29-godišnji hrvatski rukometni vratar Mate Šunjić od 16. je godine član naše rukometne reprezentacije, strpljivo čeka priliku za nastup na velikoj reprezentativnoj sceni, a da je zaslužio priliku, pokazuje u protekle nepune tri godine, koliko uspješno brani u Francuskoj. U razgovoru za Germanijak otkrio nam je svoje zadovoljstvo karijerom u Francuskoj, kakve ima ambicije te izrazio nadu da će ga odlični nastupi odvesti do igara u reprezentaciji.

U ljeto 2013. godine, Mate Šunjić, ovaj rođeni Metkovčanin je odlučio da je vrijeme za prekretnicu karijere i selidbu u Francusku. Uspješno je do tada branio u Metkoviću iMedveščaku, posebice našičkom Nexeu, a uz aktivno bavljenje rukometom, nije zaboravio niti na školovanje, pa je tako završio studij matematike i to kao jedan od najboljih studenata. Ne, nije šala.

„Matematika je jedna druga polovica moje priče. Rano sam otkrio da je to jedan od talenata koji mi je dan i nije bilo govora da ga zakopam, nego da završim fakultet. Bilo je puno rada i odricanja, ali sam magistrirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu kao jedan od najboljih studenata“, skromno nam je rekao hrvatski vratar.

Dok smo pratili njegove utakmice još na domaćim parketima, mogli smo čuti komentare kako Mate nije samo odličan golman, nego i matematičar. Trebalo je mnogo truda da fakultetske obaveze uskladi s treninzima.

„Sve je izvedivo kad se nešto hoće i kad se dobro organizirate. Nije bilo govora da ostavim rukomet ili matematiku, iako vam često znaju reći da treba odabrati. I pet godina je bilo teško, svaki dan ustajanje u sedam ujutro, odlazak na prvi trening u Dom sportova pa pet do šest sati na fakultetu, onda poslijepodne natrag na drugi trening pa navečer pripremanje za utakmice i učenje za fakultet i tako do kasno navečer. Ali nije mi žao niti sekunde, ostvario sam sve što sam i planirao“, ponosan je Mate, kojeg smo upitali u kojem će smjeru onda krenuti kada jednog dana odluči zaključiti karijeru profesionalnog sportaša.

„Moguće su obje opcije. I ostanak u rukometu i rad u struci. Istina, danas se ne mogu zamisliti van rukometa, ali ću možda za desetak godina drugačije razmišljati“.

Ali o kraju karijere još nema niti primisli. Tek je u najboljim rukometnim godinama. Možda to zvuči poput floskule, ali i sam priznaje kako je sakupio mnogo iskustva i kako se osjeća bolje nego ikad.

„Nadam se da sada nisam na svom vrhuncu, nego da najbolje godine tek dolaze. Moj je subjektivni dojam da učim i čini mi se da danas znam malo više nego jučer. Sigurno je da se godinama igranja na nekom višem nivou nakupilo iskustva“.

A iskustvo je nakon domaćeg Metkovića te Medveščaka i Nexea 2013. godine odlučio skupljati u Francuskoj. Došla je ponuda iz Francuske koja se nije mogla odbiti.

„Osjetio sam da je vrijeme za korak dalje. I nisam nikad požalio, dapače jako sam sretan i zadovoljan sa odabirom“, kaže nam Mate, koji će uskoro zabilježiti tri uspješne godine u dresu francuskog Creteila, trenutno petoplasirane momčadi francuskog prvenstva.

„Mogu reći da sam jako zadovoljan i što se tiče same zemlje i rukometa posebno. Imam tu sreću da sam se jako brzo integrirao u sredinu u kojoj živim i igram pa se sada već osjećam kao domaći igrač“.

A voli ga i publika. Po utakmicama redovito ima dvoznamenkasti broj obrana i dobio je nadimak ‘Super Gardien’. Logično je da smo ga priupitali što to znači.

„Ljudi ovdje žive u zabludi da sam super golman“, uz smijeh govori Šunjić i dodaje:

„Kad to prevedete na francuski, dođe vam tako nekako“.

Iako je on skroman, mi smo uvjereni da to nije bez razloga. Nedavno je izabran u najbolju sedmorku kola i u klubu su jako zadovoljni talentiranim hrvatskim vratarom.

„Nastojim napredovati  iz godine u godinu. Imam sreću da imamo trenera vratara u klubu – Dragana Počuču – jednog od najboljih bivših vratara prve lige, koji mi je stalno na raspolaganju i s kojim radim jako puno individualno. Kao i obično, rad daje rezultate. Bilo je dosta individualnih priznanja otkad sam u francuskom rukometu i sigurno da gode jer i konkretno potkrepljuju uloženi trud. Odlaskom kolege Borke Ristovskog u Njemačku ostao sam ‘sam’ na golu pa je i ogroman teret na leđima, ali gledam na to kao na školu koja će mi dobro doći u budućnosti“.

