Davno je, ima od toga više od pedeset godina, pokojni Vice Vukov prvi put izveo svoju slavnu Bodulsku baladu. Tešku, ispucalu skladbu o životu na otoku, o neverama, kišama i zgrbljenim leđima koji im prkose.

Davno je, ima od toga četiri godine, slavni mačak Duje prvi put svojim šapama kročio na korčulansko tlo.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Ako se zaputite prema Veloj Luci, u smjeru kampa Mindel, možda budete imali toliko sreće i naletite na Duju u njegovoj karakterističnoj pozi. Ne možete ga promašiti. Sjedi Duje u hladu, zamišljen, zgrbljen i naslonjen na solju nagrizen kamen. Sjedi u hladu propupalih maslina. Sjedi pod mesnatim listovima razgranate čuvarkuće. Sjedi u dvorištu. Sjedi pred morem.

Sjedi kao što ne sjedi nijedna mačka. Sjedi kao stari, umorni čovjek, pomiren sa životom.

– Duje zapravo nije otočanin. Na Korčulu ga je donijela sestra iz Kaštela jer ga je netko bacio u vrt – otkriva nam Ana Marija Maričić, Dujina posvojiteljica.

Čak i tada, kao mačić, dok još nisu znali za njegove sjedilačke navike, Duje je odudarao od ostatka mačje familije. Ima ih u kampu, uz njega, još devetero.

– Jest, bio je malo neobičan s onom svojom njuškom, ali mislili smo da samo ima zečju usnu. Kako je rastao, počeli smo primjećivati da ima malene uši, ukrivljen nos, razroke oči i zdepasto tijelo. A onda je počeo sjediti. Stalno to radi. Normalno hoda, radi što već ima raditi, i u jednom trenutku sjedne. Ostane tako po petnaestak minuta, gledajući u jednu točku – priča Ana Marija.

Duje je postao atrakcija u kampu.

– Prošlo ljeto se jedan turist preplašio i rekao da zovemo veterinara jer je jednoj mački slomljena kičma. Istrčala sam s recepcije, a ono Duje sjedi u hladu kao da su mu sve lađe potonule – smije se otočanka.

Inače, priča nam, Duje je jako mazan. Odlično se slaže s drugim mačkama i djecom. Ne svađa se s mužjacima. U veljači ne trči za mačkama i nikad nije imao curu. Problem je jedino što ne može ništa uloviti jer preglasno diše pa se ne može prišuljati pticama i miševima. Ali bez brige, kaže Ana Marija, jede bolje od ljudi.

– Osim svoje hrane, redovito se potajno zavuče u kuću, popne na štednjak i otvori poklopac lonca. Naučio je to raditi njuškom. Ako ne uspije, sruši lonac na pod. Ma ne ljutimo se, tko se može ljutiti na njega – prepričava vlasnica. Raspitala se o neobičnom stanju svog neobičnog mačka i, kako kaže, vjerojatno se radi o benignom kromosomskom poremećaju.

Nije mu ništa. Samo je, kao i život na otoku, poseban.

OGLAS