Dobra naša bakica Dojamoji — Milosrdna! Pa i jest ono što joj ime kaže: duša, prava duša od bakice. Teške je dane vidjela u svojem životu. I Božja Providnost htjela je da se ta naša bakica negdje sastane s Majkom Terezijom. Sama, izgubljena u ovome svijetu koji za izgubljene, nevoljene kao da ne nalazi mjesta. Svijet je prenaseljen sebičnošću.
Dobra Majka Terezija našla je kutić i za bakicu Dojamoji: i kutić — i još kako topao — u svojem srcu, i kutić u »Sišu Bhovonu«, zakloništu za zapuštenu dječicu. Baka Dojamoji kao da je došla u raj: i po dvoje i troje dječice joj je u krilu. Ona ih pere, njeguje, hrani, igra se… Dojamoji — Milosrdna, kao da ne zna što bi im još dala, kako bi ih usrećila, jer je time i njezina sreća veća. Mala Rotua — Dragulj, sama je kost i koža. U zaklonište su je donijeli polumrtvu. Ona kao da neće s krila bakice Dojamoji.
Nego jedne noći i Dojamoji je pozlilo. Znakovi kolere. Dvije sestre bolničarke, Michelle i Merlun, odmah su donijele lijek. Mene su pozvali da bakici podijelim zadnje sakramente.
Kad sam ja vidio one njezine mališane kako kleče oko bakice sklopljenim rukama i kako sad gledaju gore prema nebu, onda opet žmirkaju na bakicu, a i ona sad prema nebu, sad prema svojim malim anđelčićima, rekoh joj: »Bakice, Isus kaže da su mu tvoji mališani poručili da te ne pusti sada u nebo. Još nekoliko godina valja prati, hraniti ih i s njima se igrati… «
»Pa dobro, kako ti kažeš! Samo ti meni donesi Isusa. Ja ne mogu u crkvu!«
I donio sam joj Isusa. Došli smo u procesiji i lijepo smo pjevali. Mališani su išli s cvijećem i svjećicama u ruci. Pred samu svetu pričest zapjevali smo još jednu pjesmicu: »He Probhu Đišu — O Isuse…« I odjednom bakica Dojamoji zapjeva ko slavuj tu divnu pjesmu dobrodošlicu Isusu. Mi smo zašutjeli.
Pjevala je ona sama. I nakon pričesti je nastavila, ali ne sama; trčali su i skakali oko nje njezini anđelčići…
Takvi se prizori ne zaboravljaju tako lako…
Ante Gabrić SJ
bitno.net
