( Povodom obljetnice oslobođenja naših generala i povodom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18.11.1991.)
Posvećujem ovo našim Hrvatima u Herceg-Bosni i našoj Posavini te svim zatočenim bojovnicima roda i ponosa Hrvatskoga.
“Iz krvi i bola niknut će cvijeće!”
Ovih dana kada se sjećamo slobode naših generala ali i tužnih obljetnica pogledajmo prema nebu, pogledajmo prema Križu, sklopimo ruke i počnimo tiho molitvu za našu Hrvatsku, za naše domovinsko i iseljeničko zajedništvo. Jer upravo zajedništvo nas je krasilo tih „ranih devedesetih“.
Tuga se tada miješala s ponosom, molitva je tada pobijedila ,a danas nam je tako potrebno izmoliti Mir! Utecimo se onome čije je ime utkano u našu zastavu, u naše domove, utecimo se Gospodinu:
Gospodine, stoljećima smo stajali u obranu za „krst časni i slobodu dragu“. Stajali i pobjeđivali smo. Pobjeđivali smo molitvom na koljenima isamo se tako može pobjediti! Molim te ponajprije Gospodine za sve one hrabre ljude koji su položili život na oltar domovine. Od Krbave, do Križnih puteva, Hudih jama, Širokog Brijega, Krašića, Kijeva, Vukovara, Škabrnje i drugih stratišta našega naroda. Molim te i za one branitelje koji su počinili samoubojstvo, milostiv im budi na sudu, molimo Te i za sve umrle branitelje i braniteljice.
Nadalje Gospodine molim te za Hrvatski narod, obrati ga i vrati na putove Križa i slobode. Iskorijeni psovku iz našega naroda, daj nam da uvijek budemo na strani života. Gospodine posebno se spominjem onih mladih koji su otišli iz Domovine, daj im hrabrosti da se uvijek vrate ovdje gdje su nikli. Molim te i za naša studente i studentice da svoje znanje i imanje ulažu u razvoj naše Domovine.
Podaj Gospodine, Duha razboritosti, da vlastodršci rade za opće dobro, da očuvaju prirodna bogatstva i da se otvore perspektive za ostanak mladih u Hrvatskoj. Molim te i za naše obitelji da se odblokiraju nepravedno blokirani, da nam se djeca odgajaju u obitelji čiji su temelj Mama i Tata. Gospodine ti koji si gospodar života i koji si pobijedio smrt, daj da u našem narodu bude više kolijevki, a sve manje grobnih humaca.
Gospodine, jednostavno rečeno ne može čovjek odoljeti izazovu i odreći pravo duši svojoj da i ona u ovakvim osobitim trenucima koje su utkane u memoriju, krvavu memoriju moga naroda, progovori jezikom glasnim, jezikom iskrenim, jezikom posebnim, jezikom rodoljubnim, jezikom onim najljepšim što ga od majke svoje naučih uz stol, pričanja svakodnevna i obiteljsku molitvu. Kao da se sve to, ovdje danas pomiješalo i sjećanja tolika, i molitva, i vjera, i osjećaji, i rodoljublje naše, do te mjere da nas neki ponos sobom obuzima što ovdje u ovoj Hrvatskoj pišemo, molimo, govorimo. Stoga ti se Gospodine utječem danas, u čudnom vremenu ovom u kojem živim za pomoć, da i danas učiniš djela velika, da otvoriš nebeske brane sve i izliješ na naš Hrvatski narod obilje svoga blagoslova. Hrvatski narod je, kada mu je bilo najteže, molio i pobijedio Silom Odozgor. Molitva je tako duboko utkana u našu duhovnost, u našu vjeru, u naša srca, u sva stoljeća naše povijesti da se bez nje kao narod niti zamisliti ne možemo. Gospodine daj da oprostimo, da opet budemo zajedno i daj nam Mir! Sve ovo Tebe molim po zagovoru bl. Alojzija Stepinca i svih mučenika, svetaca i blaženica i blaženika roda Hrvatskoga.
Amen!
