U gradskoj vijećnici Grada Opuzena održana je prezentacija projekta Razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa na području Neretve. Projekt su predstavili predstavnici Hrvatskog telekoma i tvrtke Konektor kao izvođača radova.
Župan Nikola Dobroslavić ovom prilikom je istaknuo kako je projekte razvoja infrastrukture za širokopojasni internet Dubrovačko-neretvanska županija pokrenula prije desetak godina ističući njihovu važnost.
‘Kao što znamo, za dubrovačko područje ovakav projekt je pri kraju, evo krećemo i ovdje u Neretvi te se nadamo da će uskoro krenuti i projekt za područje otoka i poluotoka Pelješca. Pristup internetu ujedno je i poticaj razvoju’, rekao je župan.
Rok za realizaciju ovog projekta, koji obuhvaća oko 60 kilometara nove infrastrukture u svim jedinicama lokalne samouprave na neretvanskom području, je lipanj 2026., a vrijedan je oko pet milijuna eura. Nositelj projekta je Grad Opuzen, dok su projektni partneri gradovi Metković i Ploče te općine Zažablje, Pojezerje, Sivno i Kula Norinska.
Uz domaćina, gradonačelnika Opuzena Ivana Matagu, predstavljanju su nazočili i predstavnici ostalih jedinica lokalne samouprave.
Muškarac u dobi od 23 godine s područja Sisačko-moslavačke županije uhićen je u jutarnjim satima u ponedjeljak, 10. veljače, na području Dubrovnika.
Radi se o muškarcu za kojeg se operativnim radom policijskih službenika Odjela kriminaliteta droga došlo do saznanja da kroz dulji vremenski period prodaje marihuanu i kokain maloljetnim osobama, odnosno osobama koje su u vrijeme kupnje imale 17 godina.
Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno kako im je navedenu drogu prodavao u razdoblju od rujna 2023. g. do studenog 2024. g.
Marihuanu je prodavao u količinama od 10 do 25 grama za iznos od oko 40 eura za 10 grama, dok je kokain prodavao u manjim količinama za iznose od 100 eura po gramu.
Nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja osumnjičeni je, uz kaznenu prijavu, zbog sumnje da je počinio produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, doveden pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, a potom i sudcu istrage koji mu je odredio istražni zatvor.
Osumnjičenog muškarca je Policijska uprava dubrovačko-neretvanska i u studenom prošle godine kazneno prijavila za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama. Naime, tada je pretragom njegovog stana pronađeno preko 83,8 grama kokaina i gotovo 300 grama marihuane, digitalna vaga i više od 3 tisuće eura protupravno stečene imovinske koristi.
U godini u kojoj se obilježava 150 godina kazališnog života u Metkoviću prenosimo tekst Anđele Vidović, doktorandice na Filozofskom fakultetu u Osijeku, objavljen u zborniku radova Prvih 600 godina Metkovića, u kojem autorica na analitički način obrađuje temu metkovskog kazališnog života.
Metkovski kazališni krvotok ili kako na bogatoj tradiciji izgraditi budućnost
Jedinu sveobuhvatnu studiju metkovskog kazališnog života, koja obuhvaća sad već 147 godina kazališnog amaterizma, napisao je povjesničar Ivan Jurić. Njegov ”Kazališni život u Metković 1875 – 2008” ne ulazi u teatrološke analize bilo repertoara, bilo povijesnih silnica i skretanja, nego na jednom mjestu istraživaču podastire vrijedne putokaze. Pažljivijem čitatelju oni služe poput kronike uspona i padova kulturnog života u gradu, koji posebno kad je riječ o kazalištu, izrasta oko hotelskih ili pozornica kasina i kockarnica. Ambicija rada nije prepričati čitavu povijest našeg kazališta, ona je uostalom dostupna u monografiji i sjećanjima mnogih naših sugrađana, nego zapravo ukazati na najblistavije trenutke te povijesti kako bismo osvijestili ne samo važnost kazališta u životu jednog grada, nego i osvijestili što se događa kad je jedini sadržaj praznina popodneva u ispijanjima kava. Isprva je i kazališno djelovanje bilo upravo to, dokolica, diletantska zabava, a s razvojem u mnogim sredinama postupno i nerijetko podrugljivi te hrabri prokazivač narodnih mana i vrlina. Ukratko, nimalo bezazleni društveno-politički komentator. Kazališna tradicija Metkovića nije tu nikakva iznimka, osim što zadnjih godina uz povremena buđenja ipak stagnira. U prvome redu kad je riječ o gostovanjima bez obzira je li riječ o dramskom programu ili gostovanjima predstava za djecu i mlade.
