Stipe Gabrić Jambo najavio je svoju kandidaturu kao kandidat HSS-a za Gradonačelnika Metkovića na predstojećim lokalnim izborima te se pridružio već potvrđenim kandidatima, HDZ-ovom Daliboru Milanu te MOST- ovoj Katarini Ujdur.
Na Glavnoj izbornoj skupštini HSS-a održanoj proteklog vikenda, Stipe Gabrić Jambo je izabran u Predsjedništvo te stranke a sada je najavio i svoju kandidaturu za mjesto gradonačelnika Metkovića prenosi radiodelta.hr.
Jelena Barbir uputila je putem facebooka dirljiv poziv upomoć. Ona pokušava skupiti novce kako bi omogućila svojoj majci terapiju u Poliklinici Glavić, nakon teškog moždanog udara. Kako bi to učinila prodaje tzv. ‘bath bombs’ koje sama izrađuje po cijeni od 20 kuna/komad. Njezin status prenosimo u cjelosti:
Sad vas molim za trenutak pažnje.
Često po internetu čitam o tome kako je ljubav svuda oko nas i da u sve treba utkati ljubav. Ne volim lažnu ljubav, lažni moral, laže ljude. Ne volim prosipanje lažnih afekcija. Iskreno, kad mi je prazan novčanik i imam migrenu, ne ljubim ni sebe. Volim svoje prijatelje, volim kvasinu, volim more i Medu. Najviše volim svoju obitelj. I tako čitam o beskrajnoj ljubavi koju često ne vidim u očima tih ljudi kad ih susretnem na ulici. Ljubav vidim i osjećam u raznim akcijama pomoći u kojima ponekad i sama sudjelujem ali sad je došao trenutak kad ja moram biti veća od sebe, uz pomoć drugih. Trenutak kad moram pokušati pomoći svojoj majci. Nitko zapravo ni ne zna da sam se odlučila na ovaj potez.
Svi smo bili doma na okupu, napokon svi skupa. Božić uz onu ljubav o kojoj pišu po fejsu i instagramu, a mnogi je nisu nikad ni osjetili. 28.12.2015. ujutro ustajem i pozdravljam mamu, a ona mi nekim pokušajem mumljanja pokušava odgovoriti. Srce mi je stalo, odmah sam znala. Moždani udar. Na hitnoj u Metkoviću dobiva dijagnozu blažeg moždanog i uputnicu za hitni CT pregled u Dubrovniku. Kroz sat-dva govor i oslabljena funkcija desne ruke se vraćaju, ali je liječnica naglasila da se treba isti dan obaviti CT kako bi se ustanovilo postoji li ugrušak koji bi mogao izazvati idući udar. Za dva sata bili smo u Dubrovniku gdje su majci rekli da podigne jednu nogu. Pa drugu ruku. Mene su neljubazno uputili van. Sjedimo i čekamo, nitko ne izlazi. Nakon više od sat vremena mama izlazi, zbunjenog ili otupjelog izraza lica, nosi neki papir. Ja ga čitam i vidim da je to potpisani pristanak da je ne zadrže u bolnici na promatranju. Vičem je i pitam zašto je to potpisala, a ona mi smušeno odgovara da su joj ˝dali da nešto potpiše, onaj neljubazni doktor, inače će je ostaviti u bolnici za doček Nove godine i da joj ionako neće ništa raditi˝. Nije znala što je potpisala… CT nisu obavili jer je mogla podići ruku i nogu. Nisu ni izašli da obitelji kažu dijagnozu ili upute za daljnju terapiju.
