– Mu… mu… mu…! Ja sam krava Milava a Vidonja. Nisam poznata kao moja imenjakinja iz Novog Vinodolskog, koja se proslavila uz ministra Olega Butkovića, ali eto i mene u novine. Do jučer sam bila sretna i vesela, spokojno sam pasla sa svojom majkom i sestrama po Vidonjama. Ne treba nama puno, šačica trave i malo vode, pasemo, brstimo. Malo tražimo, a puno dajemo. To smo mi kravice buše.
– Bilo nam je lijepo, sve dok nije došao zli vuk i prekinuo moj mir. Ma koji vuk, bila su trojica, vučine prave. Pokušali su me rastrgati, branila sam se koliko sam mogla. Izranjena sam, ali ipak živa.
– Imam jake rogove, takve smo, čvrste i žilave, odrasle na ovom kamenjaru. Jednoga sam ubola, eno vam krvavog traga što je ostao iza njega u gustišu, nije se dobro proveo.
Da nisu priskočili čobani i spasili me, vjerojatno bi postala vučja večera ovećeg čopora koji nas stalno napada. Snimili su ga na kamerama Hrvatskih šuma, svi za njih znaju, ali nitko ništa ne poduzima jer se boje kazni. Kad netko ubije vuka ode u zatvor a kad vuk napadne onda ništa.
Pitam se tko je ovdje lud, jesam li ja kravica domaća životinja ili su vukovi postali domaće životinje. Za našu državu su vukovi domaće životinje, krave tko šiša, pa zato nas iz dana u dan napadaju. Dolaze iz Hercegovine, slobodno se kreću tamo-ovamo. Nitko im ništa ne može, ni lovci ni državne vlasti kad su kod nas u Hrvatskoj vukovi zaštićeni. Tamo u Hercegovini nisu pa kad lovci provedu hajke kuku si ga nama, eto ih pa nas pojedoše.
– Puno me boli, izgrizli su mi vime, oštrim zubima probili kožu. Ne jedem i ne pijem. O meni se ovi iz zadruge branitelja Goračići lijepo brinu, stalno mi nose vode i hrane.
Dolazio je veterinar da me liči, očisti i dezinficirao rane, dao mi injekcije antibiotika.
Eh, tko zna hoću li preživjeti po ovakvoj vrućini.
Mi smo buše zaštićene životinje, ali vuk je zaštićeniji od nas. Država nam daje poticaje, svi žele da se ova naša vrsta krave buše obnovi, ali ništa ne čini da nas zaštiti od vukova.
Uzdam se u ovog novog ministra Dabru, možda će nam on pomoć, a jedina pomoć je da dozvoli ubijanje vukova. Još malo pa će biti više vukova nego nas domaćih životinja. Više od ovih mojih rana me boli nepravda koja je nanesena domaćim životinjama i stočarima.
Više možete pročitati na portalu Slobodna Dalmacija.
Piše: Stanislav Soldo / SD
Foto: privatni album
