Iako je taj dan ujedno državni blagdan u Republici Hrvatskoj, mnogi i ne znaju sve vezano uz blagdan Velike Gospe.
Na taj dan katolički se vjernici prisjećaju dogme svoje vjere. Naime, Katolička crkva vjeruje u četiri istine, odnosno dogme, o Blaženoj Djevici Mariji, a to su: da je ona Bogorodica, djevica, bezgrešno rođena i dušom i tijelom uznesena na nebo.
Hodočašća u svetišta
Tako bi se blagdan Velike Gospe, u najkraćim crtama, objasnio tako da je na taj dan Blažena Djevica Marija dušom i tijelom, po završetku svog zemaljskog života, uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom.
Prema vjerovanju katolika, zapravo je riječ o završnici njezina Bogu predanog života, a to je vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Stoga upravo na dan kada je ona uznesena na nebo mnogi kreću prema najpoznatijim marijanskim svetištima. I dok neki u svetišta stižu tek u ranim jutarnjim satima organiziranim prijevozom ili osobnim automobilima, puno je više onih koji i dan prije kreću hodočastiti kilometrima kako bi na vrijeme stigli.
Mnogi se tada odlučuju i zavjetovati, pa čak i bosonogi kreću na dalek put, moleći Gospu da im pomogne. Marija Bistrica, Sinj, Aljmaš, Trsat, Voćin, Krasno… samo su neka od marijanskih svetišta koja na Veliku Gospu prime na tisuće hodočasnika.
Duga tradicija
Marijanska svetišta dio su kulture uglavnom Rimokatoličke crkve, koja su posvećena Gospi. Ona obilježavaju ukazanje ili čudo, koje se pripisuje Djevici Mariji, stoga se upravo na to mjesto vjernici dolaze moliti Gospi.
U Hrvatskoj je tradicija štovanja Blažene Djevice Marije vrlo duga. U teškim vremenima i nevoljama narod bi ju molio za pomoć. Pouzdajući se u njezin nebeski zagovor, zazivali su je iz zahvalnosti ‘kraljicom Hrvata’, dok su je kroz povijest nazivali imenom ‘fidelissima advocata Croatiae’, odnosno ‘najvjernija zagovornica Hrvata’.