Ovo mjesto s nešto više od tisuću duša poznato je po uzgoju poljoprivrednih kultura – različita voća i povrća, u plodnoj zemlji doline Neretve od čega i danas brojne obitelji žive. Okupljeni su oko Crkve i u vjeri se vesele i tuguju.
Svoju župu, najjužniju u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, dobili su odvajanjem od župe Sv. Stjepana u Gabeli, i to na svetkovinu Presvetoga Trojstva 1977. Otuda i titular, a kao suzaštitnica ove vjerničke zajednice slavi se Kraljica Neba i Zemlje. piše Katolički tjednik.
Izgradnja župne kuće započela je 1978., a temelji crkve blagoslovljeni su u lipnju 1981.
Bogomolja još nije posvećena, a kako nam priča župnik don Bernard Marijanović, sada je sve spremno. „Don Srećko (Majić, koji je u župi djelovao od 1993. do 2006., op.a.) napravio je fiksni oltar, ja sam samo dodao krstionicu s istim kamenom tako da planiramo, za dvije-tri godine možda da bude posvećenje jer bi bilo prikladno to uraditi za 50. obljetnicu“, priča nam župnik koji je u Gabela Polju tri godine te je već upoznao život ovdašnjeg puka. Potvrđuje ono već očito, a to je da vjernici zbog blizine granice živote grade na obje strane. Pripovijeda kako u selu postoji škola do petog razreda, ali je pohađa svega nekoliko učenika jer kada požele dalje na školovanje u Hrvatsku – s obzirom da je osmogodišnji sustav, za razliku od bosanskohercegovačkog devetogodišnjeg – „vrate ih razred natrag“, tako da je to problem, kako kaže,„više politički“, ali u praksi itekako stvaran.
„Ovdje ne bi bilo loše sjetiti se župe i teritorijalnosti, koliko je to više smisleno. Razgovaralo se da se ta teritorijalnost nekako nadiđe, jer ovdje na misu dolaze i ljudi iz Metkovića, a odavde idu u Čapljinu. Prilično je župa kao nekakva ustanova iz prošlog vremena. O njoj se raspravljalo i na Sinodi u Rimu“, pripovijeda don Bernard.
Ono što je posebno izazovno jest broj vjernika kojih je sve manje, kako priča naš sugovornik, te u prilog tomu navodi da je 2004. u župi bilo više od 1660 duša, a danas je ta brojka „tek“ 1020. Svjedoči kako je ta razlika naročito primjetna zadnjih pet-šest godina jer stanovništvo odlazi i dalje, u Njemačku i Irsku.
To nam potvrđuje župljanin Miroslav Jelinić koji se s obitelji iz rodnog Ljubuškog u Gabela Polje doselio 1963. „Iz mog sela, kad sam s prvim župnikom don Damjanom Ragužom hodao za blagoslov kuća kao ministrant, nas je bilo 1300, a broj je kasnije i rastao. Međutim, kad je došlo nevrijeme, ostalo nas je 1020. Mi smo i dalje ‘jaki’, ali nismo toliko. Ljudi počinju mrit’, em umiru em se ne rađaju. Tako mislim da bi dogodine taj broj mogao biti ispod 1000“, kaže Miroslav koji je imao sreću jer njegovih četvero djece budućnost vide na ćaćevini te i žive u Metkoviću i Opuzenu.
Ali kako ipak nije „sve tako crno“ pokazuje bogat župni pastoral koji okupi brojne vjernike u različitim aktivnostima. Djeluju tako tri zbora – dječji te zbor mladih i odraslih, Hrvatska katolička mladež Bl. Ivan Merz koja kao udruga sa statutom postoji tri godine, a okuplja mlade kroz različite sekcije i tjedne susrete. Održavaju se i godišnji rekreacijsko-duhovni susreti Sidro za osnovnoškolsku djecu iz župe i susjednih zajednica koji traje tri dana, a okupi oko 200 djece i 70 mladih volontera.
Dugačak je popis i redovitih aktivnosti poput svibanjske i listopadske pobožnosti, Lectio divina za odrasle četvrtkom navečer, redovita župna tjedna kateheza za sve uzraste kao i župni vjeronauk za sve uzraste, a sv. mise slave se i dva puta mjesečno u filijalnoj crkvi Sv. Ane u Crnićima u koju se dolazi preko Hrvatske jer župa njeguje duhovni život i 10 obitelji koje tamo žive. Vrijedno je spomenuti i Dan župnog zajedništva koji se obilježava kada i supatron 22. kolovoza, procesiju na jedinom župnom groblju Sv. Josipa kao i Tijelovsku procesiju do zavjetnog križa koji je podignut na inicijativu vjernika jer se na raskrižju gdje je postavljen događalo mnogo prometnih nesreća, a i u župi je, kako priča župnik, bilo „nekoliko samoubojstava i čudnih smrti“.
Posebnost ove župe je i Karmelijada–godišnji susreti mladih iz župa gdje djeluju redovnici i redovnice karmelskog reda, a koje su još jedna jedinstvenost ove vjerničke zajednice.
