kampanju, gdje bi skupili nešto novca za početak proizvodnje i osnivanja firme, udruge ili kako ćemo se već registrirati. Upravo prikupljanje početnog kapitala smatram najvećim izazvom u realizaciji ideje, uvjeren je Ivan.

Ipak priznaje nam da će s postupkom ostvarenja ideje pričekati nekih mjesec i pol, jer imaju dobre razloge za to.

– Pošto smo svi maturanti i sada se pripremamo za državnu maturu, nastavit ćemo s razvojem ideje oko prvog srpnja, kada budemo gotovi s tim završnim ispitama. A potom, krećemo s prototipom za koji sve dijelove možemo naručiti preko interneta, pojašnjava Grgić.

Na kraju je prokomentirao i što im je bilo najteže u postupku pripreme za Ideju godine te kako gleda na cijelo to natjecanje.

– Najteže nam je bilo pripremiti poslovni plan, pošto s tim nismo imali nikakvih iskustava odnosno prvi put smo se s time susreli. Što se tiče Ideje godine, mislim da je sjajan projekt, jer ne postoje u Hrvatskoj takva natjecanja, gdje se daje šansa srednjoškolcima da predstave svoje poduzetničke ideje, a uz to im se ponude i konstruktivne kritike, koje mogu iskoristiti za daljnje razvijanje ideje. Kao pozitivnu stvar vezanu za Ideju godine vidim i stjecanje novih kontakata te obilazak IN2 i Tehnološkog parka Zagreb, gdje smo imali priliku vidjeti kako funkcioniraju velike firme, kao i one start up, što je također sjajan zalog za budućnost, zaključuje Ivan.

Razgovor vodio: Ivan Božić