-

Ovo su nove plaće državnih službenika: najgore prolaze oni zbog kojih je pokrenut štrajk

Plaće zaposlenih u državnoj službi, prema prijedlogu koji je na stolu sindikata, a do kojeg smo ekskluzivno došli, od travnja bi trebale u prosjeku rasti za oko 11 posto, piše Jutarnji list.

Ministarstvo pravosuđa i uprave, kako doznaje Jutarnji, sindikatima u državnim službama poslalo je prijedlog novih koeficijenata u skladu s izglasanim novim Zakonom o plaćama koji se predstavlja kao najveći reformski zahvat u posljednja tri desetljeća, a iz tablica koje imamo, vidljivo je da će velikoj većini od preko 24.000 zaposlenika državne službe plaće rasti. Nekima i značajnije, a tek neznatnom broju zbog usklađivanja koeficijenti će se smanjiti.

Poanta svih ovih izmjena koeficijenta jest da se izjednače plaće za jednaka radna mjesta, bez obzira u kojem tijelu državni službenik radi, a u skladu s time će se u državnoj i javnoj službi s oko 2500, broj kategorija radnih mjesta smanjiti na oko 1000, a uvodi se i 16 platnih razreda s koeficijentima od 1,06 do 7,63.

Posljedica ovako definiranog sustava plaća je i to da u državnoj službi nitko od službenika više neće imati neto plaću manju od 1000 eura, već tek nekolicina namještenika treće vrste, što su i inače najmanje plaćena radna mjesta, poput spremača ili portira.

Među državnim službenicima koji spadaju u posebna radna mjesta, odnosno ona koja ne postoje u cijelom sustavu, najveću plaću će i dalje imati ravnatelj Direkcije Vlade za korištenje službenih zrakoplova i to 5094 eura neto. Njemu će plaća neznatno rasti, za 0,05 posto. Najmanju plaću u ovoj kategoriji radnih mjesta imat će tehničar civilne zaštite i to 994 eura u prosjeku, i njemu će plaća u odnosu na hibridni koeficijent rasti za 1,03 posto. Hibridni koeficijent je onaj koji zbraja propisani koeficijent za to radno mjesto i dodatke za posebne uvjete rada, te posebne dogovorene dodatke na plaću od 10 i 12 posto, i 100 eura, pa se tako ovom tehničaru civilne zaštite koeficijent u odnosu na postojeći diže za više od 30 posto, a zapravo plaća za 1,03 posto kad se u obzir uzmu dodaci.

MINISTRU MANJA PLAĆA OD TAJNIKA

Kada je riječ o jedinstvenim radnim mjestima, a to su ona koja postoje u svim tijelima državne uprave, onda se tu izdvaja glavni tajnik ministarstva koji ima najveću plaću i to u prosjeku 3220 eura. I njemu će plaća neznatno rasti, za 0,02 posto. No, zato će glavnom savjetniku ona rasti za 21,84 posto i to na 2778 eura. Posebnim savjetnicima i savjetnicima ministra plaće će rasti za gotovo 28 posto na 2404 eura, a jednaku plaću imat će i tajnik kabineta ministra, dok će glasnogovornicima po ministarstvima plaće rasti za 13,4 posto iznosit će 2370 eura neto.

I tu dolazimo do apsurda u državnoj upravi koji je je vidljiv već neko vrijeme, a sada je još i izraženiji.

Naime, pojedini državni službenici imaju veću plaću od šefa, koji je dužnosnik. Pa tako glavni tajnik ministarstva ima 3220 eura, a njegov šef ministar, 2500 eura, ili u najboljem slučaju ako je i potpredsjednik Vlade od 2800 do 3000 eura.

No, povećanje plaća dužnosnicima nije popularno, a posebno ne u izbornoj godini, pa tu ne treba očekivati promjene.

