Na Veliku subotu ujutro gotovo stotinjak djece se okupilo kod Sv. Ilije da bi sudjelovala u starom metkovskom običaj zvan baraban ili čevrtalji. Ovoga puta bez starog Ferde koji je brigu o čevrtaljima prepustio mlađima, članovima žudija.

Od crkve sv. Ilije s barabanima i čevrtaljkama u rukama krenuli niz ulice stvarajući svima poznatu zaglušujući buku.

Obišli obiteljske kuće pred kojima su ih veseli domaćini darivali uskrsnim jajima. U dvorištu župne kuće imali su okrjepu…

Ovo je stari običaj koji se nekada mogao vidjeti po čitavoj Dalmaciji. Od Velikoga četvrtka pa do ponoći na Uskrs utihnula bi crkvena zvona, a njih su zamjenjivale drvene naprave koje u Metkoviću zovemo čevrtaljima ili čevrtaljkama.

Nekada se u mnogim crkvama po Dalmaciji za vrijeme čitanja ili pjevanja Muke na Veliki petak, u trenutku kada se spominje Judina izdaja i izbor Barabe, udaralo štapovima-barabanima o pod i klupe u znak negodovanja. Baraban se izrađivao od mladice koja bi bila izrezbarena (često od mladog jasena), u Metkoviću se pravi od trstike.