Iz komunalnog redarstva obavještavaju građane da će od ponedjeljka, 6. prosinca 2021., od 8 sati biti onemogućen promet na relaciji Sportska ulica – Ulica Petra Zoranića u oba pravca.
Privremena regulacija prometa će biti na snazi zbog izvođenja radova na pomoćnom igralištu. Molimo građane za razumijevanje i korištenje alternativnih pravaca.
Prikaz područja zabrane prometovanja:
Sigurno se brojni građani pitaju zbog čega posljednjih dana dio božićnih lampica i ukrasa u Gradskome parku ne svijetli? Razlog tome, kao i mnogo puta dosada, nalazi se u neodgovornim pojedincima koji su, samo nekoliko dana od postavljanja ukrasa, počeli i s uništavanjem istih, priopćili su iz Grada, a prenosi metkovic.hr.
U Gradskome parku nepoznati počinitelji tako su potrgali dio kablova, pa trenutno ne radi određeni broj božićnih lampica, svjetleći vlakić i svjetleći tron (stolica). Nažalost, zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, sanacija štete trenutno nije moguća, ali svi ukrasi bit će popravljeni čim to dopuste vremenske prilike.
Iz Grada Metkovića žele naglasiti kako generaliziranje u bilo kojem činu vandalizma nije moguće. Većina građana Grada Metkovića brine o gradskoj i javnoj imovini te upozorava na devastaciju iste i ponašanja neodgovornih pojedinaca koja se ne smiju i neće tolerirati!
Ipak, želja je Grada Metkovića, a vjerujemo i velike većine građana, da se vandalizam uopće ne događa! Kako na gradskoj, tako ni na bilo čijoj imovini. Stoga, iz Grada apeliraju na sve da zajedničkim snagama skrbimo o svemu onome što imamo i što smo dužni ostaviti mlađima.
Iako je Božić mnogo više od božićnih ukrasa i svjećica, svjesni smo kako isti predstavljaju simboliku ovoga razdoblja koje za većinu nas znači zajedništvo, međusobno uvažavanje, mir i veselje. Zbog toga se potrudimo da Božić tako i dočekamo. Na kraju, novce koje trošimo na popravke bolje je iskoristiti za neke nove lijepe projekte“, poručili su iz Grada Metkovića.
Od 1993. se 3. prosinca diljem svijeta obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu.
U ponešto ograničenim uvjetima zbog pandemije, tome su se danas pridružili članovi Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj iz Metkovića. tom prigodom su ih posjetili i predstavnici drugih srodnih udruga i institucija s područja grada.
UOSI Prijatelj je osnovana 2003. godine i jedna je od najaktivnih udruga u Hrvatskoj u području skrbi za osobe s invaliditetom. Djeluje na području cijele Doline Neretve provodeći brojne projekte u kojima se osobe s invaliditetom mogu osjećati korisnim članovima društva.
Udruga trenutno ima 240 članova. Zapošljava 62 osobe od kojih su 14 osobe s invaliditetom, i u Udruzi djeluje 30-tak volontera. Udrugu vodi Nikola Popovac.
U subotu 4. prosinca u katedralnoj crkvi Gospe Velike na svečanom euharistijskom slavlju u 10 sati , apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić za đakone će zarediti dvojicu kandidata za đakone Juru Paponja i Mišu Pecotića. Izravni prijenos đakonskog ređenja moći će se pratiti na internetskim kanalima Dubrovačke biskupije, prenosi Dubrovački vjesnik.
Kandidati za đakonat Jure Paponja i Mišo Pecotić u petak, 3. prosinca na misi u 18 sati, koju će također predvoditi nadbiskup Uzinić, položit će Ispovijest vjere i Izjavu o svojevoljnom preuzimanju obveze celibata koja je sastavni dio đakonskog ređenja.
Na istom slavlju bogoslovi Ivan Galjuf i Petar Markić primit će službu akolita (pratioca). Nakon mise je klanjanje kojega će animirati budući đakoni.
