Trenutačno stanje na terminalu rasutih tereta, gdje je jučer došlo do samozapaljenja ugljena, je takvo da su buldožderi koji su se popeli na hrpu ugljena pronašli žarišne točke i izolirali ih. To ne znači da neće biti novih tinjanja i dima koji se širio sa lučkoga skladišta i u idućim danima, jer je riječ o indonezijskom ugljenu koji je zbog svojih svojstava poznat po podložnosti tinjanju, pogotovo kada su u pitanju visoke temperature.

U ovome trenutku nemoguće je utvrditi je li taj proces započeo još na brodu, koji je iz Indonezije putovao 20 dana do Ploča ili nakon iskrcaja tereta. Kada se ovakve stvari dogode na brodu, zaustavljanjem ventilacije onemogućava se pristup kisiku koji podržava gorenje, a kada se dogodi na otvorenom skladišnom prostoru, pristupa se kompaktiranju ili zbijanju. To rade buldožderi i drugi strojevi da spriječe dotok kisika, a uz to se obavlja hlađenje zbog spuštanja temperature.

Buldožderi su u pločanskoj luci izuzeli žarišta i prenijeli ih na drugu lokaciju, a iduću dani će pokazati ima li još žarišta i koliko. Na terenu je veći broj radnih strojeva i vatrogasnih cisterni, koji će reagirati ukoliko se pojave nova žarišta. Podsjetimo, za razliku od crnog ugljena s većom kaloričnom vrijednosti koji se koristi u metalurgiji, indonezijski ugljen, koji je ovakve situacije izazivao u lukama širom svijeta, koristi se rad termocentrala. Oko 70 tisuća tona dopremljenih u Ploče namijenjeno je Elektroprivredi Srbije.

Foto i tekst: Ante Šunjić / Dubrovački vjesnik