30.12. oko 9:30h ujutro. Tata me panično budi, majka je imala moždani. Ovaj put teški moždani. Hitna helikopterska služba ju je prevezla u KBC Split. Meni zvoni u glavi, zašto se nisi svađala, zašto nisi tražila da je snime, da je ne pošalju doma…
Prošla je godina dana i moja mama se oporavlja. Čak bolje od očekivanog. Hoda ali joj je desna ruka paralizirana. Zbog teškog moždanog udara zapravo je jedva preživjela. Prošlog ljeta joj je njena fizioterapeutkinja rekla za Polikliniku Glavić i za suvremenu robotsku terapiju u Dubrovniku. Nismo shvaćali o čemu se radi dok nismo istražili. Čudesna neuroplastičnost našeg mozga. To nam je sad jedina nada. Ipak, za jedan tretman uz odlazak u Dubrovnik troškovi se penju i do 1400 kuna jer su joj pripisani svi aparati po jednom tretmanu 3x tjedno. Odmah bih podignula kredit ali nemam stalni posao, radim na ugovor o djelu. Sestra je na stručnom osposobljavanju a roditelji odavno nezaposleni. Nekoliko terapija bismo mogli financirati ali 8-9 tjedana terapije, koliko je potrebno za optimalne rezultate, nemamo. Nemamo ni imućne prijatelje da nam posude toliki iznos. Zato sam odlučila da ću i ovaj put upregnuti svoje dvije ruke. Znam i volim svašta izrađivati, a trenutni hobi mi je izrada pjenušavih bombi za kušanje (bath bombs). I zato ću vas zamoliti za pomoć, odnosno za pomoć svojoj mami. Nudim pjenušave bombe za kupanje za 20 kn (cca 100g), izrađene su od raznih eteričnih ulja, bademovog i kokosovog ulja, morske soli, uz dodatak sušene kore limuna ili naranče OPG Barbir, raznog ljekovitog bilja kojeg sprema moja baka, crnog čaja, ruže, cimeta, kakaa, vanilije… Izvrsne su za opuštanje, oboje vam kadu u plavo, ljubičasto, rozo, smeđe (vas ne), mirišu neodoljivo i opuštaju svaki živac vašeg tijela. Super su i za ispucala stopala koja svakodnevno hodaju od razgovora za posao do razgovora za posao. Za terapiju je potrebno otprilike 35 000 kuna. Nekome možda zanemariv iznos, nama ogroman. To znači da bih trebala prodati 1750 bombi za kupanje. Ni jedna više. Ako bi moja akcija uspjela, zamolit ću vas da prestanete s narudžbama jer će to značiti da je 1750 kupki prodano. Zato vas molim da podijelite ovu objavu sa svojim prijateljima. Nataša će vam biti neizmjerno zahvalna. Ja još više. Za narudžbe se možete javiti na e-mail danaspomazemtebi@gmail.com, a uplate za pjenušave kupke vam molim da uplaćujete na račun moje mame s naznakom: donacija za liječenje. Zainteresiranima ćemo sve informacije poslati u e-mailu. Hvala.
U Samoboru se protekla tri dana održavao jedan od najjačih karate turnira u Europskoj uniji, Grand Prix Croatia. Između 28 zemalja, 2108 prijava, 1875 natjecatelja iz 242 karate kluba našao se i Karate klub Metković čije su boje branili Duje Mihaljević, Lucija Utovac, Iva Vučić, Ante Krstičević i aktualna prvakinja Hrvatske Laura Ćulum.
Između 20 natjecatelja u kategoriji, pobjedom u sva četiri kola vrh pobjedničkog postolja popela se Laura Ćulum.
Čestitamo Lauri, njenom treneru Denisu Žderiću, te cjelokupnom Karate klubu Metković na ovom vrijednom postignuću!
Pročitajte presjek zanimljive igračke i trenerske karijere Neretvanina sa Vlake, rukometnog izbornika Željka Babića koji je objavio tportal.hr..