Jure Paponja, sin pok. Ilije i pok. Mile r. Galić, rođen je 24. siječnja 1992. u Metkoviću. Osnovnu školu završio je u Metkoviću, a srednju školu za hotelijersko turističkog komercijalistu u Dubrovniku. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Među kandidate za đakonat i prezbiterat na naslov Dubrovačke biskupije primljen je 4. travnja 2019. godine, u službu čitača postavljen je 6. travnja 2019., a službu pratioca (akolita) primio je 21. ožujka 2021. godine. Đakonski praktikum vršit će u župi sv. Ilara, Mlini.
Mišo Pecotić, sin Kazimira i Mirjane r. Radovanović, rođen je 9. listopada 1963. u Splitu. Osnovnu školu završio je u Smokvici, a srednju upravnu školu u Splitu. Upisao je pravni fakultet u Splitu 1982. godine. Radio je u upravnim tijelima lokalne, županijske i državne vlasti na području otoka Korčule. Također je desetak godina radio u OTP banci u Smokvici na otoku Korčuli. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od 2016. godine. Među kandidate za đakonat i prezbiterat na naslov Dubrovačke biskupije primljen je 4. travnja 2019. godine, u službu čitača postavljen je 6. travnja 2019., a službu pratioca (akolita) primio je 21. ožujka 2021. godine. Đakonski praktikum vršit će u župi Velike Gospe – Katedrala, Dubrovnik.
Provedenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Metković muškarac u dobi od 51 godine sumnjiči se da je u poslijepodnevnim satima 11. studenog ove godine, iskoristivši odsustvo ukućana, provalio u obiteljsku kuću 73-godišnjaka koja se nalazi na području Metkovića.
Po prijavi oštećenog, osumnjičeni je iz kuće otuđio 30 tisuća kuna i 2.500,00 Eura.
Osumnjičeni je uhićen tijekom jučerašnjeg dana te je, nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja, uz kaznenu prijavu za kazneno djelo teške krađe doveden pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
Nitko takav ritual neće osporiti jer i sama logika nalaže da zaleđeni motor treba malo vremena da se zagrije prije kretanja.
Ali istina je potpuno drugačija! Puštanje motora da se zagrije nije ništa drugo nego potpuno pogrešno ‘bapsko vjerovanje’ koje mu skraćuje vijek, piše Jutarnji.
Kada ujutro na debelom minusu sjednete u smrznuti automobil nema potrebe zagrijavati motor na mjestu. Takva praksa, naime, može ukloniti ulje sa stijenki cilindara što vodi do habanja, a u istom trenutku, upaljeni motor dok ne dođe do radne temperature nepotrebno će vam trošiti gorivo.
Također, zagrijavanje motora na mjestu traje duže nego u vožnji, ulje se intenzivnije degradira i dijelovi više habaju, a rad u ‘leru’ zbog lošijeg procesa izgaranja goriva dovodi do toga da se nesagoreno gorivo pretvara u uljni film i završava u karteru.
Novi motori imaju senzore koji otkrivaju niske temperature u motoru, pa pumpa goriva radi ‘prekovremeno’ kako bi se dosegla barem četiri stupnja, a ako se odmah krene, svi dijelovi motora se počinju ravnomjernije zagrijavati nego u praznom hodu.
Kao utjehu za vozače koji godinama ponavljaju krivi ritual, navest ćemo da puštanje motora da se zagrije na mjestu nije uvijek pogrešno, suprotno. Ispravno je, čak i preporučljivo ako vozite automobil star dvadesetak godina.
U tom slučaju držite se i ostalih pravila, odnosno manjih brzina i okretaja dok temperatura dođe na potrebnu razinu.
Osnovna glazbena škola Metković je održala koncert povodom Blagdana sv. Nikole, i to još 1. prosinca 2021. u Galeriji Gradskog kulturnog središta.
Prvi je to javni koncert učenika naše glazbene škole od početka epidemije. S radošću su ga dočekali i učenici i nastavnici, ali i njihova vjera publika, roditelji.