Tako će, primjerice, ravnatelj neke uprave u ministarstvu, nekadašnji pomoćnik ministra, imati plaću veću od 3000 eura, jer mu se ona diže za 14,86 posto, dok će njemu nadređeni ministar imati za oko 500 eura manju plaću.

Značajnije povećanje plaća mogu očekivati voditelji službi i odjela u različitim tijelima. Njima se plaće dižu u rasponu od 20 do 30 posto i svi će imati od 1800 do 2100 eura plaće.

Od 20 do 30 posto dižu se i plaće informatičarima u državnoj službi, za čija se radna mjesta nitko ni ne javlja, jer su im plaće bile premalene.

Tako će samostalni informatički savjetnik u pravosudnim tijelima od travnja imati gotovo 1800 eura plaću, a viši informatički savjetnik 1657 eura, jednako kao i viši inspektor. Višim savjetnicima koeficijent se diže na 2,10, odnosno na 1555 eura, a savjetnicima na 1,95 i plaću od 1461 euro.

Plaće viših referenata u prosjeku će iznositi 1283 eura i dižu se od 20 do 37 posto. Spremači, portiri i pomoćni radnici imat će plaće od 859 eura, no i njima slijedi povećanje od dvadesetak posto.

POVIŠICE ZA DIPLOMATE

Kada je riječ o posebnim radnim mjestima, najveće povećanje mogu očekivati profesionalni diplomati, veleposlanici, voditelji službi i odjela, načelnici sektora u policiji, lučki kapetani.

Tako će profesionalnim veleposlanicima plaće rasti za 21,67 posto na 2300 eura, a voditelju službe u Središnjem uredu, primjerice, Carine, za 32 posto na 2200 eura.

Načelnicima sektora u policijskim upravama plaće će rasti za čak 36 posto na gotovo 2100 eura, a lučkom kapetanu za 20 do 30 posto na 2030 eura.

Sudskim zapisničarima, koji su bili najglasniji u nedavnom štrajku i kojih je gotovo 2400, plaća raste za tek tri posto i iznosit će 1039 eura.

Upisničarima plaća u prosjeku raste za 10 posto, pa će ove dvije kategorije, kojih na sudovima ima najviše među službenicima biti najmanje plaćene, odnosno tek nešto više od namještenika.

Tako zapisničaru koji je imao koeficijent 0,99 on sada raste na 1,34 no plaća mu rste tek tri posto, nakon što su nakon štrajka dobili povišicu od 12 posto.

Zaključak je da bi ovom reformom svi mogli biti zadovoljni, osim zapisničara zbog kojih je bio i pokrenut štrajk.

– Plaća načelno svima raste, osim za manji broj radnih mjesta i smanjuje se broj radnih mjesta na oko 1000, odnosno izjednačavaju se radna mjesta i to je dobro. Najviše će na dobitku biti oni s višom stručnom spremom jer su oni dosad uvijek ostajali po strani kod rasta plaća. No i dalje postoje neke nelogičnosti na koje ćemo upozoriti u razgovorima s ministarstvom, a zapravo je naš štrajka doveo do uvećanja koja su sada uračunata u izradu ovih koeficijenata – komentira ovaj prijedlog glavna tajnica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Marija Dill Bračić.

Dodaje kako su prijedlog koeficijenata dobili između Božića i Nove godine, te da su osnovali radnu skupinu koja će upozoriti na neke nelogičnosti.

– O tome ćemo govoriti poslije. Ovo je tek prijedlog za raspravu i prije donošenja uredbi bit će prijelazno razdoblje kako bi se svi mogli snaći – kaže glavna tajnica sindikata.

SINDIKATI NISU SUDJELOVALI

Međutim, upozorava i na to da je dio dogovora za prekid štrajka, što je definirano i sporazumom s Vladom, bilo i to da se izrada koeficijenata mora raditi u koordinaciji sa sindikatom, što se nije dogodilo, već su na stol dobili gotov prijedlog pa se tu ne trebaju očekivati veće promjene od ovih uokvirenih. Naime, prijedlog je nastao u zadanim okvirima i zadanim proračunskim izdacima od 800 milijuna eura za povećanje plaća u javnoj i državnoj službi.

