Kada se ovih dana vozite kroz nepregledne plantaže mandarina u okolici Opuzena, primijetit ćete stotine plastičnih gajbi uredno posloženih uz nasade i ne mnogo berača, jer su sve oči uprte u nebo, odakle se očekuje „zeleno svjetlo“ za početak ozbiljnijih berbi. Kišno vrijeme, koje se izmjenjuje s kraćim sunčanim razdobljima, nikako ne nudi garanciju da se proizvođači „žutog zlata“ mogu upustiti u cjelodnevnu berbu. A ova će berba, kako smo uspjeli doznati u razgovoru s našim sugovornicima, po svemu biti posebna i čak paradoksalna, jer proizlazi da je za proizvođače bolje da je urod manji, kao što je slučaj ove godine, donosi Dubrovački vjesnik.
Na jednoj od rijetkih plantaža gdje se bere „između kapi“ susreli smo nekoliko berača, koji nisu bili previše zainteresirani za razgovor, bojeći se naprasnog prekida berbe zbog lošega vremena. Među njima, začudo, nije bilo nikoga iz Hercegovine, odakle svake godine u dolini Neretve dolazi sve veći broj ljudi. Ali, zato smo zatekli Slavonca Ivicu Patajca, kojega je životni put iz Gradca kraj Pleternice u Požeško – Slavonskoj županiji, doveo u dolinu. Ivica ne krije zadovoljstvo poslom koji radi, a on, osim berbe, uključuje i transport mandarina do kamiona, gdje uredno slaže pune gajbe. „Naravno da sam zadovoljan. Nije mi teško raditi ovaj posao, posebno kada je vrijeme dobro. U rodnoj Slavoniji sam obavljao poslove vezane za uzgoj duhana i jabuka i mogu reći da posao s mandarinama nije prezahtjevan. Tko zna s jabukama, zna i s mandarinama“, kazao nam je ovaj vrijedni Slavonac.
O toj plantaži brine se Ante Nikolac Bili, prekaljeni poljoprivrednik, iza kojega je više od dva desetljeća iskustva s uzgojem mandarina. S mnogim stvarima nije zadovoljan i predlaže određena rješenja.
„Sezona berbe mandarina 2022. godine od samog starta je dala za naslutiti da će najveći problem stvarati kronični nedostatak radne snage. Plasman ni jednog trenutka nije bio upitan, jer je znatan podbačaj uroda mandarina. Kako su kroz tekuću godinu troškovi proizvodnje rapidno narasli, na samom početku berbe pojavio se novi udar na džep proizvođača kroz rast cijene rada i prijevoza. Ako se u obzir uzme divljanje cijena i rast inflacije, to je bilo realno i za očekivati. Sve ove spomenute probleme rješava samo jedna odluka, a to je zajamčena cijena otkupa koja se ne bi mijenjala kroz cijelu sezonu berbe. Ta odluka bi eliminirala preuranjenu berbu koja kao rezultat ima zasićenost tržišta nekvalitetnom robom koja se poslije reflektira i na plasman kvalitetnih sorti mandarina. Kako objasniti činjenicu da su proizvođači na rubu isplativosti, o otkupi niču kao gljive poslije kiše? Udruga proizvođača sa ministarstvom uporno propagira nekakvo okrupnjavanje proizvođača i povlačenje poticajnih sredstava. Niti jednog trenutka se ne priča o najnižoj cijeni otkupa, a isto je osnova proizvodnje i profitabilnosti“, kaže Nikolac, koji se dotaknuo i poticajnih sredstva bilo iz Europske unije bilo iz drugih izvora. „Moje osobno mišljenje je da bi najbolje bilo da ih uopće nema. Ova hapšenja koja se odnose na osobe koje su ovlaštene za pravilnu raspodjelu narečenih sredstava sama po sebi govore kako to kod nas funkcionira. Sredstva sjedaju na račune ministara, rodbine, prijatelja, kriminalaca, lopova koji su mahom neradnici i ljenčine, a radnik koji proizvodi i crnči danonoćno uglavnom dobije mrvice ili ništa. Sve su to problemi koji su se ukorijenili u proces proizvodnje agruma u dolini Neretve i ukoliko se žurno ne pristupi rješavanju istih proizvodnja agruma u zlatnoj dolini će vrlo brzo pasti na koljena i izgubiti svaki smisao“, zaključio je.
