Metković je grad od petnaestak tisuća stanovnika na jugu Dalmacije koji je danas poznat po mandarinama, Maratonu lađa, sportašima i političarima… Ipak prvi metkovski brend bilo je danas posve zaboravljeno i propalo poduzeće Razvitak export-import.
Ovo društveno poduzeće je uz Luku Metković najuspješniji projekt u metkovskoj povijesti. Riječna luka je u 19.stoljeću pokrenula gospodarstvo i razvoj grada pretvorivši ga iz beznačajnog pograničnog mjestašca u gradić koji je postao upravno i ekonomsko središte Doline Neretve.
Poduzeće Razvitak je poslije Drugog svjetskog rata osiguralo gradu gospodarski uzlet te ga izvuklo iz anonimnosti. Upravo je Razvitak bio pojam koji je mnogima u drugim republikama bivše Jugoslavije prvi put omogućio da čuju ime jednog malog grada na jugu Dalmacije. Razvitak je tvrtka koja je svoj zenit imala u socijalizmu.
Sve počinje ulaskom partizanskih snaga u Metković 26. listopada 1944. te dolaskom organa vlasti tadašnje Demokratske Federativne Jugoslavije (tek 29. studenog 1945. država mijenja naziv u FNRJ, a dvadesetak godina poslije u SFRJ) na područje kotara Metković. Nova vlast je trebala voditi brigu o opskrbi stanovništva raznom robom te se u tu svrhu već u prosincu 1944. osniva KOTNAPROD. Naziv je skraćenica od Kotarskog nabavnog i prodajnog poduzeća. Spomenuto poduzeće bilo je kratkog vijeka te se šest mjeseci poslije pretvara u podružnicu zagrebačkog GLAVNOPROD-a (Glavno nabavno i prodajno poduzeće Hrvatske). Iste godine metkovska podružnica postaje Opće trgovačko poduzeće koje tek 23. travnja 1947. odlukom Kotarskog narodnog odbora Metković, broj 7550/47 prerasta u Kotarsko trgovačko poduzeće ”Razvitak”.
Početci su bili skromni te Razvitak ima svega deset radnika u maloj baraci na desnoj obali Neretve. Bavi se prodajom raznih artikala samo na području Metkovića. U drugoj godini poslovanja broj zaposlenih se utrostručio, a djelatnost je proširena na ugostiteljstvo i prijevoz putnika. Te je godine nabavljen i agregat za električnu struju za potrebe restorana, te dva čamca Stanko i Svedarka. Zahvaljujući Razvitku prvi put su uspostavljene redovne autobusne linije Metkovića s Blacama, Slivnom, Opuzenom i drugim mjestima u Neretvi.
Pojedine djelatnosti koje su pokrenute se s vremenom osamostaljuju te Razvitak postaje trgovačko poduzeće mješovitom robom. Već 1950. godine stvorena je mreža od dvanaest trgovina u Metkoviću, Vrgorcu, Velikom Prologu, Kominu, Gradcu, Opuzenu, Rogotinu, Novim Selima i Zavojanama koje su se opskrbljivale iz skladišta u Metkoviću. Broj zaposlenih se u odnosu na prošlu godinu udvostručio. Ubrzo dolazi i do promjena u ekonomskoj politici SFRJ koje omogućavaju poduzeću bolje poslovanje te se povećao promet robe za 600%. Ove promjene omogućile suzapošljavanje dodatnih sto ljudi.
Pored predstavništva u Zagrebu koje je postojalo od samih početaka, otvorena i predstavništva za nabavu robe u Beogradu, Sarajevu i Ljubljani. 1953. godine dolazi do promjene imena te Razvitak postaje Razvitak, veletrgovačko poduzeće. Unatoč imenu veletrgovačko nastavlja se poslovati na malo s naftnim derivatima te građevnim i ogrjevnim materijalom. Već tada ostvarivala se uspješna suradnja s dvije tisuće poslovnih partnera.
Iduće godine poduzeće se registriralo za vanjsko-trgovinske djelatnosti te ponovno mijenja ime u Razvitak, veletrgovačko poduzeće import-export Metković.
Razvitkova logistika je u poratnom razdoblju omogućila osposobljavanje Luke Metković za rad. Razvitak je u tom razdoblju omogućio stvaranje Progresa, Gradske špedicije te još niza manjih poduzeća. Značajne su i donacije za izgradnju puta prema Vidu (sedam milijuna tadašnjih dinara), otkupa zemljišta gdje se danas nalazi gimnazija, izgradnju Doma kulture. U tih prvih deset godina izgrađena je i trokatnica na današnjem Trgu kralja Tomislava za smještaj radnika.
Od 1957. do 1962. Razvitak se bavi isključivo veleprodajom uz uvoz i izvoz. Povratak na maloprodajnu djelatnost događa se poslije 1962. Izgrađuju se nove maloprodajne trgovine, a dio dotadašnjih poslovnih partnera se integrira unutar poduzeća. Unatoč povratku na maloprodaju, ne zanemaruje se veleprodaja te se proširuju skladišni prostori. Integracijski procesi završeni su 1977. godine.
