Kažu da slika govori tisuću riječi. A koliko bi se romana moglo napisati gledajući fantastične fotografije dvanaestogodišnje Josipe Boras, koje su nastale u čitavoj neretvanskoj dolini, ali većina ipak u skloništu za pse na Dubravici, gdje ova učenica šestog razreda svakodnevno volontira.
Josipina čvrsta ruka i bistro oko fotografirali su sve pse smještene u azilu. Dlakave njuškice, poput kakvih fotomodela, pozirale su joj, a konačan uradak je fantastičan plakat s fotografijama koje će krasiti jedan prozor na kontejneru u samom skloništu. Inače, Josipini uradci mogu se vidjeti i na Facebook stranici udruge “Dom za pet”, gdje skupljaju brojne lajkove.
Svaka fotografija psa ima svoju priču, bilo da je nastala prigodom zajedničke šetnje ili u boksu na Dubravici – novom domu napuštenih pasa koji su ovdje dobili drugu šansu za život.
Izraz lica, pogled, položaj glave, njuškica puno toga govore o psiću. Svjedoče o drami koju su prošli prije dolaska na Dubravicu, bilo da su negdje uz put odbačeni gladni i žedni ili su ih zlostavljali neodgovorni vlasnici, kojima više ne trebaju pa su ih se na ovako okrutan način riješili. Sve te pseće emocije na fotografiju je uspjela pretočiti Josipa.
Biti volonter u udruzi “Dom za pet” znači raditi sve besplatno, s puno ljubavi i pažnje, družiti se sa psima, davati im hranu i vodu, čistiti boksove, pomagati u izgradnji skloništa.
“Volonteri ne dobivaju plaću, ne zato što su bezvrijedni, nego zato što su neprocjenjivi”, zapisala je davno svjetski poznata volonterka Sherry Anderson.
Više možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.
Piše: Stanislav Soldo/SD