– Mi nismo sudjelovali u kreiranju koeficijenata, bili smo samo u radnoj skupini za izradu Zakona o plaćama, a oko ovoga se nismo savjetovali. Nadamo se da ćemo se već ovaj ili idući tjedan naći u ministarstvu kako bi poboljšali što se može poboljšati jer ovo je prijedlog, a uredbe će se tek izrađivati – kaže Marija Dill.

Iz Ministarstva pravosuđa i uprave pak odgovaraju da je ovo prijedlog koji im je dan upravo na razmatranje i da pošalju svoje primjedbe.

– Ovo je prijedlog za raspravu, a uredbe o koeficijentima je Vlada uvijek definirala, jer one nisu dio kolektivnog pregovaranja. A ovo je peti put da se sindikatima nešto prezentira, tako da nije točno da nisu konzultirani. Oni su ionako kod Zakona o plaćam rekli da Vlada da svoj prijedlog na koji će se oni očitovati. Sada imaju prijedlog za uredbe, pa očekujemo očitovanje – kažu u Ministarstvu pravosuđa i uprave, te napominju kako je ovo tek prijedlog, a koji jest nastao u skladu sa sindikalnim traženjima, analizi koja im je bila predstavljena i reformi koje Vlada provodi.

U Vladi vjeruje da se sve to može riješiti za mjesec do dva i da prve plaće po novim uredbama krenu već od ožujka ili od travnja.

– Broj radnih mjesta je smanjen na oko 1000, a možda će ih na kraju biti i manje. Zapisničari danas na sudovima s prekovremenim satima imaju do 1300 eura plaću. Najveći dio posla treba još napraviti u policiji jer oni imaju neke svoje specifičnosti i moramo vidjeti kako to poravnati. I ova radna mjesta sada se moraju konsolidirati s javnim službama, što radi Ministarstvo rada. Intencija je da se sve to dogovori kroz mjesec-dva i da prve plaće krenu u ožujku ili travnju a to će ovisiti o brzini kojom će svako pojedino tijelo donositi nova rješenja – kažu u Ministarstvu pravosuđa i uprave.

Cijelu listu pogledajte OVDJE.

Piše: Goran Penić / Jutarnji list

PROMJENA U UGOSTITELJSTVU Napojnice od sada možete ostavljati i ako plaćate karticom!

Od 1.siječnja 2024. napojnice djelatnicima koji izvrsno rade svoj posao možete ostavljati i ako koristite bezgotovinsko plaćanje izvijestilo je Udruženje ugostiteljskih djelatnosti HGK piše Morski.hr.

Zadnjim krugom porezne reforme implementiran je model uvođenja napojnica u sustav fiskalizacije za koji se toliko snažno zalagalo upravo Udruženje ugostiteljskih djelatnosti HGK.

A sada ono što će vjerojatno zanimati djelatnike koji će takve napojnice primati.

Od 1.siječnja 2024. napojnice djelatnicima koji izvrsno rade svoj posao možete ostavljati i ako koristite bezgotovinsko plaćanje izvijestilo je Udruženje ugostiteljskih djelatnosti HGK piše Morski.hr.

Zadnjim krugom porezne reforme implementiran je model uvođenja napojnica u sustav fiskalizacije za koji se toliko snažno zalagalo upravo Udruženje ugostiteljskih djelatnosti HGK.

A sada ono što će vjerojatno zanimati djelatnike koji će takve napojnice primati.

Neoporezivi iznos je 3360 eura godišnje po osobi. Ako budete “previše simpatični” pa napojnicama premašite taj iznos, sve daljnje napojnice oporezivat će vam se po stopi poreza na dohodak. Ako vam, naravno, napojnice i dalje ne budu stizale u obliku gotovine.

