Otac i sin peljari, Petar i Aleksandar Bušurelo najzaslužniji su za nedavni prolazak kruzera ispod Pelješkog mosta

“Sve zasluge za prolazak kruzera ispod mosta “Pelješac” pripisao bih peljarima tvrtke Ploče pilot d.o.o. Petru i Aleksandru Bušurelu, ocu i sinu, kojima sam dao komandu, dok sam ja uživao u pogledu i pratio što se događa”, rekao je za medije Jozo Glavić, kapetan na 237 metara dugačkom, 32,5 metara širokom i preko 48 metara visokom kruzeru Bolette, koji je prvi prošao ispod Pelješkoga mosta i uplovio u neumski akvatorij, piše Dubrovački vjesnik.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Sve je izazov

A otac i sin Bušurelo, premda su bili sudionici povijesnog trenutka nisu se dali impresionirati, jer imaju veliki broj “utakmica u nogama” i dugogodišnje iskustvo. “Rekli bismo da je bilo izazovno, ali svakako nam je drago što smo koordinirali manevriranjem broda. Možemo istaknuti, što šira javnost vjerojatno ne zna, da je bila zahtjevnija manevra prilikom odlaska broda iz neumskoga akvatorija, nego pri samome dolasku. Naime, kruzer je isplovio oko 21 sati i 30 minuta, po mraku, u blizini su otočići i trebao je posvetiti punu pažnju kako bi sve prošlo u redu. Moramo također istaknuti da brod ima izuzetne manevarske sposobnosti, što nam je olakšalo posao”, rekli su otac i sin Bušurelo, koje, kada je most “Pelješac” u pitanju, vežu aktivnosti od samog početka njegove izgradnje.

“Volim raditi ovaj posao, to me ispunjava zadovoljstvom i predstavlja mi izazov. Jer, svaki manevar je specifičan i morate reagirati na odgovarajući način. Moje odluke i poduzeti koraci ovise o nizu faktora, a ponajprije o snazi i smjeru vjetra, visini valova i drugim okolnostima”, kaže nam Bušurelo i naglašava kako se i u idućim godinama vidi upravo u ovome poslu.

U Dubrovniku je završio Višu pomorsku školu 1980. godine. Nakon toga je navigao kao pripravnik (kadet) na Dalmatinskoj plovidbi iz Vela Luke. Već 1985. postao je zapovjednik i, s tek navršenih 26 godina, bio je najmlađi zapovjednik u cijeloj floti u bivšoj državi! Dvije godine kasnije zaposlio se kao lučki peljar u Luci Ploče. U određenim je vremenskim periodima, kada u pločanskoj luci nije bilo toliko posla, plovio po svjetskim morima kao zapovjednik na tankerima i brodovima za prijevoz ukapljenog plina (LPG). Obišao je doslovno cijeli svijet, osim Australije, i stekao ogromno znanje, iskustvo i ugled. Zbog toga je, 2010. godine, angažiran od jedne škotske kompanije da obučava zapovjednike njihove flote.

Kolega kapetana Glavića

Iako o mirovini ne razmišlja, njegov nasljednik i sin “krupnim koracima”, ušao je u ovaj posao i svaki dan napreduje i stječe iskustvo.

Aleksandar je također u Dubrovniku završio Višu pomorsku školu. Bilo je to 2007. godine, a nakon toga je kao kadet otišao na polugodišnju dugu plovidbu na LPG tanker, koji prevozi naftu i plin. Na tom tankeru manevriranje je svakodnevica. Nakon povratka, položio je stručni ispit i zaposlio se, u svojstvu časnika, u nacionalnoj firmi “Jadrolinija”. Tu je proveo osam godina, u svojstvu drugog i prvog časnika, najviše na relaciji Ploče-Trpanj. Od studenoga 2020. godine zaposlenik je tvrtke Ploče pilot d.o.o, s ocem i Vlatkom Pavlovićem i Srđanom Jurišićem.

O manevriranju plovećeg hotela ispod mosta “Pelješac” kaže: “Zaista posebno iskustvo, iako preporučujem da brodovi većih dimenzija od ovoga ne bi trebali uplovljavati. Čast je bila surađivati s dubrovačkim kapetanom Jozom Glavićem, a kako je bilo još nekoliko časnika Hrvata, neslužbeno smo komunicirali na hrvatskom jeziku, a službeno na engleskom. Istaknuo bih i jednu zanimljivost, kapetan Glavić, otac i ja smo završili istu školu, Višu pomorsku u Dubrovniku!”.

Otac i sin Bušurelo u ovome poslu nisu završili slučajno. Petrov otac Aleksandar jedno je vrijeme radio kao pilot, a taj posao je i bio razlog odlaska obitelji iz Dubrovnika u Ploče, sada već pomalo davne 1962. godine. A Petrov djed, po kojem je i dobio ime, u svoje je vrijeme vlastitim brodom, prevozio vino od Rijeke do Boke Kotorske. Dakle, cijela obitelj je generacijama vezana uz more.