Na izborničku je poziciju stigao na preporuku jednog od najboljih rukometaša svih vremena Ivana Balića. Na prvom je natjecanju osvojio medalju, zatim je kiksao u Brazilu, pa podnio ostavku… I sad opet vodi hrvatske rukometaše na SP-u u Francuskoj…
No Babića je čelnicima HRS-a predložio Ivano Balić i oni su njegovu sugestiju prihvatili. Vrijeme će pokazati koliko je Balićeva vizija hrvatskog rukometa s Babićem na čelu ispravna, no treba istaknuti kako je izabran da odradi ciklus do 2018. godine i Europskog prvenstva koje će se odigrati u Hrvatskoj.
U rukometnom krugovima Željka Babića tih su godina prozvali ‘rukometni Guardiola’. Ne samo zbog sličnog izgleda nego i zato što je na klupi uvijek u odijelu. A on je komotno mogao ostati i raditi u klubu, Bjelorusi plaćaju izdašno, ali poziv da preuzme hrvatsku reprezentaciju Babić jednostavno nije mogao odbiti..
Tada je Babić otkrio kako je veliki vjernik, brat Ivica svećenik je u Župi Svetog Duha u Vrbanju na Hvaru gdje Željko često odlazi meditirati, a redovito pohodi i Međugorje.
Uslijedile su uspješne kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a potom i rezultatski debakl na samim Igrama. U Riju je hrvatska rukometna reprezentacija izgubila od Katara, mučila se s Argentinom, pa pobijedila Francusku i Dansku (kasnije finaliste!). A onda smo ‘zapeli’ u četvrtfinalu, izgubili od Poljaka koje smo prije samo nekoliko mjeseci razbili 14 golova razlike!? Kući smo se vratili bez medalje..
Danas su naši mladi dečki iz Rukometnog kluba Metković 1963, rođeni 2006. i 2008. godine, sudjelovali na međunarodnom turniru u minirukometu ”RA CUP 2017.” u Čapljini. Na turniru su se natjecale 23 ekipe, a naši dečki u kategoriji 2008. godišta, vođeni trenerom Jure Kozine pobjednici su turnira.
Bravo momci!
Snimka hrvatske televizije iz 1973. godine prikazuje reportažu sa Smotre jadranskih konopaša koja se održala na prepunoj metkovskoj Maloj rivi. Program je vodio proslavljeni voditelj Mladen Delić. Kako spiker iz snimke kaže, u susretu su snage odmjerili ekipe Lovrana i Metkovića, a konopci su potezani takozvanim olimpijskim stilom, na dvije pobjede. Obje pobjede ostvarili su Metkovci, što je izazvalo erupciju oduševljenja u publici, što je izazvalo nestanak rasvjete na terenu, jer je neko od radosti iskopčao struju. Nakon susreta između ostalih publici se obratio i tadašnji predsjednik Općinske skupštine Luka Bebić, kasnije član HDZ-a i predsjednik Sabora RH.
U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u 2016. godini kršteno je 158 djece u obiteljima s četvero i više djece. Od toga je bilo 102 krštenja četvrtog djeteta, 40 krštenja petog djeteta, 7 krštenja šestog djeteta, 5 krštenja sedmog djeteta, 3 krštenja osmog djeteta i 1 krštenje devetog djeteta u obitelji.
Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić običava obiteljima s brojnom djecom prigodom krštenja uputiti osobnu čestitku, knjigu i novčani dar. Nadbiskupija je tu praksu darivanja obitelji s brojnom djecom započela 2002. godine. U prošloj 2016. godini na taj način darovano je 316.000 kuna obiteljima s brojnom djecom.
Kad god je u mogućnosti nadbiskup Barišić osobno podijeli sakrament krštenja. Na kraju misnog slavlja, za vrijeme kojega se podijeli sakrament krštenja, obitelji se uruči dar i pročita nadbiskupova osobna čestitka. Na taj se način pred cijelom župnom zajednicom uvaži obitelj i izrazi im se potpora i ohrabrenje.
Mnoge obitelji nadbiskupu Barišiću pošalju pismo u kojem zahvaljuju na podršci i daru naglašavajući da im je njegova duhovna potpora i uvažavanje daleko veći dar od novčanog priloga.
