Ciparski šipak je najranija sorta. Već je počeo zreti. Kora ploda je svijetložute boje s izraženim crvenilom na osunčanoj strani, mekana je i poprilično tanka.
Stablo je vrlo bujnoga rasta i dobre rodnosti. Plod je srednje velik, okruglastoga i često nepravilna oblika. Ispunjenost ploda zrnjem je odlična, a sama zrna su velika i tamnocrvene boje. Sok je jako sladak, s malo kiseline i ugodne je arome te spada u skupinu slatkih sorti. Pretežno se uzgaja na području doline rijeke Neretve.
Ove godine voćari koji imaju ciparski šipak nisu dobro prošli. Ciparski šipak je upravo u vrijeme zriobe obolio od neizlječive bolesti. Unutrašnjost ploda truli, na vanjskoj kori su vidljive crne fleke pa se onako odoka može zaključiti da je ciparski šipak obolio od sive plijesni, suhe truleži i krastavosti kore. Možda ovo nisu neke nepoznate bolesti, pojavljivale su se i do sada, ali za voćare je novost što se ne mogu spriječiti do sada poznatim zaštitnim sredstvima, javlja Slobodna Dalmacija.
Uzaludan trud
Zna to ponajbolje Luka Zonjić čije su plantaže šipaka nedaleko do Ušća Neretve oboljele. Uzaludno se trudi spriječiti trulež, nabavljao je različita zaštitna sredstva, od koji neka koštaju 800 eura za litar, ali ništa ne pomaže. Šipak svaki dan sve više i više gnjije, bolest na plodovima se širi poput požara.
– Evo vidite, ovi šipci su prije nekoliko dana bili zdravi i pripremao sam se za berbu. Danas su potpuno neupotrebljivi – govori nam Luka Zonjić, dok nam pokazuje tek ubrane plodove.
On je na svojim plantažama zasadio oko šest tisuća sadnica šipaka, uglavnom ciparskog te nekoliko vrsta barskog i američku sortu wanderful. Na svu sreću, barski i wonderful su za sada pokazali otpornosti na bolesti sive plijesni. Luka se nada da će tako i ostati.
Bageri su bili spremni…
Prisjetio se kako su mu se stabla šipaka počela sušiti prije nekoliko godina. Tada je sve agronome i poljoprivredne savjetnike digao na noge. Uključili su se i veliki uzgajivači šipaka iz Hercegovine, ali bolest se nije mogla zaustaviti.
– Čak sam pomišljao da krenem krčiti nasade. Bageri su već bili spremni – priča nam Luka.
Do njega su dopirale različite informacije o toj bolesti s crnim i katastrofičnim scenarijima, prema kojima će se plantaža šipaka i sve oko nje osušiti. To je bilo drugačije od ovoga sada. Na očigled su propadala stabla.
Više o ovome možete pročitati na portalu Slobodna Dalmacija.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA