Hrvatski rukometaši vratili su se iz Francuske kao četvrta reprezentacija svijeta. Nesretni porazi od Norveške u polufinalu te potom od Slovenije u borbi za broncu stvorili su ozračje u kojem je sve dobro što su dotad napravili palo u vodu. Iako je cilj, a to je bilo četvrtfinale, ostvaren. Naravno, sve je to pomalo oneraspoložilo jednog od legendarnih hrvatskih rukometaša Davora Dominikovića, koji s 38 godina igra vrhunski rukomet u najjačoj ligi na svijetu
Dugo se Davor Dominiković premišljao hoće li dati komentar ili ne jer, kaže, krenula je ‘hajka’, a u takvoj atmosferi javljaju se brojni ‘stručnjaci’ i donose svoje sudove.
Lomio se dugo jer zna da se u Hrvatskoj, čim izneseš svoj stav, javljaju oni koji su ‘za’ ili ‘protiv’.
No nije želio iznositi brojne stvari koje se općenito tiču rukometa, već se osvrnuo isključivo na nastup Hrvatske. Prvo u polufinalu.
‘Nema se što zamjeriti igračima. To je sve sport, takav se poraz događa. Osim toga, Norveška je odigrala sjajan turnir, s najljepšim rukometom, i nije nezasluženo stigla do finala. Izgubiti nakon penala može se dogoditi svakome. Govorilo se o umoru naših igrača, ali mislim da je to nepotrebno govoriti jer bilo je dovoljno vremena od pobjede nad Španjolskom’, rekao je Davor Dominiković u razgovoru za tportal.hr.
Potom je uslijedila utakmica za broncu i poraz od Slovenije. Iako je Hrvatska imala i velikih osam golova prednosti.
‘Istina, vodili smo s osam razlike, a do njih smo došli odličnom igrom, uz vrhunsku izbornikovu pripremu utakmice. Ali takve stvari se nažalost događaju. U finalu Lige prvaka Veszprem je vodio deset razlike pa izgubio od Kielcea. Cleveland Cavsi su gubili 3:1 protiv Golden State Warriorsa u finalu NBA lige pa su na koncu slavili prvu titulu u povijesti kluba pobjedom 4-3 u seriji. A svi znamo kakav je igrač Stephen Curry! Vjerujem da su i naši igrači u tom trenutku mislili da im je osam golova dovoljno velika prednost. Hrvatska je u tom trenutku letjela, Slovenija je pak bila očajna i vjerujem da je izbornik Babić bio siguran kako mu igrači koji su donijeli tu prednost mogu i donijeti medalju. I da nema potrebe mijenjati momčad.’
Zbog tog poraza krenula je lavina i sve se glasnije spominje smjena izbornika Željka Babića. Međutim, Dominiković je uvjerenja da je Hrvatska pokazala puno toga dobroga.
‘Prije svega moramo shvatiti da su puno prije nas ispali olimpijski prvaci Danci i europski prvaci Nijemci. A kod njih se ne stvara nikakva drama. Ovo je za nas uspjeh jer prvi cilj bio je četvrtfinale. A mi smo ušli u borbu za odličja. Nažalost, ovo mogu usporediti sa situacijom u kojoj pojedete kilogram naranče, unesite potrebnu količinu vitamina, ali vam zadnja naranča bude gorka i pokvari sve dobro što ste napravili. Dakle, kod nas još uvijek ima prostora za napredak, a baš nam je Norveška pokazala kakav rukomet trebamo igrati. Tako je igrala i moja generacija u Ateni na Olimpijskim igrama, kada smo bili nedostižni svima.’
