Veterani 4. gardijske brigade HV-a DNŽ obilježili su 30.godišnjicu pogibije pok. Stjepana Dropulića. Na njegov grob u Pločama postavili su spomen ploču, zapalili svijeće i položili cvijeće.
A sjećanja nekadašnjih Pauka još su svježa: Te ratne 94. na Dinaru smo stigli krajem prosinca. Po dolasku nije bilo snijega ali je ubrzo počeo padati pa smo morali čim prije napraviti drvene kućice za boravak.
Narednih dana napadalo je preko pola metra snijega kroz koji se trebalo probijati do naših položaja u srcu planine. I dok je u zaklonu na prvoj crti bilo koliko toliko podnošljivo, vani ispred na straži se nije moglo izdržati više od pola sata zbog velike hladnoće. Tih dana šuma je brujala od neprijateljskog utvrđivanja položaja. Bunkeri, međusobno udaljeni dvadesetak metara, bili su ukopani u zemlju s pokrovom od dva reda drvenih balvana. Koliko nam je snijeg otežavao kretanje u napadnom djelovanju, dijelom je i pomogao jer je prekrio minsko polje kroz koje smo prošli bez posljedica.
U silovitom napadu i bliskoj pješačkoj borbi probijena je neprijateljska crtu obrane uz velike gubitke neprijatelja. Na žalost plaćeno i krvlju četvorice vitezova, prekaljenih ratnika. Za preživjelim neprijateljem ostali su tragovi bježanja u snijegu koji su vodili u dubinu šume.
Nakon što je osvojena neprijateljska crta trebalo je nastaviti dalje u dubinu i pomaknuti prvu crtu gazeći satima po dubokom snijegu s otežanom vidljivošću jer je novi snijeg počeo padati. U tim trenutcima u izravnom okršaju sa neprijateljskom skupinom pogiba pok. Stjepan Dropulić kojeg smo od milja zvali Indijanac. Taj završni dio akcije ZIMA 94. ostao nam je u trajnom sjećanju ispunjen krvlju naših poginulih suboraca.
Akcija ZIMA 94 odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare u ekstremnim zimskim uvjetima, po visoku snijegu, snježnoj oluji i uz ekstremno niske temperature i do -20 Celzijevih stupnjeva. Stoga je operacija Zima ’94 u povijest Domovinskoga rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija. Tom prilikom oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena bihaćka enklava.