Neke od točaka možete poslušati na linkovima ispod teksta:
MATEA GUTIĆ, 2.r.violine, M.Šlik: Kolo
VALENTINA SUŠAK I LUKA ORŠULIĆ,duo gitara, F: Carulli: Etida op.114, br.1
EMA BULUM 3.r flaute, J. Janković: San
ANA BUKOVAC 4.r. glasovira, R. Schumann : Djed mraz
TEREZA JADREŠKO 3.r.klarineta, J: Devogel: Clarinis
BRUNA GUJINOVIĆ, 2.r.violine, N. Baklanova: Mazurka
S približavanjem Nove godine kreću i priče o detonacijama svih vrsta petardi i pirotehničkih sredstava, s naglaskom na najbučnije, tzv. topovski udari. Uslijed nestručnog rukovanja, bilo je i ozljeda koje su morali sanirati liječnici dubrovačke Opće bolnice, piše Dubrovački vjesnik.
Nema više “piratica”
Ali, od 2. siječnja ove godine, odlukom Sabora, na snazi je izmijenjeni Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, prema je dopuštena uporaba samo pirotehnike klase F1, što su pirotehnička sredstva koja predstavljaju vrlo nizak rizik i zanemarivu razinu buke, a namijenjena su za uporabu u ograničenim prostorima. Istodobno, hrvatskim su građanima za osobne potrebe zabranjeni nabava, posjedovanje i uporaba pirotehničkih sredstava tzv. klase F2 (petarde “piratice” i slabiji vatrometi) i F3 (pirotehnika srednjeg rizika te “topovski udar” i vatrometi srednje snage). Točnije, F2 i F3 su dozvoljeni npr. poljoprivrednicima za potrebe plašenja stoke, ali i oni pri kupnji moraju predočiti dozvolu koju trgovac dostavlja MUP-u.
Međutim, nije tajna kako se zabranjena pirotehnika već sada, posredstvom interneta, kupuje u zemljama Europske unije gdje petarde još nisu zabranjene. Kako je riječ o poštanskim pošiljkama iz EU, one ne podliježu carinskoj kontroli tako da ih i naši sugrađani bez ikakvih teškoća dobiju kurirskom dostavom na kućna vrata. Još je zanimljivije to da se pri narudžbi nigdje ne traži upis bilo kakvog broja dozvole ili odobrenja, te nema nikakve prepreke da pošiljke stignu kupcima u Hrvatsku, a realna je opasnost kako će još jedan zakon postati “mrtvo slovo na papiru”. A kako nema takve kontrole, još je manje nadzora nad mogućnošću darivanja ili preprodaje takve pirotehnike drugim osobama, tako da se stvaraju izvrsni preduvjeti za cvjetanje crnog tržišta i šverc pirotehnike bez mogućnosti kontrole prometa i zarade.
Visoke kazne
Svakako, prema izmjeni zakona, kaznom od 5000 do 15 tisuća kuna kaznit će se fizička osoba ako rukuje eksplozivnim tvarima, a nije zdravstveno sposobna ili stručno osposobljena, ako unosi pirotehnička sredstva u Hrvatsku ili ako, čak i dozvoljena sredstva, iznosi iz države u količini većoj od dva kilograma, ako pirotehniku proda ili preda ili sudjeluje u prijevozu eksplozivnih tvari, a ne pridržava se propisa o prijevozu tih sredstava. Ista će se kazna izreći mlađima od 18 godina ako koriste pirotehnička sredstva kategorije F2 i F3. Ta kazna čeka sve koji ih koriste u zatvorenom ili prostoru gdje se okuplja veći broj građana, te sve koji nabavljaju, posjedujue ili koriste petarde i redenike kategorije F2 i F3. A kazna od jedne do 3 tisuće kuna slijedi zakonskom zastupniku djeteta mlađeg od 14 godina koje je koristi pirotehniku.
Već izmoreni neprekidnim boravkom na terenu posebice u širem području sela Čepikuće, gdje smo se 23. studenoga 1991. godine izvukli u zadnjem trenutku i kao posljednje snage obrane tog područja, nakon što smo ostali u polu okruženju u selu Podimoč i na položajima na dominantnom području brda Katina i prijevoja Mihovi križ kao „zaboravljena postrojba“. Izvukli smo se samo poznajući svaku kozju stazu preko sela Lisac.