Krenuo je Dominiković govoriti i o pojedinim segmentima igre, igračima…
‘Očekivalo se da nam obrana 5+1 bude glavni ‘forte’, ali u većem dijelu turnira nije bila na nivou. Za razliku od prošlih najtecanja, obrana 6-0 funkcionirala je puno bolje, što se jako dobro vijdjelo protiv Španjolske. Od pozitivnih stvari svakako trebam izdvojiti odličan nastup Muse, koji u Magdeburgu još uvijek napreduje. U obrani je davao potrebnu agresivnost, pomagao je u gustoći obrane te bočnom kretanju. Moram istaknuti i Luku Cindrića, zatim Marka Mamića. Možda je jedino šteta što neki igrači, koji su manje igrali, nisu dobili više prilike. Jotić se dobrim pokazao u utakmicama Lige prvaka za Zagreb. Mandalinić je možda ostao mali dužnik jer znam da može bolje.’
Spomenuo je Dominiković i Zlatka Horvata, igrača koji je promašio posljednji sedmerac. Poslao mu je nakon utakmice i poruku podrške jer smogao je Zlaja hrabrosti za taj udarac, ali koji – nažalost – nije završio u mreži.
‘Odigrao je Horvat veliki turnir. Bio je odličan. Baš kao i Duvnjak, kojeg muči ozljeda, a zbog koje nije mogao odraditi ni pripreme. Međutim, kada je izabran za najboljeg srednjeg vanjskog na SP-u, onda mislim da se o njegovom doprinosu ne treba bilo što dodavati.’
Pohvalio je Dominiković i vratare Pešića i Stevanovića.
‘Nikad nismo imali golmana koji bi zaustavio 20-ak udaraca po dvoboju. Ali naši su imali po 11, 12 obrana, što je sasvim dovoljno. Bitno je samo da izbornik i njegovi pomoćnici imaju povjerenja. Također, pohvalio bih i Kontreca, koji nije više baš tako mlad, ali pokazao je nevjerojatnu želju, a neke manje nedostatke pokrivao je velikom borbenošću. Kada se ovoj momčadi dodaju Marino Marić, potom i ozlijeđeni Domagoj Pavlović, mislim da s optimizmom možemo gledati prema budućnosti.’
A što s izbornikom Babićem – ostaviti ga ili ne?
‘Mislim da je dovoljno reći da je Hrvatska svoj cilj ne ostvarila, nego premašila. Mislim da je glupo govoriti o smjeni. Znate li koliko su Francuzi promijenili izbornika od 1983. godine? Trojicu. Osim toga, Hrvatska si ne smije priuštiti ‘potrošiti’ Ivana Balića i Peru Metličića. Oni su tek na svojim počecima ove karijere, a vjerujte mi da Pero Metličić zna o rukometu dvostruko više od, recimo, aktualnog francuskog izbornika Didiera Dinarta koji je postao prvak svijeta.’
Naravno, da ne bi bilo da im Dominiković samo drži ljestve, otkrio je detalj s Noći rukometa, kada je Peri Metličiću uputio kritiku, odnosno dao savjet.
‘Rekao sam Peri (op.a. Metličiću) da Hrvatska, s obzirom na reputaciju, jednostavno ne smije igrati sa sedmim igračem u polju. Ustvari, može, ali samo u iznimnim situacijama, a ne da nam to postane pravilo. I mi u Balingenu, koja je puno skromnija momčad nego Hrvatska, znamo tako igrati. I napadati ‘7 na 6’ odnosno braniti se ‘6 na 7’, pa znam o čemu govorim. Kada napadate, onda se vanjski igrač ne usudi pucati jer svjestan je da njegov promašaj može biti kažnjen brzim golom. S druge pak strane, kada se braniš, znaš da će lopta uglavnom ići na igrača na crti ili na krilnog igrača i njemu posvetiš više pažnje. Osim toga, naša kvaliteta je da imamo igrače koji mogu i znaju igrati ‘6 na 6′. I zato se nadam da će IHF donijeti odluku da se ovo pravilo poništi’, zaključio je Davor Dominiković, koji će do kraja ove sezone nositi dres Balingena, kluba njemačke prve lige.
Kaže, o kraju karijere ne razmišlja, a nakon ove sezone sjest će za stol sa suprugom i djecom te donijeti odluku – hoće li i gdje nastaviti karijeru. Jer snage, volje i ljubavi za rukomet ima još puno.
