Pšenica je simbol obnove života i plodnosti. Sam običaj sijanja pšenice na dan sv. Lucije pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine.

Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe, pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje.

Nagovještava kakva nas godina čeka

Zeleni izdanci pšenice, naime, predstavljali su oduvijek nadu u buđenje prirode koja će za nekoliko mjeseci odnijeti neplodnu zimu i hladnoću i ponovno donijeti život. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, pokazuju bolju ili lošiju žetvu iduće godine: što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija… Običaj nalaže da pri sijanju pšenice treba uključiti sve ukućane, da vide samu pripremu, sijanje, klijanje i rast pšenice, stavljajući naglasak na život.

Kako posijati pšenicu?

Ima više načina sijanja pšenice, ali najsigurniji je onaj klasični, kako slijedi: Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala.

Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom, raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i omotava hrvatskom trobojnicom. Prema običaju, nakon Božića, pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti.

Bijeg Svete obitelji

Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Tko je bila sv. Lucija?

Sveta Lucija od Sirakuze (284. – 303.) također znana kao i Sveta Lucija je kršćanska mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine.

Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, Sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.

Svjetlana – sveta Lucija mrak ubija!

Inače, spomendan Svete Lucije, hrvatski Svjetlane, je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi lux (lucis) i znači svjetlo, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i sveta Lucija, mrak ubija.

Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.

I dok se u većini Hrvatske djeci daruju slatkiši na svetog Nikolu, u Dalmaciji je to običaj upravo na svetu Luciju.