Druga samostalna izvidnička satnija 4. gbr. sa svojim transporterima odigrala je na istoj zadaći presudnu ulogu u izvlačenju i spašavanju jedne pričuvne satnije iz Metkovića iz sela Čepikuće. U takvim okolnostima nakon pada sela Čepikuća a tako i na Stonskoj bojišnici došlo je do pucanja linija obrane i velikih praznina u obrani. Bez obzira na stanje u A satniji ZNG Metković misleći prije svega na zamor ljudstva dana 26. studenoga 1991. godine satnija je uzbunjena i dobila zadaću da se javi zapovjedniku Petru Šimcu u Stonu bez drugih detalja o zadaći satnije.
Nakon uzbune , okupljanja …. satnija se u večernjim satima uputila prema Stonu. Na prilazu Stonu čuli smo plotune VBR-ova. Neposredno pred odvojkom ceste za Ston/Pelješac na magistrali sudjelovali smo u izvlačenju pok. Vlahe Maslovića iz smrskanog auta koji je stradao u sudaru s drugim vozilom jer je neprijatelj imao vizualni nadzor tog dijela ceste i samo se po noći bez svjetala moglo prometovati. Nakon toga ulazimo u Ston između raketnih plotuna srbo-crnogorskih agresora. Smještamo se nakratko u selo Česvinicu. Prije svitanja budim gardiste. Idemo do magistrale i kozjom stazom ulazimo u Zaton Gornji. Selo je napušteno. No to će biti selo za smještaj i odmor kao i za smjene na crti koju ćemo posjesti i koja će braniti ulaz na poluotok Pelješac.
Linija obrane protezala se na crti brdo Blizna –Crkva sv. Petar (prepoznatljivi objekti). Dio snaga sa minobacačima 82 mm ostao je u selu Zaton Doli, a dio u selu Zamaslina s druge strane magistrale jer to područje nije branjeno s osloncem na brdo Oblić gdje su ujedno utvrđivali i drugu crtu obrane. Sve je bilo konfuzno, veza, zapovijedanje, kontakt sa susjedima jer ih nije bilo. Nismo imali niti lijevog niti desnog susjeda. Imali smo vezu unutar satnije s tim da smo baterije punili nekoliko kilometara dalje u Malom Stonu. Imali smo izravnu vezu poljskim telefonom s zapovjedništvom u Stonu.
Dana 28. studenoga 1991. g dolazi druga samostalna izvidnička satnija 4. gbr ZNG-a s tri transportera koje raspoređuju a istovremeno i maskiraju ih u području benzinske pumpe na raskrižju magistrale za Pelješac i Ston.
Ljudstvo je smješteno u Zaton Donji i odmah su počeli s izviđanjem terena. Kako su to bile posade transportera i manji dio upotrebljivih snaga dana 30.11. ojačani su dodatnim snagama koje su došle iz Splita. Kako su naše snage u opisanoj situaciji bile već otpisane tražio sam od Zapovjedništva u Stonu da nas ojačaju dodatnim snagama.
Ono što su oni učinili je da su mi dodijelili 15 novo pridošlih pripadnika „Splićana“ kako smo ih mi tada zvali. Danima smo trpjeli topničke napade, bili izloženi vatri iz pješačkog naoružanja a posebice što nas je pogađalo precizna snajperska vatra. Zapovjedništvo u Stonu nije razumjelo stanje na terenu. Tražili su čak da uđemo dublje i zauzmemo selo Konjuh, što bi bilo pogubno za nas. Čak je i bio jedan pokušaj ali shvatili smo da nema smisla i odustali smo od toga.
Moram navesti i jedan njihov pokušaj da krenemo u napad gdje su oni došli i pokrenuli napad nakon čega su se vratili u Kapetanovu kuću a neprijatelj nas je poklopio samo tako. U tom trenutku ja i pok. Andrija Matijaš zapovjednik druge samostalne izvidničke satnije bili smo u izviđanju prema Rudinama (koje su pale još 23. studenoga). Tada je ranjen Mladen Kežić. Ranjen je i Dinko Volarević od snajpera prilikom odlaska na smjenu. U međuvremenu posjetili su nas i „sladoledari“ kako smo zvali promatrače EU kao i Mate Viduka zapovjednik šeste operativne zone.
