Jezik, riječ mišljena, izgovorena ili zapisana, ono je što jesmo… Uistinu je poseban užitak ovih dana biti na večerima poezije, prvo u OŠ don Mihovila Pavlinovića, a potom i u OŠ Stjepana Radića, i slušati stihove poznate i manje poznate, slušati rime majstora riječi od kojih smo učili misao i osjećaj pretvarati u rečenice. Pitam se: Tko od nas više zna čiju rečenicu izgovara ili zapisuje… davno nekad zabilježenu i spremljenu u trezor svoga uma…?

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Stoga je hvale vrijedno obilježiti Svjetski dan pjesništva, a upravo su to jučer učinili učenici i učiteljice hrvatskoj jezike iz Osnovne škole Stjepana Radića Metković. Oni su upriličili su Večer poezije Dobriše Cesarića.

Još iz školskih dana odzvanjaju stihovi antologijskih Cesarićevih pjesama Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Oblak, Balada iz predgrađa, Trubač sa Seine… Potonje dvije su svoj novi život našle u popularnim glazbenim uradcima Hrvoja Hegedušića i Ibrice Jusića.

Stihove je kazivalo dvadesetak učenika za što su ih pripremale učiteljice Manuela Šiljeg Malezije, Ines Vukoje, Tatjana Juračić Hazirović, Iva Stojić Dominiković i Marijana Gluščević.

OGLAS