– Iznosi naplaćeni karticama nose u prosjeku 80 posto prihoda ugostiteljskog objekta, a sada gosti mogu i pri kartičnom plaćanju ostaviti napojnicu. Ovo je stimulirajući potez za sektor ugostiteljstva i vrlo pozitivna stvar za privlačenje i zadržavanje djelatnika u sektoru – izjavila je direktorica Sektora za turizam HGK-a Andreja Vukojević.

Iako u HGK kažu kako je udio bezgotovinskih oblika plaćanja u kontinuiranom porastu pa sukladno tome očekuju kako će potrošači “zavoljeti” ove novosti, mnogi ugostiteljski objekti još uvijek primaju samo gotovinu.

Sviđa li vam se kontinuirano “izgurivanje” novčanica i kovanica iz sustava plaćanja ili biste radije ostali vjerni “kešu”?

OBAVIJEST! Ne rade telefoni u Centru za socijalnu skrb Metković zbog kvara na centrali

Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Metković (nekadašnji Centar za socijalnu skrb!) obavještava korisnike da zbog kvara na telefonskoj centrali nisu dostupni na brojeve Područnog ureda do 8. siječnja 2024. godine.

Za sve potrebne informacije i podnošenje zahtjeva možete im se obratiti osobno -dolaskom u Područni ured Metković ili na e-mail korisnik049@socskrb.hr.

– Hvala na razumijevanju. – poručuju iz Ureda.

Od srijede novo poskupljenje goriva, dobro pazite ako ćete točiti danas

Benzin bi od ponoći, neslužbeno se doznaje, mogao poskupjeti za dva centa po litri, a dizel za jedan cent. Koliko će točno iznositi, odredit će Vlada na prvoj ovogodišnjoj telefonskoj sjednici.

No, vozači već danas moraju biti na oprezu, ako će ići na benzinske crpke.

Gorivo bi na jedan dan moglo poskupjeti znatno više. Naime, uredba koja ograničava cijene goriva vrijedila je do 1. siječnja, a nova neće stupiti na snagu do 3. siječnja, dakle do sutra, u srijedu, piše HRT.

To znači da danas opskrbljivači gorivom teoretski mogu odrediti cijene goriva kako žele.

Dječak Ante Jakić prvo je dijete rođeno u Metkoviću u 2024. godini!

Danas, na Novu godinu u 17:45 na svijet je stiglo prvo dijete rođeno u rodilištu u Metkoviću.

Rodio se dječak Ante Jakić, drugo dijete u obitelji Antonije i Dragana Jakića iz Pruda. Čestitamo sretnim roditeljima na najljepšem daru kojega su mogli dobiti u Novoj godini.

Veseli još jedna podatak: nakon dugo vremena napokon se u metkovskom rodilištu rodilo dijete na prvi dan nove godine.

Foto: Ilustracija

Prometna nesreća na mostu kod Kule Norinske

Prometna nesreća dogodila se danas malo prije 12 sati na mostu preko Norina kod Kule Norinske u kojoj su sudjelovala dva osobna vozila.

Prema neslužbenim informacijama jedan od vozača lakše ozlijeđen.

Foto: Ploče Online

 

Sretna vam Nova godina!

Svim čitateljima našega portala želimo uspješnu i sretnu novu 2024. godinu!

Ovako je to bilo iznad Metkovića točno u ponoć, u prvim minutama Nove godine…

Domagoj Vidović: Pokoj ti vječni, brate – posljednji pozdrav Jurici Popoviću

U onoj Proustovoj knjizi kojom kvariš oči, jedna je / peteljka namijenjena njemu. Izostaviti je nije bilo moguće, / Očito.