Napravili su nam medvjeđu uslugu jer su srpsko –crnogorski agresori popravili svoje pozicije a istodobno nas počastili zavidnom topničkom kanonadom pri čemu je ova cijela svita isparila.
Dana 3. prosinca 1991. bio je dio svakodnevnice, svega pomalo snajperisti, pješačka paljba…..
Počeli smo graditi jedno veće sklonište u Zatonu Gornjem kako bi gardisti u slučaju većeg topničkog napada imali sigurno sklonište. No u popodnevnim satima naše borbeno osiguranje u prvim kućama Zatona Gornjeg koje su malo bile isturene doživjele su kontakt s neprijateljem gdje je došlo do sukoba. Tada je ranjen Ante Kuran i Amir Voloder dok je poginuo naš pripadnik Renato Čović. Ranjenici su se uspjeli izvući i zbrinuti a borbe su tek počele. Borbe su trajale do 18:30 kada je prestalo djelovanje topništva a čula se tek povremena rafalna pucnjava iz pješačkog naoružanja.
Tijekom borbi uz naše gardiste naši „Splićani“ koji su nam bili dodijeljeni iskazali su izuzetnu hrabrost i upornost što nas je iznenadilo. Nisu odstupali sve dok im nije ponestalo streljiva. Desila se jedna nesretna okolnost da je između njih pala jedna minobacačka granata 60 mm. Pri tom imali su sedam ranjenih pripadnika: Ivica Bajić, Jure Dadić, Ivan Radnić, Mate Leskur, Mate Bazina, Eduard Podrug, Domagoj Mandac, dakle njih sedam. Ovo nam je bila nepredviđena situacija. Kao prvo morali smo ranjenike evakuirati i uputiti što prije prema bolničkim ustanovama. Vidio sam strah u njihovim očima, što će biti s njima. To nam je bio prioritet i to smo učinili.
Iz zapovjedništva u Stonu nismo imali nikakvu potporu, niti u sanitetskim vozilima, niti u topničkoj potpori koju smo tražili jer se topništvo izvlačilo na sigurnu udaljenost, niti u popuni streljivom koje je bilo pri kraju. Ranjene smo izvukli svojim snagama i prijevoznim sredstvima. No nastaje novi problem. Ranjeni i oni koji ih spašavaju izbačeni su i borbenog stroja, mi smo u poluokruženju a ne znamo ni koliko se neprijatelj približio našim obrambenim položajima. Ako dočekamo jutro bez streljiva pomalo desetkovani, za očekivati je da će oni ojačati svoje snage što se i dogodilo, procjena je da bi doživjeli teški poraz. Kao prvo odlučili smo spasiti ranjene.
Postupno smo izvlačili snage najprije one iz sela a potom planski i s položaja. Izvlačenje je bilo u Zaton Donji s tim da se vodi strogo računa o svakom gardistu koji je bio na položaju da se evidentira da li smo u konačnici svi izvučeni. Na kraju se ispostavilo da smo svi na okupu kao i pripadnici 2. samostalne izvidničke satnije 4. gbr uključujući i naše ranjene naravno osim našeg Renata koji je po našim spoznajama već bio ubijen. Razmišljali smo o izvlačenju njegovog tijela. U okolnostima koje su bile, svaki pokušaj izvlačenja njegovog tijela polučio bi nove žrtve tako da smo odlučili teška srca da izbjegnemo nove žrtve da ipak izbjegnemo taj pogibeljni pokušaj pogotovo što nismo znali da li je njegovo tijelo još uvijek na mjestu pogibije… Prekinuli smo svaku komunikaciju sa zapovjedništvom u Stonu.
A satnija ZNG Metković je već te noći odstupila prema zaljevu Bistrina ne znajući da li most Bistrina drže srbočetničke snage nastupajući vrlo oprezno a pred jutro to je učinila i druga samostalna izvidnička satnija 4. gbr sa svojim transporterima.
