Večer posvećena dubrovačkom biskupu Josipu Mariji Careviću (1883.-1945.) upriličena je u utorak 4. studenoga u palači Sponza u Dubrovniku u organizaciji Državnog arhiva u Dubrovniku i Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije povodom 80. obljetnice biskupove mučeničke smrti.
Prigodne pozdrave izrekli su ravnateljica Arhiva Nikolina Pozniak i dubrovački biskup Roko Glasnović koji je otvorio izložbu naslovljenu „Damnatio memoriae – zabrana sjećanja – zatajenje”, objavila je Dubrovačka biskupija.
Ravnateljica Pozniak izrazila je zadovoljstvo zbog ostvarene suradnje Arhiva i biskupijskog Vijeća za kulturu i znanost povodom ove jako važne obljetnice te posebno zahvalila donatoru Matku Križancu koji je posredstvom kolekcionara Igora Goleša početkom ove godine Arhivu darovao sada već arhivsku građu o biskupu Careviću.
Biskup Glasnović je spomenuo neke velike obljetnice koje se u ovoj godini obilježavaju, a među njima je i obljetnica smrti biskupa Carevića. Podsjetio je na geslo pokojnog biskupa “Mir Kristov” dodavši kako je mir potreban i u svijetu i u ljudskim srcima. Spomenuo je monumentalni križ na Srđu kojeg je pokojni biskup dao 1935. godine podići te je primijetio kako je “Providnost to geslo nadopunila križem”. Osvrćući se na biskupov životni put i prisjećanja na njega, biskup Glasnović je naveo neke događaje organizirane na tom tragu u više mjesta u Hrvatskoj te istaknuo kako je biskup Carević “ne samo naš, iako ga mi prirodno doživljavamo svojim jer biskupstvo određuje neku osobu, on je i ponikovski, stonski, metkovski, splitski, zagrebački i svakako rimski, latinski…”
Okupljenima se obratila viša arhivistica Kornelija Bašica koja je zajedno s kolegicom Tanjom Ladišić postavila izložbu u prostor Sponze te je kazala kako je zadaća Arhiva štititi i čuvati, ali i promicati kulturnu baštinu i identitet. Biskup Carević je sugrađanima najviše poznat po križu na Srđu, ali je on činio puno više od toga. Iz donacije koja čini arhivski fond Josipa Marije Carevića s 54 dokumenta, na dubrovačkoj izložbi je izdvojen dio koji daje presjek njegovog života i službi od rođenja preko sjemeništa, života u Rimu i Splitu te imenovanja dubrovačkim biskupom 1929. godine. Na izložbi se mogla vidjeti i biskupova stolica s Carevićevom grbom kao i bula njegovog biskupskog imenovanja.
Jedan od trojice autora izložbe Mario Talajić govoreći o samoj izložbi spomenuo je zasluge druge dvojice autora don Josipa Krpića koji je preveo sve tekstove s talijanskog i latinskog jezika i Mija Igora Ostojića koji je obavio opsežno istraživanje po brojnim knjižnicama i arhivima. Nakon osmišljavanja ove izložbe, pronađeno je još dokumenata u Zagrebu o biskupu Careviću. Među njima je istaknuo pisani poziv biskupa Carevića ocu Anti Gabriću iz listopada 1938. godine da u Dubrovniku održi predavanje o misijama te neposredno pred svoj odlazak u misije, prikupi donacije za početak života u misijama. Talajić je poručio kako biskup Carević kao nitko drugi povezuje našu županiju svojim podrijetlom, životom i djelom.
U drugom dijelu večeri župnik župe Veliko Trgovišće i upravitelj župe Velika Erpenja don Luka Slijepčević u dvorani Sponze je održao predavanje „Problematika odnosa biskupa Carevića i dubrovačkoga svećenstva“ na temelju svog akademskog rada koji je posvetio istraživanju života i djela biskupa Carevića.
Župnik Slijepčević je objasnio kako je uopće došao do toga da se počne baviti temom života biskupa Carevića. Neposredno prije nego što je došao na župničku službu u Veliko Trgovišće, otkrio je u jednoj knjizi o povijesti župe četiri retka u kojima se spominje da je u toj župi djelovao biskup Carević. Ta su ga četiri retka zainteresirala i već šest godina istražuje i piše o biskupu. Spomenuo je dolazak sadašnjeg dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića u Veliko Trgovišće u travnju ove godine, gdje je služio misu za pokojnog biskupa Carevića te je posebno istaknuo odlazak u šumu Pušava u kojoj vjerojatno leže biskupove kosti, molitvu za pokojnika i molitvu za pronalaženje njegovih posmrtnih ostataka.