Bilo je posve naravno u tome razdoblju života, koje bi se moglo opisati kao crno-bijelo u boji, u razdoblju u kojemu nije bilo lako doći do podatka ili kakve vijesti jer je vrela za njih bilo koliko i središta moći, jedno službeno i pokoje do kojega se dolazilo iz potaje, da ti prijatelji, roditelji ili znanci skrenu pozornost na neku neobičnu ili važnu pojavu, a pogotovo ako se na malome ekranu (a već je to bilo veliko) pojavi netko tebi na bilo koji način blizak. Tako je i mene koji nikad nisam znao spariti boje (pazite Božjega smisla za humor) jedne večeri majka dozvala da svoj pogled obratim na zaslon na kojemu sam uzreo nekoliko likova neobičnih kretnja odjevenih u nesvakidašnje kreacije, ali i razabrao zvuk zavičaja. Bilo je jednako tako naravno i to da sam nekoliko godina poslije izlazeći iz dvorane poslije treninga ili termina (tko bi se točno sjetio čega) jednoga od dvaju naslovnih likova s ekrana susreo u završnoj fazi zagrijavanja pred nogometaški nastup. Bile su to (i nadam se da još jesu) čari maloga grada u kojemu nije bilo izgleda da običan pučanin ne susretne lika s naslovne strane, bio on glazbenik, znanstvenik ili olimpijac, te da s njim ne izmijeni barem nekoliko riječi. U tim prvim dječjim susretima bio sam puki promatrač pomalo zbunjen što se i veliki ljudi znoje, trče i živciraju radi izgubljene lopte, ali i radostan i ponosan jer i iz našega grada potječu ljudi čiji glas odjekuje mnogo dalje od Žabe i Rujnice, skoro pa planina koje nam omeđuju zavičaj.

Nešto poslije, kad sam se iz Metkovića zaputio u Zagreb na studij, neki su mi naši ljudi bili poput svjetionika u maglovitu gradu: Krle i Florijan kuhali su mi čaj u Zanzibaru kad bih se prehladio, Marko mi je dao majicu s natpisom Petica koju sam ponosno nosio dok se prije nekoliko godina nije posve raspala (njemu je majka Hvarka, pa dobro zna koliko mi (polu)Bračani cijenimo dugo trajanje odjeće), a na Fudu bih s cimerom Matom svako malo naletio nedaleko od prvoga podstanarskog stana. Nešto bih rjeđe na istoj adresi ugledao Jašara, no nikad mu ne bih stigao pristupiti jer sam očito sličio na dužnika nekoga stanodavca u toj ulici. „Čovječe, peti put me zaustavljaš, slikaj toga svoga, pa mi daj sliku da upitan ćaću je li bio živahan prije 20 godina“, svaki bih put dotičnomu dobacio i vazda bi oštećena strana po naglasku shvatila da dužnik nisam ja. Do idućega duga i susreta! Bile su to čari bivanja stanovnikom maloga grada na privremenome radu u velikome gradu. Tamo vas je često pazila osoba koja vas kod kuće gotovo da nije ni doživljavala. Povremeno viđanje pokojega zalutalog znanca i zvuk zavičajnoga govora razbijali su čamotinju tad još hladnih zagrebačkih zima. Upravo sam tijekom jedne takve negdje na Ilici susreo Matiju i Juricu, kimnuo glavom njima (otkimali su i oni meni) te svojemu suputniku u šetnji dobacio kako su to ljudi iz mojega grada. „Pa vi i govorite isto, barem mi se čini po onome što sam čuo na televiziji“, dometnuo mi je tad, a te ću se rečenice prisjetiti nebrojeno mnogo puta u sljedećih dvadesetak godina.

Budi dobra, zemljo: otvori mu ušće / Znam da imam brata s očima što prose.