U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji 2002. godine kršteno je 79 djece u obiteljima s petero i više djece; 2003. – 30 djece; 2004. – 47 djece; 2005. godine kršteno je 72 djece u obiteljima s četvero i više djece; 2006. – 83 djece; 2007. – 135 djece; 2008. – 133 djece; 2009. – 144 djece; 2010. – 149 djece; 2011. – 168 djece; 2012. – 159 djece; 2013. – 162 djece; 2014. – 181 dijete, 2015. – 148 djece i 2016. – 158. Ukupno 1.848 djece.
Da se birala po izgledu i ljepoti, raštika bi zasigurno uhvatila jednu od zadnjih pozicija na povrtnoj listi. No, ona je i živi dokaz kako dekorativnost ne znači nužno i kvalitetu.
U njezinim, u ovo ledeno zimsko vrijeme hrapavim i zgurenim listovima krije se izdašno nutritivno blago, zbog čega je u SAD-u, opsjednutom kultom zdrave hrane, u zadnje vrijeme stekla status jedne od najtraženijih namirnica. S golemom reklamnom kampanjom koja je prati.A još otkad su je u emisije ubacili TV gurui kao dr. Oz ili Oprah, raštika svemoćna, koja raste u svakom vrtliću naše Zagore i Neretve, postiže restoransku cijenu i od vrtoglavih nekoliko stotina dolara po porciji. Najfriškije vijesti o raštiki stižu nam s jahte jednog od svjetskih tajkuna, a prenosi ih splitski chef Orlando Orlandini.
Poludjeli i za lovorom
– Ona je hit i među američkim domaćicama, ali i vrlo bogatim ljudima, koji su za njom doslovce poludjeli. Cijena u restoranima joj nije mala. Ako je iz ekouzgoja, onda se u američkim dućanima nekoliko listova prodaje za čak 15 dolara. Iza nje se digla ogromna kampanja. Na brodovima na kojima kao chef kuham za poslodavce i goste, a riječ je o ljudima koji spadaju u VIP kategoriju, u zadnje vrijeme raštiku u obliku čipsa, kao smoothie ili prilog, obvezno stavljam na jelovnik – kaže nam Orlandini.
Priču potvrđuje i Tomislav Veseljak, 44-godišnji zagrebački chef, također vrhunski kuhar koji zadnjih godina radi za superbogatu europsku, rusku i arapsku klijentelu. Raštika, uobičajena u našim krajevima i najčešće kao zimsko jelo spremana sa suhim mesom, kod njega se koristi i u polpetama, juhama, kao pesto… Lista je duga jer je interes tajkuna, uglavnom opsjednutih zdravom hranom, podugačak.
– Za jednog Rusa sam je radio s malo maslinova ulja i limunova soka. U Americi postoji u dva oblika, kao “kale”, te “collard green”, i cijena joj je u “in” restoranima ogromna. A osim za raštikom, Amerikanci su naglo poludjeli i za lovorovim listom. Samo jedno malo pakiranje s deset listova u nekim trgovinama u Kaliforniji dosegne cijenu i do deset dolara. A kod nas toga ima na svakom koraku – kaže Veseljak.
Neki od razloga zbog kojih je raštika stekla takvu popularnost leže u brojnim američkim medicinskim istraživanjima, koja vele da ima preventivna svojstva u borbi s rakom. Ova kupusnjača, dokazali su, ima i detoksikacijske karakteristike, veliku količinu antioksidansa, borac je protiv visokog tlaka i zločestog kolesterola. Pa zato i preporučuju šalicu dnevno.
A još da je Amerikance bilo dovest na Raštikijadu u Vid, pa ljudi bi bez teksta ostali..
Više pročitajte na portalu Slobodna Dalmacija..