Nizu priznanja može dodati i onu za najboljeg vratara na All-Star reviji francuskog rukometa s kraja godine kada je bombastično odjeknula vijest da je jedan hrvatski vratar iza sebe ostavio legendarnog Thierryja Omeyera.

„Ne opterećujem se puno s tim. Već sami poziv na taj događaj mi je puno značio jer valorizira vaš rad kroz jedan duži period. Eto usput sam bio i malo spretniji i sretniji od kolega pa jedna lijepa nagrada sada krasi regal stana“, uz smijeh poručuje simpatični Mate.

Creteilova jedinica je vrlo važna karika momčadi koja je nekada bila francuski prvak, a zapala je i u drugu ligu, no uspjela se iščupati.

„US Créteil Handball je jedan od poznatijih klubova u Francuskoj upravo zbog duge i uspješne povijesti. Klub je početkom devedesetih bio prvak i pobjednik kupa te uspješno godinama predstavljao Francusku u europskim kupovima. Čitav niz godina su bili u vrhu prve francuske lige da bi se dogodilo to nesretno ispadanje u drugu ligu godinu prije moga dolaska. Međutim, u klubu nisu očajavali već su zadržali isti budžet za tu sezonu i doveli nekoliko novih igrača. Te godine smo bili prvaci druge ProD2 lige bez izgubljene utakmice i započeli sa stabilizacijom kluba u sve jačoj prvoj ligi“.

Nanizali su se dobri rezultati. Prošle sezone je Creteil osvojio solidno deveto mjesto, a trenutno je u topu pet.

„To je i pomalo iznenađenje ove godine. Klub je ambiciozan i u želji da se vrati u dane stare slave, ima cilj igranje u europskim kupovima“.

Sezona još nije završena i ambicije se još mogu ostvariti, a Šunjić nam otkriva i kako je to igrati u Francuskoj.

„Francuska liga je pomalo specifična i mogu reći da se nije jednostavno uklopiti. Većina klubova igra fizički zahtjevan rukomet i dosta se pozornosti posvećuje kontaktu i obrani, koja je pak u puno slučajeva dosta individualna“.

Za razliku od hrvatske lige, koju je imao prilike iskusiti.

„Teško je u ovom trenutku uspoređivati francusku i hrvatsku ligu iz jednostavnog razloga jer je naša liga, izuzev Zagreba i Nexea, zbog financijskih prilika okrenuta stvaranju mladih igrača“.

Baš iz tog razloga se, s ciljem kako bi naučio još ponešto o rukometu, otisnuo u Francusku, čemu su prethodili odlični nastupi za Nexe.

„Moj dolazak u Nexe pokazao se punim pogotkom. Bio je to prirodan slijed događaja u mom rukometnom razvoju. Tamo sam napredovao i postigli smo lijepe uspjehe koji će ostati zauvijek. Isto tako te 2013. godine kada sam odlučio otići, veliki dio igrača je napustio klub u jeku financijske krize, a i ja sam osjećao da je vrijeme za korak dalje. Nije to put koji treba svakom rukometašu. Mi smo jednostavno na neki način prisiljeni tražiti kruh vani. Nažalost, nemamo više 16 financijski stabilnih klubova i atraktivnu ligu pa da možemo ostati u Hrvatskoj. Vjerujte da bi inače velika većina igrača sada bila na hrvatskim parketima. Smatram ipak da igranje vani daje jednu posebnu dimenziju kako rukometu tako i životu i sretan sam da sam imao tu priliku“, pojašnjava Mate, koji ipak ne otklanja mogućnost da se jednog dana vrati igrati rukomet u domovinu, nakon što naravno ispuni zacrtane planove u inozemstvu.

„Rukomet je ono što volim i želja mi je igrati još jako dugo. Sigurno je želja igrati u najjačim klubovima i osvajati trofeje ali tko zna gdje će to biti… A jednoga dana zašto ne završiti sve kod kuće“.

U Francuskoj zasada ostaje, ali ne zna koliko dugo.

„Teško je te stvari planirati, ne bih bio rekao niti da ću igrati u Francuskoj prije nekoliko godina pa evo ipak jesam. Za sada sam tu, imam još godinu dana ugovora pa ćemo vidjeti što donosi budućnost. Nisam zatvoren niti za jednu od opcija“.

A jedna od opcija je izboriti se za mjesto u reprezentaciji među najboljim hrvatskim vratarima. Tu je i bio, pa ga neko vrijeme nije bilo, a pod palicom novog izbornika Željka Babića uvijek je tu negdje, na širem popisu, no nikako da mu sjajne igre u Francuskoj otvore vrata i da se nađe među odabranom ‘elitom’.

