Djelatnici OŠ Stjepana Radića Metković, rodbina, kolege i prijatelji danas su se komemorativnim skupom u školi oprostili od svoje preminule kolegice i učiteljice Nade Šunjić (1957.-2022.).

Njezina ostavština su generacije učenika kojima je tijekom 39 godina radnog staža davala cijelu sebe i prenijela neprocjenjivo znanje, jer sjeme koje sade učitelji zauvijek raste – misao je u kojoj su saželi svoju tugu zbog rastanka, ali i zahvalnost za zajedno provedeno vrijeme.

O Nadinu dugom i predanom radu s mnogim generacijama učenika i o uzornoj suradnji s kolegama te životnom putu govorila je ravnateljica Božena Nikoletić:

Poštovana obitelji naše drage Nade, drage kolegice i kolege!

Naša draga kolegica, Nada Šunjić preminula je 6. prosinca 2022. godine. Izgubila je posljednju bitku s opakom bolešću i tiho nas napustila, a sve do trenutka iznenadne vijesti svi zajedno smo vjerovali u njen oporavak i povratak u školu, u svoju učionicu, među svoju obitelj, svoje kolege, učenike i prijatelje.

Teško je sažeti sve ono što smo s Nadom podijelili u ovih gotovo četiri desetljeća našeg poslovnog i prijateljskog suživota, pobrojiti sve generacije učenika koje  je učila i odgajala, generacije učitelja s kojim je dijelila školsku svakodnevnicu.

1 of 9

Naša Nada rođena je 6. rujna 1957. godine. Na Pedagoškoj Akademiji, Sveučilišta u Mostaru stekla je zvanje nastavnika razredne nastave 1985. godine, a na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru, Sveučilišta u Splitu stekla je 2001. godine zvanje diplomirani učitelj s pojačanim programom iz nastavnog predmeta Povijest. Svoj radni vijek započela je 1980. godine u OŠ Kula Norinska u kojoj se zadržala dvije školske godine. Kratko je radila u OŠ Otrić Seoci, a od 1984. godine zaposlena je u OŠ Stjepana Radića, najprije na određeno radno vrijeme, da bio od 7. rujna 1987. godine bila trajno zaposlena. Na dan kada nas je sve shrvala vijest da je naša učiteljica preminula imala je 39 godina 6 mjeseci i 29 dana radnoga staža… do zadnjega točna kao sat, krajnje odgovorna i profesionalna, neke posebne živosti zbog koje je bila prepoznatljiva.

Svojim primjerom odane i nesebične učiteljice radila je  na dobrobit svih: djece, roditelja, djelatnika, lokalne sredine i zajednice u kojoj je živjela i djelovala.

Učenicima je bila učiteljica, razrednica i druga majka, dajući cijelu sebe, što su oni prepoznali, cijenili i uzvraćali joj ljubavlju.

Požrtvovna pristupa u učenju i poučavanju naraštaja, bila je primjer predanosti, ozbiljnosti i odgovornosti u svojem poslu. Kroz svoj rad u nastavi i izvannastavnim aktivnostima isticala se trudom i upornošću, rado je sudjelovala u svim programima, a posebno u kulturno-umjetničkim  i na tom ti, Nade, hvala.

Tužni smo i duboko potreseni tvojim preranim odlaskom, pamtit ćemo te po toplim riječima, i biti zahvalni za sav uloženi trud i znanje koje si  generacijama  ulagala u odgoj i obrazovanje naših mladih.

Ostat ćeš zauvijek  u srcima i mislima svih nas, tvojih kolega, iako je sada nezamislivo da Te više nećemo viđati po hodnicima, u Tvojoj učionici i na Tvom mjestu u našoj zbornici škole. Tvoj odlazak u mirovinu na kraju ove školske godine htjeli smo proslaviti pjesmom veseljem i toplim željama, ali dragi Bog je tvoj duši dao jedan drugačiji smiraj.

Mnogi će  se s ponosom sjećati svoje učiteljice, razrednice i kolegice Nade. Nijedna riječ nije dovoljno snažna da opiše tugu i bol koju osjećamo. Teško je pronaći riječi utjehe i ohrabrenja – ostajemo zatečeni, gotovo  nijemi  zbog Tvoga odlaska.

Hvala ti za dragocjene uspomene koje će zauvijek obogatiti naše živote. Naše molitve i misli, naše suze i cvijeće, upućuju ti posljednje ovozemaljsko Zbogom, draga naša Nade! Počivaj u miru Božjem!

U ime kolega učiteljica i učitelja oproštajni govor je održala učiteljica razredne Maša Petrov:

Draga obitelji, kolegice i kolege! Reći zbogom nikada nije lako, a kada se zauvijek pozdravljamo s nekim od svojih voljenih to je posebno bolno. Prva stvar koja nam padne napamet su sve one riječi koje nismo stigli izgovoriti, sve one misli koje se vraćaju, svi zajednički trenutci.        

Naša kolegica Nada bila je dio naše školske zajednice dugih 38 godina. Nismo ni slutili da će njena bolest biti tako nemilosrdna i da će nas otrgnuti od nje, okupiti na ovom istom mjestu u kojem smo se svaki dan susretali i izmjenjivali pozdrave, šale, iskustva i dogovore. Nedostajat će nam kave u pauzama, šaputanja na hodnicima u vrijeme malih odmora, izleti, seminari i sastanci aktiva u kojima je njena živost i smisao za šalu uvijek okupljala.

Sjećamo se njena vedra duha, kako s kolegama tako i s djecom u razredu, iskazujući kreativnost, privrženost i toplinu koju su djeca jako osjećala. Uvijek  je bila spremna na pomoć i suradnju, posebno mladim kolegicama. Bogato iskustvo nesebično je dijelila, uvijek spremna zaštiti naše početničke korake na ovom lijepom i nadasve odgovornom pozivu učitelja. Najprije kao učenica, zatim kao studentica i naposljetku kao kolegica imala sam tu čast biti dio rasta i sazrijevanja u ovom pozivu uz njezinu brižnu ruku vodilju.

Posebno je voljela duge večernje šetnje uz koje se opuštala na duhovit način od svakodnevnice. Privrženost obitelji, briga za sestru i nećake pokazala nam je njenu brižnu i nježnu stranu koja je nadahnjivala sve one koji su je poznavali. Bila je idejni začetnik za različita simpatična druženja, kavice i večere s kolegama.

Drage Nade, nama danas preostaje da zakažemo novi susret u nebeskim hodnicima u kojima neće zvoniti zvono kao što si sama priželjkivala.

Tvoj vedri duh ostat će u sjećanju svim tvojim generacijama učenika i kolega.

A vama, draga obitelji naše kolegice Nade, izražavamo toplu i iskrenu sućut, dijelimo privilegiju da je naša Nada bila dio života sviju nas.

Učiteljica Hrvatskog jezika prof. Manuela Malezija je kazivala stihove hrvatskog pjesnika Jure Kaštelana Nema rastanka, nema smrti, a prof. Ines Vukoja je kazivala vlastitu oproštajnu pjesmu posvećenu Nadi Šunjić.

Na kraju je knjižničarka Ivana Čarapina sve podsjetila na dragu kolegicu prikazavši fotogaleriju uspomena iz učiteljskog života pok. Nade.

Posljednji ispraćaj pok. Nade Šunjić bit će u četvrtak, 8. prosinca u 15 sati na Gradskom groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkoviću.

Obitelji pokojne Nade, kolegama i prijateljima još jednom izražavamo iskrenu sućut!