Kazališna je tradicija kao i u ostatku Hrvatske začeta s djelovanjem narodnih čitaonica. Godine 1873. osnovana je Narodna čitaonica Neretvanska, a već dvije godine kasnije unutar nje se osniva kazališna sekcija čije je djelovanje nažalost nezabilježeno. Iako je tijekom godina kazališna sekcija mijenjala imena, a kontinuitet je bio krhak poput lutke na koncu, kazališni diletantizam bio je kontinuirano prisutan. Kazalište određuje prostor, pa su tako prve zabilježene predstave nastale zbog izgradnje pozornice u hotelu ”Austria”, u devedesetim godinama 19. stoljeća. Igrane su prigodničarski poput održavanja maškara ili plesa. Zanimljivo, igran je prvi pučki igrokaz Josipa Freudenreicha, ”Graničari'”, premijerno izveden u Zagrebu 1857. Komad nastao pod snažnim utjecajem bečke pučke komedije, prije svega Johanna Nepomuka Nestroya, pohvalio je tad i naš prvi kazališni kritičar, Dimitrije Demeter ”Istina je, da izraz nije posvud baš narodan, da ima komad duljina i da je gdje gdje pokoja dosjetka odviše krupna, ali je svakako općinstvu pribavio ugodnu večernu zabavu” (prema Senker: 1984: 10). Prvi se put na našoj pozornici nakon Držića i Brezovačkog čuo izvorni narodni govor. Izvedene su još popularne povijesne tragedije ”Kraljević Radovan” Ide Fürst i ”Posljednji Zrinjski” Higina Dragošića (koji će MAK poslije i obnoviti). Izvođene predstave najavljuje postupno osamostaljivanje, ali i uobičajenu ranu okrenutost pučkim igrokazima.
Općenito povijest metkovskih diletanata ili amatera obilježena je ne samo nužnim kontekstom, nego i borbom za prostor, kao što je uostalom bio slučaj s većinom hrvatskih družina. Iako je postojala dvorana 1933., a poslije i scena u dvorani hotela ”Zagreb”, za koju je zaslužan Cvjetko Pavlović, prekid djelovanja tijekom dvaju svjetskih ratova, požari i neimaština, otežavali su profesionalizaciju i održavanje kontinuiteta. Nacrti za samostalan prostor, današnje Gradsko kulturno središte Metković u kojem je održan stručno-znanstveni skup ”Metković 600 godina”, pojavili su se i prije Drugog svjetskog rata. Imena su se mijenjala iz ”Sokolskog ” u ”Narodni dom”, a sama zgrada završena je nakon silnih napora 1977. Stipe Šuvar prerezao je vrpcu. Ideja da se u poraću kazalište ”na brzinu” profesionalizira ima svoje prethodnike u međuratnom razdoblju, u knjižicama i uputama Ljubomira Marakovića i Aleksandra Freudenreciha, zagrebačkog arhitekta koji je projektirao buduću metkovsku pozornicu i gledalište. Njih dvojica nisu mogli biti različitiji, no slagali su se u jednom – pučko kazalište važan je dio narodnog života, odnosno nacionalnog kulturnog identiteta. Pučki teatar kakav su oni zamišljali uz Mesarića i Senečića održavao se od 1950-ih u dijelu razgranatog i strašno poticanog kazališnog amaterizma uglavnom u manjim gradovima i na selu.
