Neke od tih nepravilnosti trgovci su ispravili tijekom inspekcijskog nadzora, a za ostale prekršaje Državni će inspektorat podnijeti optužne prijedloge nadležnom sudu ili će izdati prekršajni nalog, navode na svojim stranicama iz Državnog inspektorata.
Također podsjećaju kupce koji sklapaju ugovor na daljinu, odnosno kupuju u internetskoj trgovini, da prema Zakonu o zaštiti potrošača trgovac mora prije svakog sklapanja ugovora dati informacije o glavnim obilježjima proizvoda ili usluge, a mora dati i podatke o svome nazivu i sjedištu te adresi elektroničke pošte. Dobro je da kupac sve te podatke provjeri prije nego što išta kupi online. Trgovac mora dati i maloprodajnu cijenu proizvoda ili usluge, navesti uvjete plaćanja te vrijeme, odnosno rok isporuke. Kupac mora dobiti i informaciju o uvjetima, rokovima i o načinu jednostranog raskida ugovora.
Treba paziti i na to da trošak vraćanja proizvoda nekad plaća kupac.
Igor Vujović iz Društva Potrošač upozorava da je najveća odgovornost pri online kupnji na samim kupcima.
– Kupci najčešće gledaju samo cijenu, a ne provjeravaju dovoljno od koga kupuju. Najveća odgovornost je na samim kupcima koji bi morali pročitati uvjete poslovanja trgovca od kojeg kupuju jer kupnjom automatski pristaju na njih. U Općim uvjetima mora pisati koji su rokovi dostave, uvjeti povrata proizvoda, tko plaća troškove povrata i postotak iznosa koji će vratiti nakon odustajanja od kupnje i zbog čega mogu umanjiti iznos koji vraćaju. Mora pisati i o zaštiti osobnih podataka te tko ih i kako čuva, a važno je i preko kojeg sustava se vrši plaćanje, je li siguran. Treba provjeriti i odakle je tvrtka jer, iako je cijena u kunama, trgovac može biti bilo gdje u svijetu – upozorava Vujović.
Dodao je da potrošači često ni ne znaju da mogu nepravilnosti prijaviti inspektoratu.
Kome se obratiti ako dođe do problema?
– Posljednjih godinu dana puno se kupovalo preko interneta i siguran sam da su potrošači imali dosta problema. No mnogi ne znaju kako se i kome obratiti pođe li nešto krivo pa su odustali od istjerivanja svojih prava kojih možda nisu ni svjesni. Kupac treba dobiti što je platio i ako mu trgovac nudi jeftiniji proizvod, razliku novca mora vratiti, a ne dati nešto ‘pod račun’ – kaže Vujović.
Nastane li problem, sve je jednostavnije ako je trgovac u Hrvatskoj. Naše kupce štiti Zakon o zaštiti potrošača i ako je trgovac drugdje u EU. Svoja prava tad može potražiti preko Europskog potrošačkog centra. No ako trgovac nije u EU, uglavnom je potrošač prepušten sam sebi.
U svojim Općim uvjetima pojedini trgovci navode da se proizvod ne smije raspakirati ili uključiti, odnosno isprobati, jer tad neće vratiti cijeli plaćeni iznos ako netko odustane od kupovine.
– Ambalaža nije važna i trgovac ne bi smio na njoj inzistirati. U Zakonu piše da trgovac na zahtjev kupca mora preuzeti ambalažu pa onda ne bi smjeli uvjetovati da je kupac mora čuvati – dodao je Igor Vujović.
Piše: Ivančica Ladišić/24sata