Trebalo je proći još mnogo godina da se s Juricom (naravno i Matijom) službeno upoznam iako smo se javljali i prije gdje god i kad god bismo se sreli, s Juricom najčešće dok bi preko košarkaškoga igrališta išao u Sportsku. „Kako ide momci? E da nam je živo Mehanikino…“, dobacio bi na košarkaškome i produžio dalje u smjeru u koji bih se i sam, nekoliko sati poslije, zaputio nakon završenoga basketa te prije uspona do stana odložio mokru majicu, obukao suhu i zasjeo s Markicom, Jovom i Ogijem. Bila su to vremena u kojima večer nije tako brzo završavala, u kojoj je zvuk košarkaške lopte odjekivao i u sitne jutarnje sate te u kojima su se lakše oblikovale dugačke misli i u kojima je ištipana hartija trpjela dužu rečenicu. Jedne od rijetkih večeri kad nisam igrao, prolazio sam Sportskom i Jure me pozvao da se pridružim njegovu društvu i njemu na piću. Tad sam već bio radni ljud, kako bi rekao Slamnig, pa me pitao malo o onome što radim posebno se zanimajući za Popovo gdje je proveo dobar dio ratnoga puta, a i vrlo smo brzo shvatili da nismo bliski samo po mjestu rođenja nego i po očevim zavičajima i obiteljskim sudbinama, da nas iz različitih kutova zanimaju slične teme i da nam oboma, koliko god bili društvena bića, katkad prija osama (pogotovo blizu mora). „Eto vas k’o dva brata“, dobacili bi nam često sugrađani kad bismo se zapričali negdje preko puta Tina (danas pekarnice „Klas“, čisto da se mlađi ne izgube). „Moram ti otić malo radit“, bila je zaporka za njegov bijeg iz stvarnosti nakon koje bi obično niknula kakva pjesma koju bi nekoliko mjeseci poslao e-poštom ili na WhatsApp. Jure, dakako, nikad nije ostajao dužan, pa bi se uvijek javio kad bih mu poslao snimku kakva nastupa ili poveznicu na članak. Nisu to bile ni duge poruke ni dugi razgovori, tek riječi potpore do kojih smo oboje držali. Zimi bih ga često susreo na zagrebačkoj špici s metkovskim štihom jer bih kod Charlieja prvo zamijetio Antu Pavlovića i Matu Perletu, a onda oko Buldoga njega i Marinka Hajvaza. Neizmjerno sam uživao u tome suživotu triju generacija Metkovaca na privremenoj zagrebačkoj adresi i dovikivanju na špici koja su me podsjećala na Pjacu jer mogli smo mi iz Metkovića otići, ali Metković iz nas nije izlazio.

Negdje svirac bučno nestajanje slavi / Aj, to su, zvijezde što nama umiru

„Znaš li po čemu smo mi Metkovci bili posebni?“, upitao me je jedne zgode nakon što smo prokomentirali film Trotakt projekt: Repriza izgubljene priče. „Nikad nismo imali kompleks male sredine, a svi drugi, čak i oni iz puno većih sredina, jesu. Gurali smo neki svoj film, pa kome pravo, kome krivo. Ljudima je bilo skroz neobično to što mi iz maloga grada živimo stilom života koji je urbaniji od života stanovnika većih gradova i pritom ne glumimo, nego takvi jednostavno jesmo.“ Sinulo mi je tad kako mi je kod Matije i Jure najdraže bilo to što se u njihovu govoru uvijek, i četrdesetak godina nakon što su napustili rodni grad, čuo Metković, koji ih je činio još jedinstvenijima i nepatvorenijima izdvojivši ih i time iz svijeta ujednačeno dosadnjikave estrade. „A i ti si sličan“, govorio mi je tijekom toga dugog večernjeg razgovora u Mete, „nema sela kojim se nisi bavio, a opet ti to što radiš nije izbilo ono gradsko što ti pomaže da ti granice ne zarobe um.“ Obojici nam je, ponovno na različite načine, svojevrsno životno geslo bio stih Veselka Koromana Ići ću na istok dok ne umrem s tim da se moj pohod zaustavljao negdje pored Dobre Vode u okolici Bara, a njega su duhovna nagnuća odvodila znatno istočnije, sve do daleke zemlje Indije, do Kerale u kojoj je gradišćanski Hrvat Filip Vesdin proučavao sanskrt i hinduističke spise te do zapadnoga Bengala u kojemu je Kristovu riječ širio otac Ante Gabrić. No, kamo god bi se zaputili, ponovno bismo se vratili k onome što dolje osta. Danas kad se i sam katkad oćutim strancem u vlastitu gradu, Jurin me sprovod vratio u onaj Metković iz kojega sam se otisnuo u metropolu. Tad je to bio grad u kojemu su mi bila poznata sva lica i u kojemu su svačija radost i bol bili zajednički (koliko to mogu biti) jer su se dijelili između bliskih lica. Romantičan je možda to pogled na jedan svijet na umoru, no bez njega teško da bi bilo Ivana Slamniga, Stojana Vučićevića i Vladimira Pavlovića, a definitivno ne bi bilo ni Jure ni te njegove male misaone noćne muzike koja me tolike noći zadržavala u gradu do kasnih ura.

