Reporteri Nautičkog jedra sa stanovnicima najveće delte u Hrvatskoj koji su im otkrili tajne lokalnih delicija

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Cilj je bio da brod Nautičkog jedra ove godine uđe u Neretvu, prvi put. I u tome smo uspjeli. No, ne baš daleko. Već nakon ušća zaustavio nas je Rogotinski most, čiji graditelji nisu predvidjeli da će se jedrilica visokih jarbola kretati ovuda. Vezali smo se netom prije mosta, gdje je bio stari vez koji su nekad koristili mini tankeri za gorivo, donosi Jutarnji list.

Vidi se da ga je zub vremena opako nagrizao, nema bitvi, tek su stare, zahrđale sajle o kojima, nažalost, nitko ne brine jer nisu komercijalne. U Neretvu ulaze manji brodovi koji imaju osiguran dobar vez u Opuzenu, pa je ovaj, jadan, pomalo zaboravljen, no nama je poslužio. Nema veze, prebacujemo se na tradicionalniji, vrlo udoban način prijevoza – jednu od tipičnih neretvanskih lađa.

IZ RIJEKE U LONAC

Njome vješto upravlja legendarni Neretljanin Ivan Marević Tota, a domaćin nam je jedan od najpoznatijih opuzenskih ugostitelja Pavo Jerković.

– Gdje ćemo? – pitamo.

– A u lov na jegulje – odgovaraju, čudeći se što i pitamo.

Dok Tota spretno upravlja lađom, Pavo nas, već na brodu, nutka domaćim pršutom, sirem, vinom i maslinama.

– Da nešto prigrizete prije lova – kaže.

Objašnjava nam kako smo sada usred delte Neretve, gdje više “nema civilizacije”. Pristup je moguć samo brodom i to baš ovom, bazičnom neretvanskom lađom. Stižemo do prve vrše. Unutra je desetak jegulja. Nije loše, ali nije baš ni najbolje. Tota ih vješto vadi. Skliske su, treba paziti da koja ne pobjegne jer svaka je vrlo vrijedna.

Neretva izvire na nadmorskoj visini od 1095 metara, ispod planina Zelengore i Lebršnika u BiH, i kroz tu zemlju protječe u dužini od 205 km, a posljednjih 20 km teče kroz Hrvatsku. Od ukupne površine porječja u Hrvatskoj je 430 km2. Od izvora prema ušću prvotno teče od jugoistoka prema sjeverozapadu, tvoreći tako i sjevernu granicu Hercegovine. Nedaleko od Konjica i ramskog kraja skreće prema jugu i teče u smjeru sjever – jug. Njene pritoke u gornjem toku su Kalinovička Ljuta, Rama, Rakitnica i Konjička Ljuta s desne te Lađanica, Župski Krupac, Bukovica i Bijela s lijeve strane, kao i Krupac, Trešanica, Idbarčica (Baščica), Kraljuščica i Neretvica. U donjem toku to su Bregava i Trebižat.

Od Opuzena se dijeli na 12 rukavaca, od kojih su tri protočna. Plovna je od morske obale do Metkovića, odnosno 20 km, a u Jadransko more utječe u blizini Rogotina i Ploča. Baš tamo gdje smo “zapeli”, ali i gdje je idealna, boćata voda za brojna morska blaga.

U donjem toku Neretve dvije su struje: jedna teče k moru i slatkovodna je, a druga teče u suprotnom pravcu i pod utjecajem je mora i plime, zbog čega je u Neretvi vidljivost ponekad samo 15-ak centimetara, doznajemo.

Tko nije okusio brujet od žaba i jegulja, nije posjetio Neretvu. Taj se specijalitet inače može pronaći tek u ponekom restoranu u drugim dijelovima Dalmacije i u Zagrebu, ali kvalitetom i svježinom nijedan se ne može mjeriti s ovim namirnicama koje su, ali doslovce, iz rijeke završile u loncu. Česte su ribarske večeri posvećene ovoj deliciji. Kao i u drugim dijelovima hrvatskog juga, i ovdje je nekoć vladala glad. Žabe i jegulje, pripremljene po prastarim receptima tadašnjih mama i baka, prehranile su ovaj kraj. Kako to već biva s hranom koja je nekad bila sirotinjska, poput pizze u Italiji, jegulje i žabe danas su “institucija” i nezaobilazna delicija svakog posjetitelja neretvanskog kraja.

Više možete pročitati na portalu Jutarnjeg lista.

Piše: Tomislav Kukec / JL
Foto: Tomislav Kristo / JL

OGLAS