Davno je, ima od toga više od pedeset godina, pokojni Vice Vukov prvi put izveo svoju slavnu Bodulsku baladu. Tešku, ispucalu skladbu o životu na otoku, o neverama, kišama i zgrbljenim leđima koji im prkose.
Davno je, ima od toga četiri godine, slavni mačak Duje prvi put svojim šapama kročio na korčulansko tlo.
Ako se zaputite prema Veloj Luci, u smjeru kampa Mindel, možda budete imali toliko sreće i naletite na Duju u njegovoj karakterističnoj pozi. Ne možete ga promašiti. Sjedi Duje u hladu, zamišljen, zgrbljen i naslonjen na solju nagrizen kamen. Sjedi u hladu propupalih maslina. Sjedi pod mesnatim listovima razgranate čuvarkuće. Sjedi u dvorištu. Sjedi pred morem.
Sjedi kao što ne sjedi nijedna mačka. Sjedi kao stari, umorni čovjek, pomiren sa životom.
– Duje zapravo nije otočanin. Na Korčulu ga je donijela sestra iz Kaštela jer ga je netko bacio u vrt – otkriva nam Ana Marija Maričić, Dujina posvojiteljica.
Čak i tada, kao mačić, dok još nisu znali za njegove sjedilačke navike, Duje je odudarao od ostatka mačje familije. Ima ih u kampu, uz njega, još devetero.
– Jest, bio je malo neobičan s onom svojom njuškom, ali mislili smo da samo ima zečju usnu. Kako je rastao, počeli smo primjećivati da ima malene uši, ukrivljen nos, razroke oči i zdepasto tijelo. A onda je počeo sjediti. Stalno to radi. Normalno hoda, radi što već ima raditi, i u jednom trenutku sjedne. Ostane tako po petnaestak minuta, gledajući u jednu točku – priča Ana Marija.
Duje je postao atrakcija u kampu.
– Prošlo ljeto se jedan turist preplašio i rekao da zovemo veterinara jer je jednoj mački slomljena kičma. Istrčala sam s recepcije, a ono Duje sjedi u hladu kao da su mu sve lađe potonule – smije se otočanka.
Inače, priča nam, Duje je jako mazan. Odlično se slaže s drugim mačkama i djecom. Ne svađa se s mužjacima. U veljači ne trči za mačkama i nikad nije imao curu. Problem je jedino što ne može ništa uloviti jer preglasno diše pa se ne može prišuljati pticama i miševima. Ali bez brige, kaže Ana Marija, jede bolje od ljudi.
– Osim svoje hrane, redovito se potajno zavuče u kuću, popne na štednjak i otvori poklopac lonca. Naučio je to raditi njuškom. Ako ne uspije, sruši lonac na pod. Ma ne ljutimo se, tko se može ljutiti na njega – prepričava vlasnica. Raspitala se o neobičnom stanju svog neobičnog mačka i, kako kaže, vjerojatno se radi o benignom kromosomskom poremećaju.
Nije mu ništa. Samo je, kao i život na otoku, poseban.
