Upravo je ukoričen rukopis Darka Utovca, zaljubljenika u zavičajnu prošlost čiji pogled stremi prema budućnosti, koji nosi naslov Knjiga o Slivnu – povijest zanimljivosti i mali rječnik slivanjskog govora.

Monografiju o Slivnu su izdali Ogranak Matice hrvatske Opuzen i Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti Opuzen, a njezin urednik je Stjepan Šešelj.

Knjiga će biti predstavljena kada se za to steknu uvjeti, a do tada vam prenosimo neke naglaske iz osvrta na ovu vrijednu monografiju o Slivnu što su ih napisali prof. Enerika Bijač i dr. sc. Domagoj Vidović.

– … teško je izdvojiti što je tu zanimljivije: priča o ilirskim gradinama i pretpovijesnim gomilama, o helenističkim ostatcima na području Lovorja gdje neki povjesničari smještaju antički grad Laureatae, o rimskim ostatcima koji nisu brojni na Slivnu, ali su ipak značajan pokazatelj pripadnosti Slivna; priča o rudniku asfalta u podnožju brda Raba, pa o dolasku Hrvata koji je svakako određeni međaš i u životu Slivna, o stećcima na Slivnu, o otočiću Osinju uz ušće Male Neretve, o turskoj utvrdi Kulina nad Klekom, o podrijetlu Slivanjaca
i imena Slivno, o gospodarskim aktivnostima Slivanjaca; priča o školstvu, pošti na Slivnu, o lovstvu kao bitnoj grani slivanjske poljoprivrede, o prezimenima i zaseocima Slivna, zemljopisnim zanimljivostima, pećinama i jamama, izvorima vode; priča o crkvama, kapelama i grobljima, običajima, nošnjama, o pučkoj čitaonici, o Slivnu u Drugom svjetskom ratu, o književnosti i likovnoj umjetnosti, i još mnogo toga… – piše prof. Enerika Bijač, recezentica Utovčeve Knjigu o Slivnu.

Drugi recezent Utovčeve monogarfije o Slivnu, dr. sc. Domagoj Vidović napisao je sljedeće:

– …Darko Utovac nije upao u tu zamku (da se autori počesto previše bave radom vlastitih prethodnika! op.a) nego se prema svojemu prethodniku i prijašnjim istraživačima odnosi s dužnim poštovanjem. Druga je vrlina ove knjige veći naglasak na autoru bliske teme poput povijesti XX. stoljeća. Upravo bi poštivanje prethodnika, donošenje novih podataka i naglasak na obradu tema u kojima se autor bolje snalazi trebale biti mislima vodiljama budućim autorima srodnih monografija jer se oni počesto gube u temama i teorijama koje nadilaze prostor koji obrađuju i njihova znanja. Najbolje su stoga stranice ove monografije crtice o negdašnjim slivanjskim svjetovnim i vjerskim običajima, pučkim vjerovanjima te narodnoj nošnji. Jezikoslovcima će biti zanimljiv i mali rječnik slivanjskoga govora…

Kako je napisao Vidović, novi libar o Slivnu knjiga je koju bi na polici bi morao imati
svaki Slivanjac da se upozna sa slivanjskom prošlošću, običajima i govorom, a i kad se nađe u rukama kojega namjernika ili stručnjaka, sigurno će se pronaći barem pokoja crtica ili sličica koja će ga potaknuti da se u Slivnu i na Slivnu zaustavi te iz prve ruke upozna s tim kutkom Neretvanske krajine.