Ovih osam dana braneći prodor agresora prema poluotoku Pelješcu ove dvije postrojbe uvažavajući i još dio drugih postrojbi manjeg sastava kao i policijskih snaga Stona omogućile su spas poluotoka Pelješca, stabilizaciju obrane i dovođenje svježih snaga koje su u konačnici zaustavile prodor neprijatelja na poluotok kada je njihova oštrica već bila oštećena. Tako je „ratna avantura“ ove dvije postrojbe završena uz jednog poginulog pripadnika i više ranjenih a isto tako ostavila trajne ožiljke kod većeg dijela njenih pripadnika. Razumljivo neki nisu uspjeli izdržati taj psihološki pritisak.
Ovih dana navršava se 30 godina od ove bitke koju smo vodili na prilazima Stonu i poluotoku Pelješcu, Metkovci i pripadnici 4. gardijske brigade ZNG. U konačnici i ova metkovska satnija je bila dio 4. gbr HV-a i fizički je ušla u njen sastav u prvom mjesecu 1993. godine i sudjelovala u operaciji „Maslenica“.
Foto: Hrvoje Šakota
Na širem području Neretve je potvrđen prvi slučaj ptičje gripe, točnije između Ploča i Zaostroga. O tome nas je izvijestio Bariša Ilić iz Ornitološkoga društva Brkata sjenica. Njegovo priopćenje objavljujemo u cijelosti.
Poštovani stanovnici doline Neretve, a i šire želimo vas obavijestiti ako niste pratili vijesti, da je pronađena ptica pozitivna na virus ptičje gripe H5N1 patogeni soj u našoj blizini. Naime, odgovorni građanin iz Vida nazvao me je prije nekoliko dana i rekao da ima „ozlijeđenu“ patku (radi se o patki kreketaljki, Anas strepera) koju je našao na hridi-siki kod Podace i pita možemo li joj pomoći jer mu je žao ptice.
Upitao sam gdje je ranjena i kako se ponaša? Rekao je da se ptica čudno ponaša, mirno stoji i stalno trza glavom. U prvi trenutak pomislio sam na potres mozga uslijed udara glavom u neki objekt (imao sam prilike vidjeti to i prije), ali sam se sjetio da je u Hrvatskoj ponovno pronađena ptičja gripa, na sedam labudova koji su uginuli u Lonjskom Polju pronađen je virus, a simptomi koje je pokazivala patka mogu biti simptomi virusa. Zovem odmah dr. sc. Luku Jurinovića sa Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu i u dogovoru sa Lukom i doc. dr. sc. Vladimirom Savićem dogovorili smo da pticu treba što prije poslati na institut. Sutra sam predao pticu Vladimiru koji je pticu prebacio u Zagreb na veterinarski institut.
Danas je Ministarstvo poljoprivrede objavilo da je ptica pronađena u Podaci u blizini Ploča pozitivna na virus ptičje gripe.
Ovim putem napominjem da se svi koji imaju perad ponašaju u skladu uputa koje daje Ministarstvo poljoprivrede da bismo spriječili širenje ptičje gripe.
Upozorenje Ministarstva poljoprivrede vlasnicima domaće peradi:
Podsjećamo držatelje peradi i ptica u zatočeništvu da se radi o izuzetno opasnoj bolesti koja izaziva vrlo velike gubitke u proizvodnji te da je rano otkrivanje jedini način sprječavanja daljnjeg širenja na druga gospodarstva. Stoga je iznimno važno odmah prijaviti svaki znak bolesti, smanjeno uzimanje hrane i/ili vode i uginuća ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji kako bi se odmah uzeli uzorci za pretraživanje na influencu ptica.
Osim mjera propisanih Naredbom mjere koje je potrebno provoditi dok traje opasnost od pojave influence ptica su:
Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede, osigurala je 24-satnu pripravnost na broju telefona 099/4392-507 na koji građani mogu prijaviti svako povećano uginuće ili znakova bolesti u divljih ptica.