U ovoj noći s popcem ćemo pjevat / Do Ušća gdje nas slani grobar čeka

Nekako sam iz dosadašnjega dijela života naučio kako postoje ljudi prolaznici i ljudi svjetionici, tj. ljudi čijih se riječi ne sjećate čak i ako ste mnogo vremena provodili s njima te ljudi čiji lik i ime pamtite. Jurica Popović definitivno likom i djelom pripada ljudima svjetionicima, ljudima od čijega se obličja svjetlost odbija i čijim se sjajem razbija tmina, oriđinalima za koje znate da ih je Bog stvorio kako bi ispunio neki svoj poseban naum, pa možda i bira osobit način da ih pozove k sebi kako ih ne bismo pokušali zauvijek zadržati za sebe. Kad bolje promislim, možda me zato noćas, dok mi se u mislima roje svi meni dragi ljudi iz nikad izgrađene aleje neretvanskih velikana (Mato, Radoslav, Feđa, Mile, Bobo, Ivan, Jozo, Florijan, Lidija…) s kojima Jurica već besjedi, posebno žegu riječi koje mi je uputila Matija: „Tebe je posebno volio!“ I ja sam njega.

Točno u podne u Gradskom parku najmlađi su dočekali Novu godinu

Jutros, na Staru godinu u Gradskome parku u Metkoviću je bio Dječji doček Nove godine.

Uz pjesmu, ples, Disney junake, DJ-a Dirku i dječji šampanjac najmlađi su Novu godinu dočekali točno u podne. Osim toga, uživali su i na klizalištu na kojemu je danas bio slobodan ulaz.

Dočekom Dječje Nove godine završena je ovogodišnja manifestacija Advent Metković, a svoja vrata za ovu godinu zatvorile su božićne kućice te klizalište.

MNK Komarna Villa Bili pobjednik 28. Božićnog malonogometnog turnira Metković 2023.

MNK Komarna Villa Bili pobjednik 28. Božićnog malonogometnog turnira Metković 2023. Oni su u finalu seniorskog turnira pobijedili MNK Škrapa Momići Boogie bar rezultatom 4:1 (1:0). Treća ekipa je Dalmata Jura Shop.

U juniorskom dijelu turnira pobjednici su ekipa CB Carpe diem koji su slavili nad mostarskom ekipom Caffe Monte  Carlo 1:0 (0:0). Treći su Žrnjevo Neum Kamen Matić.

Među seniorima najbolji vratar je Ivica Jerković, najbolji strijelac Luka Suton, a najbolji igrač Josip Sesar.

Među juniorima najbolji vratar je Matej Marić, najbolji strijelac Marko Andačić, a najbolji igrač Zvonimir Bezer.

Zadnje objavljeno