“Prve godine rada na zemlji zasijali smo malu (probnu) količinu povrća, tek toliko da se upoznamo sa svim fazama i izazovima kojih ima u svakoj proizvodnji. Obzirom da obitelj Nikolić obrađuje zemlju ‘s koljena na koljeno’, puno prije nego sam ja, Slavonka, zakoračila u Dolinu, danas mi je nekako logično da smo izabrali nastaviti obiteljsku tradiciju. Sretna sam jer je i moje obrazovanje imalo smisla.
Sjećam se još na fakultetu kada je prof.dr.sc. Krunoslav Zmaić, sadašnji dekan Fakulteta agrobiotehnoloških znanosti u Osijeku, pitao tko od nas studenata ima doticaja sa poljoprivredom. Na moj odgovor da nemam ništa od toga osim zemlje u pitaru i malog papagaja, pitao me zašto sam upisala poljoprivredu? Evo, tek sada imam odgovor na njegovo pitanje – s razlogom, sve se događa s razlogom“, započinje svoju zanimljivu životnu priču Doroteja Nikolić, Osječanka koja danas s obitelji živi u Dalmaciji.
Često se sjeti divnih profesora koji su sa žarom prenosili znanje i neizmjerno im je zahvalna što zbog stečenoga znanja njena obitelj ne mora napustiti zemlju, već ima mogućnost od nje lijepo i kvalitetno živjeti.
Gradska djevojka koja se primila poljoprivrede radi očuvanja zdravlja
Na OPG-u Marina Nikolića iz Metkovića vrijedno rade nositelj OPG-a Marin, supruga Doroteja i četvorogodišnji sin Franko, a kada je stiska, vrijedne ruke 80-gogodišnje Marinove bake Anicezlata vrijede. Kažu da su oni gospodarstvo u spoju njihove mladosti i bakine mudrosti. “Naš OPG je relativno mlad, postojimo nekih godinu i pol dana. Odlučili smo postati ozbiljniji i prepoznatljivi na tržištu poljoprivrednih proizvoda, tako da nam je registracija gospodarstva bila prva i logična stavka čim smo bili sigurni u svoju želju i ideju. Zaposlenih za sada nemamo jer radimo onoliko koliko sami možemo odraditi“, kažu Nikolići.
Doroteja je nakon završetka Fakulteta agrobiotehnoloških znanosti, tadašnjeg Poljoprivrednog fakulteta, stekla akademski naziv mag.ing.agr. Svoga budućega muža, lađara Marina iz Metkovića, upoznala je sasvim slučajno, usred Slavonije, u Osijeku, gdje je živjela sa svojom obitelji.
“Do tada sam bila gradska djevojka koja nije voljela niti u majčin vrt otići ubrati stručak peršina za juhu. Bila sam sigurna da u životu nikada neću kročiti na njivu jer, mislila sam, nema potrebe pored toliko hrane koju mogu kupiti u centru prljati ruke po zemlji. Sva sreća da se ljudi mijenjaju, prilagođavaju i slušaju svoj razum. Nakon što sam godinama u Osijeku patila od alergija na hranu, probavnih tegoba i kožnih urtikarija, preseljenje u Metković iz ljubavi na žalost nije riješilo moje probleme, a potajno sam se tome nadala“, priznaje Doroteja.
S fakultetskom diplomom završila u branju mandarina i nije požalila
Marin i ona su puno razgovarali o tome što bi mogli raditi, kako joj pronaći posao u struci, jer bilo je neophodno da kao mladi bračni par imaju dvije plaće kako bi mogli preživjeti.
“U dolini Neretve nije bilo posla za VSS tako da sam radila kao sezonski radnik u branju mandarina. To mi je bilo prvi puta, nakon onog peršina s osječkog asfalta, da sam zakoračila na zemlju. I mogu vam reći da mi se jako svidjelo! Kako sezona mandarina ne traje dugo, srećom sam u međuvremenu dobila najljepši posao na svijetu – postali smo roditelji našem sinu Franku. I nije floskula kada čujete da dijete mijenja život jer Franko je razlog zašto se mi već drugu godinu za redom ozbiljno bavimo uzgojem batata i mandarina kao primarnih kultura. Proizvodimo za sebe, a viškove stavimo u prodaju“, nastavlja.
Naime, kada je Franko kretao sa dohranom, u vremenu od njegovih 6 mjeseci života, razmišljali su što mu prvo ponuditi. Slušali su razne savjete, ali kod njih ništa nije išlo ‘po školski’ već na teži način. Pojavile su se alergije na mlijeko, soju, gluten, pšenicu, kikiriki, orašaste plodove, grašak, rižu.. “Bili smo očajni, ali nam je to bio alarm da preko noći, ali doslovno preko noći zamolimo Marinovu baku i dida da nam daju komadić zemlje na korištenje kako bi našem djetetu mogli priuštiti provjerene kvalitetne proizvode bez sumnje u podrijetlo. I tako je sve krenulo“, opisuje.
Više možete pročitati na portalu Agroklub.com
Piše: Blanka Kufner
Foto: OPG Nikolić