Kontemplativno-aktivna družba, dio zatvorenog karmela, ali različite konstitucije – sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova, posvećene Sv. Tereziji Avilskoj, u Gabela Polje došle su 1990. gdje su izgradile samostan u kome danas živi pet redovnica. „Protekle dvije godine bile su četiri sestre, a sada nas je pet. Sestre su aktivne što se tiče zborova. Tako jedna vodi dječji zbor i predaje vjeronauk u župi za učenike 1. i 2. razreda osnovne škole, a druga vodi župni zbor za odrasle. A brinemo i o sakristiji, crkvenom rublju, kićenju…“, priča mjesna poglavarica s. Klaudija Bilaver koja već sedmu godinu djeluje u ovoj župi Mostarsko-duvanjske biskupije. Kazuje zatim kako narod cijeni prisutnost redovnica te kako im se često obraćaju. „Ljudi često zovu, preporučuju se u molitve razne, potrebe, nakane. Izjadaju se preko telefona…I za te potrebe ljudi smo uvijek otvorene. Tako ih tijekom adventa i korizme posebice uključimo u naše molitve. Oni su naravno tu tijekom cijele godine, ali u tim posebnim vremenima više je žrtve i pokore s naše strane“, objašnjava s. Klaudija, članica ove družbe, jedine toga tipa na prostoru BiH.
A kako je izrazito važna prisutnost sestara, pokazuje i broj djece koja pohađaju dječji vrtić Betlehem koji se nalazi u prostorijama samostana. O ustroju ove ustanove govori nam ravnateljica s. Kristijana Cvitanović koja s još tri djelatnice brine za 60 djece. Priča kako je vrtić s radom počeo 2003., a iz godine u godinu broj djece je veći te često ne mogu prihvatiti sve prijave. „Mi smo već u imenu katolički vjerski vrtić što znači da provodimo katolički vjerski odgoj koji se sastoji od dnevne molitve prije jela i prije spavanja. Jedna tjedna aktivnost je posjet kapelici, što je prema priručniku za katolički vjerski odgoj. Isto tako obilježavamo sve blagdane na katolički način. Na primjer, naša božićna priredba stvarno ima obilježja Božića, s uprizorenjem jaslica, a i korizma zna biti jako lijepa“, objašnjava s. Kristijana. Na pitanje je li Betlehem roditelji biraju baš zbog njegove katoličke naravi, odgovara kako „nažalost vjera čak i nije prvobitni razlog“, nego je vrtić godinama na glasu kao dobra odgojna ustanova. „To je naša organiziranost. Iako su nam skupine prevelike, na što odmah i upozorimo roditelje, kvaliteta ne trpi zbog kvantitete“, ponosno ističe ravnateljica posvješćujući kako u vrtiću najčešće borave djeca iz Metkovića, ali da ih raduje što su u tom kraju obitelji uglavnom s većim brojem djece –„svi imaju barem troje“, kako je kazala.
Brojke raduju, a vraćajući se na razgovor s našim sugovornikom Miroslavom, jasno je i zašto. Ovdje je, naime, „raj na zemlji“. „Cijeli svijet može biti bogat, ali ljepše zemlje nema na svijetu kao što je ovdje. Nek’ dumo koji je bio u Africi kaže kako je ovdje dobro. Sad ću ti donijeti smokvu, šipak–pojest ćemo ga, kivi… To nema nigdje na svijetu, nego samo u nas. Neću vele hvaliti, ali treba, ja sam faljivdžija“, kaže Miroslav koji se bavio poljoprivredom kao i većina ljudi ovoga kraja, ali nakon leda 2011. koji je donio velike gubitke, „napustio je plastenike“ te je danas u peradarskoj djelatnosti.
Miroslav je jedan od stanovnika ovoga mjesta čiji je broj istodobno i broj župljana– u Gabela Polju, naime, žive samo Hrvati katolici koji duhovno utočište pronalaze u crkvi čiji prezbiterij krase vitraji: (u sredini) križ, (lijevo) Marija Kraljica i (desno) Presveto Trojstvo, rađeni prema nacrtima kipara Antuna Starčevića, a koji su originalna postava.
Zanimljivo je spomenuti da vjernike na ulazu u crkvu s desne strane dočekuju moći Bl. Miroslava Bulešića, odnosno relikvije prve klase – njegova kost koju je za župu pribavio za svoje službe od 2006. do 2020. župnik don Marko Kutleša.
Neizostavan je i kip Sv. Ante kao i kip Marije Kraljice, a s obzirom da su karmelićanke značajan dio ove zajednice, u podnožju crkve nalazi se slika njihove utemeljiteljice Bl. Marije Terezije od Sv. Josipa.
Bogomolja ima za koga biti urešena, barem sudeći po vrtiću koji, iako ga pohađaju djeca iz Metkovića, ipak daje živost ovoj vjerničkoj zajednici. A i brojke se „još drže“ barem sudeći po krštenim i umrlim – 12 naprema 10.
Uz Božju pomoć, bit će župe i vjernika jer njihovi su korijeni kao i vjera duboki. Hercegovačko sunce daje im život, dumo ih vodi, a Presveto Trojstvo uvijek će ih štititi.
Piše: Josipa Miler / Katolički tjednik
Foto: Milan Miletić/ KT