1. svibnja 1972. otvoren je Elektronski računski centar za obradu podataka. Vrpcu je prerezao tadašnji predsjednik općine Metković Luka Bebić. Prvi stroj bio je IBM-ov System/360/20, a 1983. zamijenjen je s IBM-om 4331. ERC je osim za potrebe Razvitka radio i za 36 drugih poduzeća i ustanova.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih poduzeće posluje uspješno, ostvaruju se dobici, zapošljavaju se novi ljudi.
Razvitak je bio sponzor skoro svim športskim klubovima u Metkoviću, a neki su nosili i njegovo ime kao što su ŽRK Razvitak i RK Razvitak. 1973. utemeljeno je Radničko športsko društvo Razvitak unutar kojeg je utemeljen prvi košarkaški klub u Metkoviću. 1982.godine utemeljen je Karate klub Razvitak koji je nosio to ime do 1991.godine.
Čak se 1987. godine uvodi nova djelatnost – ribarstvo. Nabavljena su tri broda, izvozilo se u Italiju, ali nisu se ostvarili očekivani rezultati. Jedan od simbola grada Metkovića- robna kuća izgrađena je 1981. prema projektu arh. Ante Paljaga. Spomenuti je arhitekt projektirao i poznatu robnu kuću u Mostaru koja je otvorena 1970. godine.
Nakon razdoblja stabilnosti dolaze devedesete. Stanje u Razvitku na kraju socijalizma je vrlo dobro dokumentirano jer je izrađen Elaborat o procjeni vrijednosti Poduzeća na dan 31. prosinca 1991.
Elaborat je izradilo Poduzeće za projektiranje, konzalting, inženjering, informatiku i vanjsku trgovinu s p.o. TEB-inženjering, Zagreb. Elaborat sadrži usporednu bilancu stanja po knjigovodstvenoj i procijenjenoj vrijednosti, obrazloženje primijenjene metode procjene, knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost Poduzeća. Pri izračunu vrijednosti Poduzeća korištena je statična metoda procjene.
Strukturu poduzeća 1991. godine činile su sljedeće radne jedinice: Radna zajednica, Maloprodaja, Komercijala, Vanjska trgovina, Meso, Kooperacija, Transport, Skladišta, Ugostiteljstvo i Ribarstvo.
Knjigovodstvena vrijednost Razvitka na dan 31. prosinca 1991. je iznosila 1.548.295.000.- HRD ili 28.150.818,- DEM, a procijenjena vrijednost u Elaboratu bila je 2.791.771.000.- HRD ili 50.759.473,- DEM.
Dana 31.prosinca 1991. popisana je sljedeća imovina: 1 robna kuća, 160 prodavaonica prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, 30 specijaliziranih skladišta s oko 11 000 m2 skladišnog prostora, hladnjača kapaciteta 400 vagona rashladnog prostora, pekara, sušionica pršuta, klaonica s rashladnim prostorom, tri broda za lov ribe, 50 teretnih vozila ukupne nosivosti 300 tona, hotel u Metkoviću kapaciteta 72 ležaja, 4 ugostiteljska objekta, te turističko naselje Klek kapaciteta 513 ležajeva sa svim pratećim objektima. Najveći broj objekata se očekivano nalazio u Metkoviću, a ostali objekti na području SR Hrvatske nalazili su se u Kleku, Korčuli, Dubrovniku, Omišu, Makarskoj, Imotskom, Zagrebu, Hvaru, Pločama i Varaždinu.
Osim u Hrvatskoj, Razvitak je imao svoje trgovine širom bivše države, naročito u Bosni i Hercegovini. Tamo je Razvitak bio prisutan u Mostaru, Čapljini, Bjelini, Ljubinju, Nevesinju i Sarajevu. Tržište nabave je bilo na području Slavonije, Sjeverozapadne Hrvatske, Dalmacije i Slovenije, dok je prodaja bila uglavnom usmjerena na Dalmaciju, Zagrebačku regiju, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.
Na kraju 1991. u Razvitku je radilo tisuću šesto ljudi. Radnički savjet je 13. studenoga 1992., donio Program pretvorbe. Taj program označava kraj društvenog poduzeća Razvitak. Tada nastaje Dioničko društvo RAZVITAK, za trgovinu, proizvodnju, ugostiteljstvo i usluge. O tom dioničkom društvu pisala je redovno Slobodna Dalmacija, a i dan danas se u medijima spomene u negativnom kontekstu.
Razvitak danas više ne postoji. Pao je kao jedna u nizu žrtava privatizacije. Ostat će u sjećanju mnogih Metkovaca kao njihovo radno mjesto ili njihovih članova obitelji. Za Razvitkom u Metkoviću osim manjih objekata ostaju zgrade današnjeg suda i bivša Robna kuća u centru grada, koja je jedan od prepoznatljivih simbola našeg grada.
Osim sjećanja i materijalne ostavštine Razvitak ostavlja za sobom i Metković kakav je danas. Da nije bilo Razvitka, ne bi bilo ni gospodarskog, kulturnog i športskog razvitka grada Metkovića. Može se s pravom reći da je ime koje mu je dano 1947. u potpunosti opravdao.
