Danas se obilježava 17. godišnjica kornatske tragedije – najveće mirnodopske nesreće u Hrvatskoj. Dvanaest vatrogasaca poginulo je gaseći požar na otoku Kornatu 30. kolovoza 2007. Komemoracija će se održati na mjestu stradavanja, u spomen-parku s 12 suhozidnih križeva i kapelicom, objavio je HRT.
Tog kobnog 30. kolovoza 2007., u rutinskoj akciji gašenja suhe trave i raslinja život je izgubilo 12 vatrogasaca iz Tisna, Šibenika i Vodica. Jedini preživjeli Frane Lučić živi s trajnim posljedicama.
Nakon 15 godina traganja za istinom događaj je dobio sudski epilog – vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica oslobođen je odgovornosti za stradanje vatrogasaca. Ni 17 godina nakon tragedije nema odgovora na pitanje od čega su stradali.
Što se dogodilo na Kornatu?
Toga dana prije 15 godina s Kornata je stigao poziv Centru 112: “Dobar dan! Recite mi, pošaljite neki kanader, na Suhu Puntu, kuće već gore, u Kornat, molim”. No nisu gorjele kuće. Samo suha trava i nisko raslinje. Na poziv su se odazvali. Činilo se, u još jednu rutinsku akciju gašenja. A onda šok. “Šango, ovako, reci Mići da ovi do daljnjega ostaju tamo, ima velikih problema, ima ranjenih, navodno ima i mrtvih, neki su ostali dolje”.
– Onda sam nekako šakama čičak otkačio nekako ga izvadio, zubima otipkao 93 broj, i nije bilo signala. (…) Bili smo strašno žedni, Tomislav je išao puzeći, nije čep mogao otvoriti. (…) Onda je dopuzao po kamenju Ante Juričev, uzeo kamen i tukao po naprtnjači – tako je rasporio, tako smo izvadili napitke, svjedoči Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac s Kornata.
Ajka Crvelin, majka Ante i supruga Ivice, vatrogasaca poginulih na Kornatu, rekla je da joj ni na kraj pameti nije bilo da bi se nešto moglo dogoditi. Zvala je sina, pa supruga – obojica su bili nedostupni. Satima su na kornatskoj hridi čekali pomoć. I spašavanje traje satima – put do bolnica za neke i 11 sati.
Dvanaestorica poginulih, među njima dva maloljetnika i jedan civilni ročnik. Za niz propusta 13 godina sudi se samo jednom, bivšem županijskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici. Dva suđenja i oslobađajuće presude. Na ponovljenom suđenju sudsko vijeće jasno utvrđuje, krivci nisu optuženi. Ali novih optužnica nema. Ni odgovornih, ni odgovora.
Od čega su stradali?
Za Franu Lučića riječ je o NATO-ovoj bombi. Različite skupine stručnjaka ponudile su pak različite odgovore: eruptivni požar, izgaranje nehomogene plinske smjese, požar s eruptivnim efektom. Dio obitelji i dalje misli – zalio ih je kerozin iz helikoptera, što je sudsko vijeće isključilo.
Uzrok stradanja tako je i 15 godina poslije – nepoznat. Baš kao i krivci za niz propusta. Maloljetnici na požarištu, vatrogasci bez obuke u desantu, kašnjenje pomoći, nekoordinirana akcija spašavanja, samo jedan kanader na raspolaganju.
– Kornatska tragedija se zaboravila. Kornatske tragedije sjete se na godišnjicu i to je sve. Državno odvjetništvo preko mene je opralo i zataškalo sve institucije, sve propuste. Ni moj sustav danas još uvijek nije sa mnom razgovarao i tražio od mene sudsku dokumentaciju, kaže bivši županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica.
Nakon što je Vrhovni sud potvrdio drugu oslobađajuću presudu, Slavica je tužio državu. I dio obitelji ne odustaje. Tri godine čekaju da se Ustavni sud očituje o njihovoj tužbi. I dalje traže odgovore, no nakon 17 godina sa sve manje nade.