Bavljenje žrtvama svih totalitarnih i autoritarnih režima, osobito bavljenje nestalim osobama, teške su, zahtjevne i često neugodne teme, kazao je predavač. Okupljenima je prezentirao povijesne zapise o biskupu Careviću koje su zabilježili tadašnji apostolski nuncij i neki visoki crkveni službenici tog vremena.
Preko dnevničkih zapisa nuncija, kardinala Ermenegilda Pellegrinettija, od 15. lipnja 1930. godine može se naslutiti kako dio svećenika biskupa nije bio dobro dočekao. Od tada se u nuncijevom dnevniku vodi „slučaj“ biskupa Carevića koji je bio široj javnosti nepoznat. Vlč. Slijepčević je naveo imena i prezimena dijecezanskih svećenika i redovnika koji su biskupa u pismima nunciju kroz više godina optuživali ili branili, kao i njihove službe tijekom života. Među onima koji su se žalili na biskupa bila su trojica svećenika s dubrovačkog područja i trojica s korčulanskog, a čini se da su djelovali u nekoj vrsti međusobne povezanosti. Kazao je i kako je nuncij služio misu za biskupa Carevića već na početku tih neugodnih događanja. Ipak, interna vizitacija koja je u dubrovačkoj biskupiji provedena izgleda da nije našla ozbiljnijih nepravilnosti. Stoga je nuncij Pellegrinetti stalno pažljivo procjenjivao i odmjeravao koliku težinu zapravo imaju nepotvrđene optužbe na račun biskupa. Pellegrinetti nije definitivno riješio ovaj slučaj jer je njegova služba 1937. godine prestala, te je to učinio sljedeći nuncij Ettore Felici. Biskup Carević nije bio dobrog zdravlja i 1940. godine je umirovljen, pa je otišao živjeti u Zagreb stavljajući se na raspolaganje tadašnjem zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu.
Predavač je, među ostalim, naveo i riječi dubrovačkog biskupa Pavla Butorca, koji je u upravljanju biskupijom naslijedio biskupa Carevića kao apostolski administrator: “U Dubrovniku sam mnogo toga promijenio, samo da svećenstvo bude zadovoljno, pa se ipak još glođu između sebe, iako im više nema biskupa Carevića.” Vlč. Slijepčević je skrenuo pozornost na činjenicu da Sveta Stolica deset godina nakon odlaska biskupa Carevića, nije bila imenovala dubrovačkog biskupa.
Po dolasku biskupa Carevića u Zagreb razmatralo se na najvišim razinama o tome da on bude imenovan generalnim tajnikom jugoslavenske biskupske konferencije ili vojnim biskupom. Beogradski nadbiskup Josip Ujčić koji je dva puta učinio vizitaciju Dubrovačke biskupije u jednom svom pismu je napisao, a predavač je te riječi naglasio: “U Dubrovniku nije mogao ostati… jer ga zao narod mrzi… Ja bih preuzvišenom Careviću, koji je moguće i bio katkad nekoliko neoprezan, ali je zato mnogo, premnogo trpio, priuštio iz srca sve što god si on sam želi…”. Taj navod ukazuje da iza optužbi protiv biskupa nije bilo ozbiljnoga utemeljenja jer je teško povjerovati da bi se nakon takvih optužbi umirovljenoga biskupa Carevića željelo aktivirati na tako odgovornim i vidljivim funkcijama.
Predavač vlč. Slijepčević je iznio svoju hipotezu koja glasi da su se svećenici Dubrovačke biskupije bili podijelili u dva tabora: jedan tabor koji je oštro kritizirao i najvjerojatnije klevetao svoga biskupa i drugi tabor koji je biskupa branio. Čini se da je podjela među svećenicima u biskupiji bila toliko izražena da biskup Carević više nije mogao upravljati biskupijom, pa je bio zamoljen zatražiti mirovinu.
“Osobito se mi svećenici možemo poistovjetiti s biskupom Carevićem jer i danas je lako optužiti nekoga za nešto što nije napravio, a opet i nama je lako neopreznim ponašanjem dati provoda da nas se krivo shvati”, primijetio je predavač.
Predavanje, nakon kojeg su uslijedila pitanja, zaključeno je dvjema tezama. Poznato je kako je Bl. Alojzije Stepinac bio je osobito strog prema kleru koji nije živio u skladu sa svojim pozivom. Prema tomu, da su optužbe vezane uz biskupa Carevića bile imalo istinite vjerojatno ga ne bi bio primio u Zagreb gdje je biskup otišao živjeti nakon umirovljenja. Također, nadbiskup Josip Ujčić koji je vizitirao biskupiju i čuo sve priče na terenu, srdačno i zdušno je radio na tome da se biskupa Carevića rehabilitira i ne spominje nikakve ozbiljne optužbe.
Moderator večeri bio je član biskupijskog Vijeća za kulturu i znanost Ivan Viđen.
Piše: Angelina Tadić / Dubrovačka biskupija
Foto: Tea Kuzek Marević
