Luka Panza rukometni je stručnjak koji radi u dalekoj Norveškoj – trener je muške momčadi Arendala, a ujedno vodi i žensku ekipu. Iako je široj sportskoj javnosti nepoznat, upravo je on jedan od najzaslužnijih za razvoj mnogih mladića koji su danas udarne igle Kauboja. Panza je svojedobno formirao generaciju koja je četiri godine kasnije s Davorom Dominikovićem bila na svjetskom juniorskom postolju kao srebrna, piše Sportklub.
Prava je šteta što se Luka Panza rijetko pojavljuje u medijima. Riječ je istinskom rukometnom fanatiku koji je ujedno i vrlo elokventan, a cijeli razgovor je protekao u ugodnom tonu.
“Trener sam muške i ženske ekipe Arendala. Muška momčad igra u Elitnoj seriji – riječ je o najvišem rangu natjecanja. Ovo mi je peta sezona ovdje, a u pravilu smo uvijek drugi, odmah iza Elveruma. Trenutno smo četvrti, no puno je faktora koji su utjecali na to. Ipak, uspjeli smo izboriti finale kupa. Da sumiram, rezultati su korektni, ali ne onako dobri kao što smo navikli. Što se tiče ženske ekipe, posljednji smo u Prvoj diviziji, a to je druga norveška liga. No, tu nam nije bitan rezultat, fokus smo stavili na razvoj igračica,” započeo je Panza pa dodao:
“Imamo jednog reprezentativca Norveške. Točnije, član je B reprezentacije. Riječ je o igraču hrvatskih korijena Mariju Matiću koji igra na poziciji srednjeg vanjskog. Uz njega imamo još dosta igrača koji imaju potencijal da jednog dana zaigraju za seniorsku vrstu.”
Osvrnuo se zatim na život u Norveškoj i usporedio njihov i naš mentalitet.
“Drugačije je, moram priznati da sam doživio kulturološki šok kad sam došao u Norvešku. Glavna razlika je što nema ni euforije ni depresije – svemu se pristupa analitički i izvlače se pouke. Također, navike su potpuno drugačije – ovdje nema sjedenja na kavama u kafićima, već ljudi idu u šetnje, na planinarenja. Djeca su mi zadovoljna školom i školskim sustavom općenito. U Norveškoj nema ocjena do sedmog razreda – uči se za znanje, a ne za ocjenu,” rekao je hrvatski trener.
Prebacili smo se zatim na ono što je aktualno – Europsko prvenstvo. Prokomentirao je Panza dosadašnje nastupa Kauboja.
“Zasad je sve u skladu s očekivanjima. Znali smo da će biti jako teško protiv Francuske, cilj je bio ‘potući’ se s njima, no kvaliteta je presudila. Nekako smo svi utakmicu sa Srbijom vidjeli kao ključnu, a tako je i bilo. Kao što sam rekao, rezultati su u skladu s očekivanjima, a igra je mogla biti bolja. No, lako je sada govoriti, puno je objektivnih problema koji su na to utjecali“, izjavio je Panza pa se osvrnuo na ‘svoje’ igrače.
„Kroz mlade reprezentacije vodio sam Lučina, Martinovića, Jaganjca, Grahovca i Ivića. Martinović se potvrđuje kao kvaliteta, iza njega je već par ozbiljnih sezona u Bundesligi. No, i dalje vidim prostor za napredak kod njega, može on i bolje od ovoga. Što se tiče Lučina, on je nenadano ušao u reprezentaciju, a odmah je pokazao ono što ga krasi – prodornost, drskost i hrabrost. Nije me iznenadio nivo na kojem igra, već kontinuitet igara. Jaganjac, s druge strane, je jako samokritičan, vjerujte da je on i sam svjestan da može puno bolje,” rekao je Panza pa se osvrnuo na njihove izvedbe u mlađim kategorijama.
“Već se tada vidjelo da imaju ogroman potencijal – Jaganjac je bio motiviran i fokusiran kako doći do uspjeha. Bio je poput buldoždera koji kroči put prema uspjehu. Što se tiče Martinovića, njega smo naknadno pozvali u reprezentaciju samo zato što je imao poziv Austrije. Zvali smo ga da ga ne izgubimo, iskreno nismo znali kakav je. Kada je jednom došao, više nije otišao. Za njega bih rekao da ima austrijsku disciplinu i hrvatsko srce – fantastičan spoj. A Lučin je bio godinu dana mlađi u toj selekciji, a jedna godina puno znači kada imate 15, 16. Ali da, vidjeli smo i tada talent koji je s godinama razvijao,” rekao je Panza te je ispričao jednu anegdotu.
“Igralo se Europsko prvenstvo u Hrvatskoj, a dečki su mi jedan dan došli ošišani na kockice. Svi do jednoga – time su pokazali timski duh. Na kraju smo završili drugi, finale smo izgubili od Francuske,” prisjetio se Panza.
Dotakli smo se i naših glavnih uzdanica koje je pokosila korona – Cindrić je zaigrao već protiv Srbije, dok je Duvnjak upitan i za drugi krug natjecanja.
“Bespredmetno je uopće pričati koliko oni znače Hrvatskoj. Cindra je donio novu dimeziju, okomitost, svi ostali odmah su postali opasniji. O Duvnjaku ne treba ni pričati – on puno donosi samo ako sjedi na klupi, a kamoli ako zaigra. Uz odličnu napadačku igru, Duvnjak nam puno znači i kao prednji u 5-1 obrani. Golica mi maštu obrana na čelu s Gojunom i Musom, a s Duvnjakom na prednjem. Ta obrana plus Mirko na golu donijeli su nam najveće pobjede,” rekao je hrvatski trener.
Više o Luki možete pročitati na portalu Sportklub…
Piše: Luka Matajčić