Upravo se na toj tzv. ”nestručnoj pozornici” odvijala ”svečana igra monumentalnog karaktera” prvo u režija Drage Bušića i Ivice Gluščevića, a kasnije u njihovih nasljednika od Marija Miszmera, Matka Brljevića do profesionalnih gostujućih redatelja poput Dražena Ferenčine ili Radovana Marčića. Ono što je posebno zanimljivo upravo su ambiciozni početci gdje je i granica između amaterizma i profesionalizma najviše zamućena – naime od 1945. pa do najuspješnije sezone 1948./49. tad još bez dvorane u Metkoviću igrali su Gogolja, Cankara, Nušića, Držića, Jožu Horvata, Steriju Popovića, Čapeka, Tucića. S ”Ljubovnicima” gostuju u Zagrebu. Bitna im je bila scenografija i kostimografija. Svega nekoliko godina poslije javlja se jedna od najvažnijih i najzanimljivijih inicijativa u gradu s nepostojećom lutkarskom tradicijom. Nastavnik Živan Bjelovučić pokreće radionicu kazališta lutaka u sklopu osnovne škole te se 1953. događa i prva premijera, ”Dugonja, Trbonja i Vidonja”. Predratna i poratna uspješnica Mladena Širole nastala je 1936. prema češkoj narodnoj pripovijetci koju je objavio Karel Jaromír Erben, a u hrvatskim je lutkarskim kazalištima mnogo puta izvođena i nagrađivana. Radionica se na neko vrijeme gasi da bi bila ponovno pokrenuta na prijelazu iz 1957. u 1958., izrađuju se ginjoli, lutke koje se navlače kao rukavica s tri prsta. Već 1960. postavljen je lutkarski ”Dundo Maroje”. Šezdesetih godina prošlog stoljeća učenici Magica i Bernard Čupić te Hrvoje Šakota izrađuju lutke i gledaju lutkarske predstave, dok su današnja djeca sretna ako u Metkoviću pogledaju pokoju gostujuću generičku ili amatersku inačicu ”Maše i medvjeda”.
Amateri zbog spomenute borbe za prostor, nedostatka infrastrukture, nerazumijevanja politike koje je rak-rana svih kulturnih politika, ali i smjene generacije od 1955. do 1981. praktički prestaju s radom. Kad se napokon vraćaju igraju Nušića, Katunarića, Hadžića, Raosa, Ayckbourna, Feydeaua, Dušana Kovačevića. Gostuju antologijski Bourekov ”Hamlet”, splitski HNK, Teatar u gostima i mnogi drugi. Javljaju se i prvi domaći kritičari poput nastavnice Ivanke Ujdur, poslije će o MAK-u pisati Jakša Fiamengo i Anatolij Kudrjavcev, nimalo neobična pojava u vremenu gdje su se pisali kritički osvrti i o primjerice, radiodramskom stvaralaštvu. S Domovinskim ratom i poraćem kazalište ulazi u novu fazu – religioznu, nabožnu, prigodničarsku, uglavnom oslonjenu na komedije. Uz radijske igre, obnove određenih starih predstava, mjesto nalaze Ivo Brešan i Jolanda Tudor (njezin ”Jedan je Bog”, obilježava moju generaciju i odrastanje na prijelazu devedesetih u dvijetisućite). O kaotičnosti tih vremena svjedoče ponovno gostovanja – dok u Gavelli 1997. gostuje MAK, to se kazalište istodobno potiho odriče Ivice Vidovića. Na pozornici tadašnjeg Doma kulture gostuju predstave Ivice Boban, Renea Medvešeka, Georgija Para, Nenni Delmestre, Durbešića… Imena koja su od 2010. sve rjeđa, prepuštena inicijativama i financijama pojedinih institucionalnih ili komercijalnih kazališta koja su dovoljno jaka da rade isključivo putujuće predstave, kao što je bio slučaj s gostovanjem ”Bella figure” Yasmine Reza u režiji Borisa Liješevića te produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 2016.
