Dom zdravlja u Pločama već sedam godina raspisuje natječaje za voditelja medicinsko-biokemijskog laboratorija, no dosad se nije javio nitko tko udovoljava kriterije. Tamošnji laboratorij izniman je slučaj jer nema zaposlenog medicinskog biokemičara, zbog čega im godinama prijeti zatvaranje. U susjednom Metkoviću, zbog prerane smrti voditeljice laboratorija u koncesiji, našli su se u istom problemu. No, ravnatelj Doma zdravlja Metković u tekstu natječaja, raspisanog početkom travnja, uz posao na neodređeno, kandidatima jamči i obiteljski stan. Natječaj je otvoren iznimno dugo, do kraja svibnja.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Nažalost, tražena struka je deficitarna pa se strahuje da će doći do spuštanja kriterija u kvaliteti pružanja laboratorijskih usluga ako se zaobiđe zakonska obveza upošljavanja medicinskog biokemičara i na mjesto voditelja zaposli magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Krajnjem korisniku ova terminologija jako malo znači, ali razlika je bitna.

– Legalist sam i tražim legalna rješenja. Zakon je jasan, a je li to ispravno ili nije, neka procijeni struka. Laboratorij nam je potreban – kaže Mihovil Štimac, ravnatelj Doma zdravlja Metković.

Trenutačno se krv u metkovskom laboratoriju može vaditi, ali analizu mora preuzeti druga ustanova koja ima nositelja tima laboratorijske djelatnosti. U ovom slučaju, ugovoreno je da se uzorci krvi prevoze u suradni laboratorij u Kaštel Sućurcu. To je dodatni posao za Dom zdravlja, kaže ravnatelj, ali nalazi su gotovi i dostavljeni istoga dana tako da pacijenti nisu uskraćeni za ovu uslugu.

Prije pet, šest godina došla nam je magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a istina je da nemamo medicinskog biokemičara jer se nitko ne javlja na natječaje. Ako ordinacija u koncesiji može imati analizator krvi s kojim rukuje medicinska sestra, zašto ne bi školovani medicinsko-laboratorijski dijagnostičar mogao biti voditelj laboratorija. Predlažem da velike klinike i bolnice zadrže biokemičare, a nama po ‘selima’ dopuste da dijagnostičari vode laboratorije. Inače, već dvije godine predlažem da osnivanje središnjeg županijskog laboratorija kojim bi se doskočilo teškoćama kakve sada imamo u Dolini Neretve i kakve bi sutra mogla imati Korčula – kaže dr. Vinko Matić, ravnatelj Doma zdravlja Ploče.

No, Ministarstvo zdravstva dr. Matiću uzvraća – voditelji laboratorija u sastavu zdravstvene ustanove i samostalnih laboratorija moraju biti magistri biokemije sa završenim Farmaceutsko-biokemijskim fakultetom.

Slijedom navedenog, magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike za sada, u skladu s gore navedenim zakonskim i podzakonskim propisima, ne zadovoljavaju uvjete da bi mogli biti imenovani voditeljem medicinsko-biokemijskog laboratorija – kaže glasnogovornička služba Ministarstva zdravstva. Kažu i to kako je zdravstvena inspekcija u siječnju prošle godine u radu pločanskog laboratorija utvrdila nepravilnosti i naredila da u roku od 120 dana uposle magistra medicinske biokemije i zdravstveno-laboratorijskog tehničara na osam sati radnog vremena te da imenuju voditelja koji je odgovoran za zakonit i stručni rad laboratorija. Davno je isteklo tih 120 dana, biokemičara nisu našli, Ministarstvo se o tome ne izjašnjava. Što kaže struka?

– Točno je da su medicinski biokemičari deficitarna struka. Nažalost, svjedoci smo da u Hrvatskoj nedostaje radne snage svih profila, a poglavito visokoobrazovanih stručnjaka. Posebno je taj problem izražen u segmentu zdravstva gdje nedostaje i liječnika i medicinskih sestara, kao što nedostaje i medicinskih biokemičara. Nositelj tima laboratorijske dijagnostike, bilo u području medicinske biokemije, patologije, citologije ili mikrobiologije, je odgovarajući specijalist medicine ili medicinske biokemije. Najjednostavnije govoreći, magistra sestrinstva ne može obavljati poslove specijalista medicine, a tako ni magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike ne mogu obavljati poslove specijalista medicinske biokemije – pojašnjava dr.sc. Antonija Perović, specijalist medicinske biokemije, voditeljica Odjela za laboratorijsku dijagnostiku Opće bolnice Dubrovnik.

Razlika između studija medicine i studija sestrinstva svima je jasna, ali očigledno je da je nejasna razlika između studija medicinske biokemije i studija medicinsko-laboratorijske dijagnostike, jer zvuče slično. Te razlike su prisutne počevši od kriterija upisa, vrste kolegija do satnice kolegija, mogućnosti da se studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike završi uz rad i da se završi nakon tri godine školovanja kao prvostupnik. Rješenje vidim u obrazovanju većeg broja medicinskih biokemičara, što se unatrag posljednjih godina i radi. Mislim da je to smjer u kojem treba ići, a ne snižavanje kriterija kad su u pitanju kvalifikacije i obrazovanost kadra u zdravstvenom sustavu – kaže Perović.

Slično kaže i Ivanka Maldini, voditeljica Medicinsko-biokemijskog laboratorija u koncesiji, koji djeluje u zgradi Doma zdravlja Dubrovnik. Maldini se slaže sa stavom Hrvatske komore medicinskih biokemičara da voditelji laboratorija mogu biti isključivo osobe sa završenim redovnim integriranim petogodišnjim studijem na Farmaceutsko biokemijskom fakultetu, uz četverogodišnju specijalizaciju. U priopćenju za javnost, ta je Komora naglasila kako sigurnost pacijenta mora biti na prvom mjestu, stoga nitko ne može i ne smije samoinicijativno tvrditi da je osposobljen za potpuno različite dijelove laboratorijskog i zdravstvenog posla.

Važnost kvalitete i sigurnosti u području laboratorijske dijagnostike prepoznao je i Zakonodavac te je to pitanje regulirao i odgovarajućim zakonskim propisima. Morate poštovati zakonski regulativu. Kad bi se dogodio bilo kakav problem vezano uz rad laboratorija isti ti stanovnici Neretve bi postaviti pitanje odgovornosti. Sutra bi pitali, zašto je taj posao radio čovjek s neodgovarajućim kvalifikacijama – komentira Maldini.
Naše sugovornice, dubrovačke biokemičarke misle kako Metkovci ne bi trebali pristajati na snižavanje kriterija u zdravstvu, a odustajanje od medicinskih biokemičara na čelu laboratorija bilo bi upravo to.

Piše: Silvia Rudinović/DV

OGLAS