U razgovoru s Nevenom Matagom, dopredsjednikom Hrvatske voćarske zadruge, saznajemo za još neke probleme koji, ukoliko se ne riješe, mogu ozbiljno utjecati na budućnost mandarina na ovim prostorima. Mataga nastavlja preko 150 godina dugačku obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom, a zahvaljujući Marijani Petir, 2014. godine je u Europskom parlamentu prvi održao govor o mandarini, nakon čega su osigurani određeni poticaji. Obrađuje oko 5,5 hektara mandarina, na petnaestak parcela što mu otežava rad, ali višegodišnje iskustvo u ovom poslu omogućilo mu je da detektira probleme i ponudi rješenje.
„Cijena prve klase mandarine je 4,2 kune, ali s obzirom na sve okolnosti, mi smo očekivali pet kuna. Kada se uzmu u obzir sve klase, prosječna cijena kreće se između 3,6 i 3,9 kuna, što je premalo za ovu fazu berbe, jer znamo da će cijena uskoro početi padati. Uz to, sve je poskupjelo, od repromaterijala, folijarne prehrane, navodnjavanja pa dalje i teško se uklopiti u tu cijenu. Neretvanska mandarina zaslužuje veću cijenu jer je dobra i kvalitetna, Prema rezultatima Sveučilišta u Dubrovniku, udio soka u plodu ove je godine 55 posto, što je iznimno visoko, posebice kada se usporedi s npr. turskom mandarinom, u koje je, kada se dopremi, udio soka oko 35 posto“, kaže Mataga, koji ističe i druge, mnogo dublje probleme vezanu uz status samoga zemljišta na kojem se voće uzgaja. Smatra da je sve počelo još 1996. godine, prilikom, kako tvrdi, podjele zemlje, a taj problem se vuče do današnjih dana i ne nazire se rješenje.
„Po meni je zakazala država. Neriješen status zemljišta znači nesigurnost ove djelatnosti i odbija mnoge, posebno mlade ljude da se upuste u ozbiljni rad s mandarinama. Kako će netko u ovakvim uvjetima, kada nema nikakve sigurnosti u pogledu statusa zemljišta, ulagati ozbiljnije novce u prijeko potrebno poboljšanje navodnjavanja i druge projekte da bi se unaprijedila proizvodnja. Zbog sadašnjeg stanja, veliki broj proizvođača mandarina stari su između 65 i 80 godina i to dovoljno govori, a svake je godine sve više „ledina“. Dosadašnje mjere su samo gašenje požara, a moga sina i mlađe generacije ne zanima gašenje požara nego dugoročna sigurnost“, rekao je Mataga.
Za razliku od proizvođača, berači su zadovoljni dosadašnjom sezonom. Ivana Gavran uzgaja jagode i razne vrste povrća. Gotovo cijelu godinu je na zemlji. Mandarine bere već trinaestu godinu i kaže: „Meni je ovo jedan od najlakših poslova koje radim na zemlji. Može se dobro zaraditi, tko hoće raditi. Plaćaju nam 300 kuna za osam sati rada i uz to snose troškove prijevoza, pa se ne mogu žaliti. Najlakše mi je brati prve mandarine, koje mogu brati s obje ruke zbog povoljnih vremenskih uvjeta. Tada mogu ubrati između 40 i 45 gajbi, dok se broj ubranih gajbi smanji na oko 35 u kasnijem periodu kada se bere isključivo škarama“, tvrdi Ivana.
Piše: Ante Šunjić / Dubrovački vjesnik
