Kad čujete riječi maraton lađa i žuta boja u istoj rečenici, gotovo da i ne trebate razmišljati – znate da je riječ o Domagojevim gusarima iz Vida. Ova ekipa već godinama boji neretvanske vode u prepoznatljivu žutu, ostavljajući upečatljiv trag gdje god se pojave. Domagojevi gusari su ime ponosno nose od otkrivanja spomenika Knezu Domagoju na vrhu brežuljka u Vidu 1997.godine, objavila je Slobodna Dalmacija.

Njihovi žuti dresovi postali su zaštitni znak, simbol odlučnosti, zajedništva i sportske borbe. U moru boja i natjecateljskih zastava, oni su ti koje ćete odmah uočiti – i zapamtiti.

Domagojevi gusari nisu samo veslači, oni su institucija na Neretvi, tim koji iz godine u godinu potvrđuje svoju snagu, uigranost i ljubav prema tradiciji. Njihovo ime veže se uz srčanost, upornost i naravno – nezaobilaznu žutu boju koja je postala njihov identitet.

Bez njih, maraton lađa jednostavno ne bi bio isti.

Foto: privatni album / SD

Ali manje je poznato da lađari Domagojevi gusari baštine tradiciju najstarije lađarske udruge koja aktivno djeluje već pola stoljeća. Ove godine slave svoj jubilarni 50. rođendan – punih pet desetljeća vjernosti veslu, lađi i Neretvi.

Skupila se družina daleke 1975. godine, kako i dolikuje, u jednoj neretvanskoj lađi – bez velikih planova, bez uniforme, ali s puno srca. Zaplovili su niz Neretvu, pa gdje ih voda odnese. Prva postaja bio je Opuzen, i to za blagdan svetog Stipana. Jelo se, pilo, arčilo i bančilo u lađi – veselje je bilo jednako važno kao i veslanje.

U toj se lađi, vjerovali ili ne, kuhalo na drva. Imali su čak i šporet – dimilo se, krčkao se neretvanski brudet, pilo se vino i pjevalo. Ali jedna stvar nikad nije izostala: povratak u Vid za blagdan Ledene Gospe, zaštitnice sela i župe. Bio je to i ostao sveti datum u njihovom kalendaru – bez obzira gdje ih plovidba odvede, znalo se gdje se mora biti toga dana. U prvoj vidonjskoj lađi te daleke 1975. godine bili su Šimun Ramić pok.Petra-kapetan, pok. Davor Taslak-Đuđa, Nikola Vučić-Korda, Mate Jakić-Bili, Jure Ilić-Uljavi, pok. Branko Boras-Kuso, Pero Suton-Žuti, Živko Boras-Žiga i Ivo Kaleb-Ivek. Plovili su na Pelješac pa do Gradca, a gdje su god dolazili izazivali su veliko zanimanje domaćih i fureštih. O njihovim gusarskih pohodima 1975 godine pisala je i Slobodna Dalmacija.

I tako je, iz druženja, ljubavi prema rijeci i običaju, nastala legenda koja traje već 50 godina.

Više na portalu Slobodna Dalmacija.

Duga povijest gusarenja

Domagojevi gusari iz Vida su najstarija lađarska ekipa u Neretvi. Njihova povijest seže u daleku 1975 godinu skupina vidonjskih mladića veslajući u staroj neretvanskoj lađi krenula u “gusarenje” nizvodno Noriljom i Neretvom što je narednih godina postalo tradicija. Za te prilike su kupili lađu izgrađenu 1895 godine, koja im je služila za “pohode”. Iste godine osnovani su „potomci-čuvari tradicije neretvanskih gusara -gusari Vid“. Tradicija je održavana do Domovinskog rata kada je prekinuta a lađa potopljena radi konzervacije i čuvanja.