Prošlo nešto manje od mjesec dana da je Goran Kaleb osvojio reality show Nove TV Farma. Sada nakon što su se dojmovi slegli i Goran malo odmorio od blještavila reflektora te vratio u realni svijet kontaktirali smo ga i porazgovarali o ukupnim dojmovima s Farme. Goran je rođeni Neretvanin, iz Rogotina, pa mu mnogi zadaci na Farmi nisu bili strani. Prvo smo ga upitali što ga je nagnalo da se prijavi na show ovoga tipa.
– Dosta sam razmišlja o prijavi na Farmu jer to je neko novo iskustvo, a iskreno nisu mi se baš ni brale mandarine jedva san čeka malo odmorit. S obzirom da sam se iša odmoriti od rada, umorio sam se totalno psihički. – govori Goran kroz smijeh.
Na Farmi je proveo 4 mjeseca u izolaciji koju je proveo stoički bez kriza. Kaže da mu nije trebalo puno za ponovnu prilagodbu na vanjski svijet.
– Nakon 4 miseca šta san bia tamo, kad san izaša s Farme, skinia „bubicu“, isti tren san se prilagodia vanjskome životu. Neki su imali kriza, plakali su, ja nisam. Ostavia san to sve iza sebe, zapravo bia san spreman u glavi na sve.
Za Farmu kaže da je veliko iskustvo za testiranje vlastitih živaca. Mnogo su mu značili trenuci kada bi dobio pismo od obitelji i prijatelja, a najviše mu je značilo i kada ga je majka posjetila u samoj završnici showa.
– Životno iskustvo je to za testiranje vlastitih živaca. Znači vanka ne bi reagira nikad da stojin s miron na provokacije kojih nije falilo svaki dan. Tamo san mora bit staložen jer nisan predstavlja samo sebe već svoju familiju i čitavi neretvanski kraj. Prvih par dana mi je bilo čudno da su kamere svugdi, ali te kamere me nisu toliko smetale koliko „bubica“ na meni. Nesmiš ništa šapnit, sve se čuje, ali na kameru san nekako privika, na „bubicu“ malo teže. – prepričava Goran svoja iskustva.
U najboljim odnosima na Farmi ostao je s Josipom, Antom, Igorom, Senadom, Sarom, Ankicom i Katicom. S Antom i Josipom je pri kraju showa sklopio pakt.
– Tri tjedna prije finala bia san ugrožen i bia san sluga. Ima san izbor birati u dvoboju Antu ili Gordana, jer je Tomislav kojeg san tia izbaciti ima imunitet. Nisan tia riskirati s Gordanom u dvoboju snage, kojeg bi on vjerojatno bira, jer je on teži od mene 30,40 kila. Da sam ja bira onda bi lako, ali onda sam reka Anti ajmo se mi dogovorit: „Ja tebe uzmen, izbacin te, ja san do kraja i onda smo ja i Josipa u finalu. Bolje da smo nas dvoje u finalu, nego da tebe izbace idući tjedan i onda Josipa ostane sama.“Mi smo onda uspili ono što smo naumili tako da smo se dogovorili da ja idem do kraja i dilimo pare na tri dila. – ističe Goran.
Novčana nagrada još uvijek nije uplaćena, a Goran tvdri da će ispuniti dogovor.
– Pare još nisu legle na račun, ali ja stojim iza svojih riči. Kad legnu podilit ćemo nagradu na tri dila. – odlučan je Goran.
Većina bi u Goranovoj situaciji nagradu potrošila na, blago rečeno, gluposti, no Goran razmišlja novac investirati dugoročno.
– Taj novac je velika cifra, nema svako doma taj novac niti će je imati na taj način. Ja sam isti, isto se ponašam i to me nije prominilo. Novcem od nagrade kupit ću sebi auto, iman kuću u kojoj ću dovršiti apartmane. Mislia san otvoriti kafić, ali eto ipak apartmani mi se u ovom trenu čine isplativiji. – kaže nam Goran.