Nekadašnji entuzijazam i pokretačku silu pojedinaca zamijenila je inercija, ali i velika promjena u strukturi stanovništva. Istiskivanje dramskih programa iz školskih kurikula postavio je Lidrano kao usamljenika u kreativnim susretima mladeži. Uspjesi na tom natjecanju posljedično su potaknuli i jednog od talentiranijih mladih dramaturga i redatelja, Ivana Penovića (koji je pohađao Gimnaziju Metković), da iz kulturno nepoticajne i inertne sredine oblikuje osebujan kazališni jezik te potvrdi sad već uvrijeđenu tezu o stihijskom razvoju kulture u našim sredinama. Tu su još glumica Josipa Anković (odnedavno članica ansambla Gradskog satiričkog kazališta Kerempuh) i redatelj Dražen Krešić (Hrvatsko narodno kazalište Varaždin, Teatar &TD, Lisinski). Zavidan ili malen broj, ovisno kamo naginjemo, optimizmu ili pesimizmu. Smatramo li kulturnu politiku, ili nekadašnju pogrdno nazivanu društvenu nadogradnju, važnim dijelom života naših sugrađana, neophodnu u prvome redu kad se osvrćemo na najmlađe koji su zbog sve manje kulturne razmjene zakinuti za mnoge, razvojno važne elemente kazališta od lutkarstva, kazališta sjena, neverbalnog kazališta do dječjih mjuzikala. Povijest MAK-a nije važna u smislu zadovoljenja crtice sudjelovanja na amaterskim smotrama. Nije isključivo važna kad smo s pravom ponosni na nagradu za najbolju glumicu Manuele Šiljeg Malezija u predstavi ”Da nije ljubavi” Petra Slovinića i režiji Radovana Marčića na 63. Festivalu amaterskih kazališta Hrvatske. Ona je kao i u prošlosti most između amaterizma i profesionalizma, života i kazališta. MAK-ova borba za prostor ispisuje kulturnu povijest grada. Tu je da nas podsjeti i obvezuje što sve propuštamo kad kontinuitet kazališnog djelovanja uzmemo zdravo za gotovo oblikujući polivalentne kulturne prostore. Zaboravljajući njihove prvotne namjene brišemo vrijedna mjesta memorije. Ne odgajamo generacije, živimo praznije. Sjediti u gledalištu Gradskog kulturnog središta Metkovića znači biti dijelom iste one Freudenrecihove vizije koja je oblikovala blokove centra Zagreba, kao i mnoge domove kulture u Hrvatskoj. Znači biti dijelom nečeg što je veće od nas samih.
Potres magnitude 5,2 pogodio je područje Dalmacije. Prema prvim informacijama epicentar je 13 km od Posedarja. Potres se jako osjetio u Splitu i na širem području Zadra, a osjetio se i u Dolini Neretve.
Prema prvim informacijama potres se dogodio u 18.43 na zadarskom području jačine 5,2 po Richteru na dubini od 10 kilometara.
U organizaciji Gradskoga društva Crvenoga križa Metković jučer je u Dnevnoj bolnici Metković održana prva ovogodišnja akcija dobrovoljnog darivanja krvi.
U akciji je prikupljeno 40 doza krvi, a pristupilo je i devet novih darivatelja. Prikupljena krv namijenjena je Odjelu za transfuziju Opće bolnice Dubrovnik.
Hrvatsko narodno kazalište Zadar gostuje u Gradskom kulturnom središtu Metković s predstavom ‘Laž’ autora Floriana Zellera. Predstava je na rasporedu u srijedu, 12. veljače s početkom u 19:30, a ulaz je slobodan.
Režiju i adaptaciju predstave potpisuje renomirana redateljica Nenni Delmestre, a tekst je prevela Ursula Burger. Uloge tumače Alen Liverić, Tamara Šoletić, Dominik Karakašić i Mia Zara Burčul. Scenografiju, kostimografiju i odabir glazbe potpisuje Lina Vengoechea, oblikovatelj svjetla je Galen Matulina, a inspicijent predstave Mimi Zadarski.
Ne propustite ovu kazališnu poslasticu- intrigantnu priču o ljudskim odnosima u kojemu ništa nije onako kako se čini. Ova inteligentna komedija s dramskim elementima donosi vam istinu koja je sve, samo ne očekivana.
O predstavi:
Bračni par je pozvao na večeru drugi bračni par, svoje najbolje prijatelje. Ali stvari se kompliciraju jer supruga iz prvog bračnog para vjeruje da je ugledala supruga svoje prijateljice kako ljubi drugu ženu na ulici. Želi otkazati večeru jer osjeća da svojoj prijateljici mora reći istinu. Međutim, muž je pokušava uvjeriti da je u životu ponekad potrebno izreći laž ili sakriti istinu kao znak ljubavi te se nema smisla petljati u tuđe živote. Ta se etička dilema ubrzo pretvara u labirint prijevara, istina i laži u kojem više nitko ne zna tko koga vara i s kim, jesu li njih četvero zapravo vjerni ili nevjerni svojim partnerima.
Hoće li se labirint laži raspetljati? Hoće li bračni parovi nastaviti zajedničke živote i hoće li njihovo prijateljstvo opstati unatoč “izdajama”?