„Meni je čast što sam bio i jesam dio hrvatske reprezentacije od moje 16. godine. To je privilegija koju nemaju svi sportaši u životu. Naravno da bih igrao na nekom velikom natjecanju, treba se poklopiti dosta stvari, ali tako je to i svakodnevnom životu“, smireno nam kaže Šunjić, iako se u motivaciju kada je igranje hrvatskom dresu ne treba sumnjati.

„Naravno da je moja želja neupitna ali nisam jedini. Na meni je da marljivo radim“.

Uvjereni smo da će izbornik Babić znati prepoznati taj trud i angažman, a vrata su se malo odškrinula trenutnim povlačenjem Mirka Alilovića, koji je nakon Europskog prvenstva u Poljskoj obznanio kako mu treba malo vremena za odmor i razmišljanje.

„Iskreno mi je žao ako je Mirko odigrao svoju posljednju utakmicu za reprezentaciju. Riječ je odličnom vrataru i kolegi kojem želim svu sreću u sportskoj karijeri. S druge strane, ako je to istina, onda je činjenica da postoji jedno mjesto više u krugu reprezentacije, a na izborniku je da ga popuni u skladu sa svojim preferencijama“.

Bio je Šunjić na pripremama s kolegama iz reprezentacije za Europsko prvenstvo na kojem je Hrvatska osvojila brončano odličje, odigravši ludo natjecanje.

„Neću biti previše inovativan kad kažem da je Hrvatska odigrala odličan turnir. Naravno da sam pozorno pratio našu reprezentaciju i navijao. Mislim da je uspjeh ogroman iz razloga sto će jezgra reprezentacije igrati i u godinama što slijede pa će ovo biti veliki motiv i podrška za daljnji rad. Uvijek je teško gledati utakmice posebno one koje se izgube. S obzirom da sam u Francuskoj u kojoj je rukomet možda i na vrhuncu, malo je reći da sam bio ponosan. Pokazali smo po tko zna koji put s koliko ljubavi i talenta igramo ovaj sport“.

A novi izazov pred Hrvatskom je ‘pred vratima’ – kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Izabranici Željka Babića igraju u Danskoj protiv domaćina, Norveške i Bahreina. Vizu za Rio izborit će dvije najbolje reprezentacije.

„Ne znam hoćemo li se plasirati na Olimpijske igre, ali kad ste sportaš, onda uvijek vjerujete i pripremate se na pobjedu. Da se ne lažemo, bit će jako teško ali pokazali smo da vrijedimo i nema razloga da ne budemo optimisti“.

I mi smo optimisti, a nismo mogli ne priupitati Matu priželjkuje li da se do Europskog prvenstva 2018. godine izbori za svoje mjesto ‘pod suncem’ u reprezentaciji.

„Želja svakog sportaša je predstavljati svoju zemlju na velikim natjecanjima, posebno onima u kojima ste domaćini. Nisam iznimka po tom pitanju. Velika je stvar za savez što se izborio za domaćinstvo i nadam se da će Hrvatska igrati dobar rukomet“.

Dobar rukomet igra i PPD Zagreb. Hrvatski prvak nije doduše izborio plasman u finale regionalne SEHA lige, ali je proteklog vikenda napravio veliku senzaciju, izbacivši iz Lige prvaka njemački Rhein-Neckar Löwen.

„Velike čestitke Zagrebu na uspjehu. Ne mogu reći da sam iznenađen ili da ovo doživljam kao senzaciju. Zagreb je u vrhu europskog rukometa već 25 godina i samo naivni mogu podcijeniti hrvatskog prvaka. Imaju dobru ekipu, dobro su vođeni i pokazuju ogromnu želju na terenu. Još jedan dokaz da ne igraju uvijek i samo budžeti. Ovaj Zagrebov uspjeh u sebi ima svu ljepotu i bit sporta“, istaknuo je Šunjić, ovaj pomalo samozatajni momak, izuzetno skroman i radišan.

„Inače smatram skromnost vrlinom. Samo pokušavam biti na zemlji i normalan dečko pa se možda to tako kaže u današnjem rječniku. Imam krasnu obitelj i bezbroj prijatelja koji su mi najveće bogatstvo u životu i radim ono što najviše volim“.

Uz skromnost i marljivost treba i nešto talenta. Uspješna i lijepa karijera u neku ruku mu je bila predodređena.

„Kad se rodite u Metkoviću, onda vam rukomet valjda teče venama. Ali mama se bavila rukometom dok nas nije dobila. Također je bila vratarka i ona me i odvela prvi put u dvoranu“.

I onda je sve krenulo. A gdje će završiti, vidjet ćemo.