Više pročitajte na DalmacijaNews.hr..
Siječanj je već tradicionalno rezerviran za veliko rukometno natjecanje. Ove godine najbolji rukometaši planete nalaze se u Francuskoj na Svjetskom prvenstvu, a među njima, naravno, i Hrvati. Opet će cijela nacija stati uz “kauboje” i zajedno s njima proživljavati svaki pogodak, promašaj, obranu…
Jedan od takvih bit će i Patrik Ćavar koji je za Slobodnu Dalmaciju otkrio što očekuje od naše reprezentacije.
– Malo smo oslabljeni neigranjem Kopljara, Čupića i ostalih, ali moguće je uzeti medalju – kaže nam Pako.
No da bi se to dogodilo, ističe Ćavar, potrebno je pronaći konstantu u igri.
– Igramo dosta promjenjivo. Možemo dobiti svakoga, ali i izgubiti od svakoga. U Riju smo dobili daleko najjače suparnike a izgubili od daleko najslabijih. A to se ozbiljnoj reprezentaciji ne bi smjelo događati.
U potrazi za uzrokom tih oscilacija Ćavar je iskren:
– Odgovor je jednostavan, igrači nemaju tu klasu. Vrhunski igrači od deset će utakmica odigrati osam odlično i možda dvije prosječno. Mi ćemo, pak, odigrati pet super i pet prosječno. Nema se tko što ljutiti, to je tako.
A koje su nam prednosti?
– Golmani. Oni su nam odlični i prošli su puno prvenstava, ali je pitanje u kakvom će momentu biti u odlučujućim utakmicama. Ako budu dobri, možemo protiv svakoga, a ako ne budu, nećemo biti konkurentni. U obrani moramo limitirati protivnika na 20-25 golova, a u napadu ćemo sigurno zabiti više – smatra najbolje lijevo krilo u povijesti naše reprezentacije, a danas teniski trener i televizijski komentator.
Dosta se priča o našem stožernom igraču Domagoju Duvnjaku i potrebi da ga se odmori za najvažnije utakmice?
– Naravno da treba pripaziti na njega jer se on najviše troši, ponekad igra 60 minuta u oba pravca. U napadu organizira, povezuje i zabija, a igra i isturenog čovjeka u obrani 5-1. Bilo bi ga dobro odmoriti u obrani, samo je pitanje može li izbornik naći adekvatnu zamjenu za poziciju tog isturenog u 5-1.
Možda su autsajderi Saudijska Arabija i Čile prilika za odmor Duvnjaka?
– Treba biti oprezan jer više nema laganih protivnika. Na izborniku je da sve to ukomponira, ali svakako treba misliti i na svježinu ključnih igrača – smatra danas 45-godišnji Metkovac koji je s reprezentacijom osvojio olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu.
Njemačka je uz nas favorit skupine?
– Pa, je. Ali ne smijemo podcijeniti ostale. Za ove što ste ih prije dobivali lijevom rukom sada se morate dobro pomučiti da ih pobijedite. Svi znaju igrati, svi ulažu i dovode igrače sa strane.
Krug glavnih favorita je isti – Francuska, Španjolska i Danska?
– Više-manje. Francuzi su oslabljeni, ali su ipak prvi favoriti. S obzirom na domaći teren imat će i naklonost sudaca. Svima ostalima šanse su podjednake. Kad se uđe u drugi krug tu je 5-6 reprezentacija među kojima svaka može dobiti svaku.
Prva pozicija u skupini znači nešto lakši ždrijeb, s Francuzima tek u polufinalu, dok bi druga pozicija vjerojatno značila okršaj sa Španjolskom već u četvrtfinalu?
– Još je daleko za razmišljati o tome. Prije ili kasnije moramo igrati s najboljima. Ipak, u tim završnim mečevima volio bih izbjeći Francuze jer nam oni tradicionalno ne leže i još igraju doma – zaključio je Patrik Ćavar