Predstava ‘Laž’ dio je programa obilježavanja 150 godina kazališnoga života u Metkoviću.
Potpredsjednik Mosta Nikola Grmoja kandidirat će se za gradonačelnika svoga rodnog Metkovića, piše tportal.
Radi se očito o simboličnom povratku u sredinu u kojoj je ova stranka nastala, originalno kao ‘Most nezavisnih lista’ i u ideološki neutralnom obliku, ali i o pokušaju oživljavanja rejtinga koji je ozbiljno uzdrman nakon što se s ovom strankom razišao bračni par Raspudić.
Rast Mosta započeo je u vrijeme kada je Petrov bio gradonačelnik Metkovića, a nakon što je prešao na nacionalnu scenu HDZ se svim silama trudio osvojiti vlast u ovom gradu, koji je za njih dobio simboličnu važnost. Njihov kandidat Dalibor Milan na izborima 2017. godine tijesno je pobijedio za manje od stotinu glasova, uz optužbe o fantomskim biračima koje su plasirane iz Mosta.
Prije četiri godine Milan je uz gotovo dvostruku prednost znatno komotnije osvojio drugi mandat gradonačelnika. Kako je tportal već pisao, postoji mogućnost da se on u svibnju kandidira za dubrovačkog župana, no u tom slučaju za HDZ ostaje otvoren problem Metkovića – pogotovo ukoliko se Grmoja zbilja kandidira za gradonačelnika.
‘Sigurno ću pobijediti’
Upitali su ga o toj mogućnosti, odgovor je bio klasično neodređen za ovu fazu kampanje:
‘Ljudi me nagovaraju da se kandidiram za gradonačelnika jer su nezadovoljni svime što se događa u Metkoviću. Ukoliko se odlučim na taj korak, sigurno ću pobijediti’, rekao je Grmoja za tportal.
Na spekulacije da će u utrci za dubrovačkog župana Boži Petrovu HDZ suprotstaviti današnjeg gradonačelnika Dubrovnika Matu Frankovića, on uzvraća:
‘To bi bilo sjajno jer bi se HDZ-u moglo dogoditi da izgube i županiju, i Dubrovnik, i Metković.’
Petrov za župana
Nema sumnje da u Mostu imaju svoju računicu na jugu Dalmacije, pa vjerojatno predviđaju da njegovom kandidaturom za gradonačelnika Metkovića nemaju što izgubiti – nego da bi, dapače, samo mogao privući dodatni kontingent glasova koji bi automatski išli i Boži Petrovu u utrci za župana.
Koju je prije četiri godine tijesno izgubio za jedva tisuću glasova.
Povodom Dana žena Mila travel i Bergman putovanja organiziraju od 8. do 9 ožujka 2025. putovanje u zemlju dva rubina, dva ametista i almandina: Boka Kotorska – Gospa od Škrpjela – Perst – Budva – Herceg Novi.
Sve detalje o ovom putovanju možete pročitati na priloženim materijalima ili dobiti potrebne informacije pozivom na 099 343 5875 (voditeljica putovanja Tihana Dominiković).
VAŽNO! Mogućnost plaćanja je do 25. veljače 2025. Polazak autobusa iz Ploča je u 5:30, iz Metkovića (autobusni kolodvor) u 6:00 iz Opuzena u 6:15 i u 6:30 Mala Rika – Merlot.
Najveća novčana kazna u iznosu od 1.770,00 eura izrečena je 38-godišnjem državljaninu Republike Hrvatske koji je u ponedjeljak, 3. veljače, u poslijepodnevnim satima, zaustavljen tijekom redovne prometne kontrole na Državnoj cesti D-8 u Opuzenu.
Vozač je upravljao osobnim vozilom dubrovačkih registarskih oznaka, a tijekom prometne kontrole mu je ponuđeno testiranje i vađenje krvi i urina na prisutnost droga u organizmu što je odbio. Alkotestom je utvrđeno da vozilom upravlja pod utjecajem alkohola od 0,58 g/kg, a brzina kojom je vozio je bila veća od dopuštene.
Isključen je iz prometa i prekršajno sankcioniran gore spomenutom novčanom kaznom i četveromjesečnom zabranom upravljanja vozilima B kategorije, izvijestila je PU dubrovačko-neretvanska.
Slika: DNŽ
