Tih godina, točnije 1702. u Metkoviću živi 55 obitelji, i to 90 muškaraca spremnih na oružje, 84 žene, 48 dječaka i 52 djevojčice. Sve skupa u Metkoviću je 1702. živjelo 276 osoba. Imali su 50 konja, 461 govedo, 338 krznatih životinja, 715 koza, ukupno 1554 životinje…
Fra Bartul Arbić je do travnja 1700. sagradio nove crkve u Metkoviću i Doljanima dok se ona u Dračevu u tom trenutku još gradila. Crkva u Metkoviću sagrađena je stoga između rujna 1698. kao donja granica i travnja 1700. kao gornja jer te godine providur Čitluka Todor Trevisan hvali spomenutog fra Bartula.
Metkovska crkva prvo bila je posvećena Presvetoj Majci, a potom sv. Iliji prorku
Zanimljivo, na jednom dokumentu iz 1699., na slobodnom prostoru, drugom rukom, bez nadnevka, napisan je popis crkava u Makarskoj biskupiji. Metkovska crkva za titulara ima Presvetu Majku (Madre Santissima), a 1700. spomenuti providur Čitluka Todor naziva je crkvom Uzašašća (Ascensione).
Godine 1702. u mletačkom katastru naziva se crkvom sv. Ilije, i otada se uvijek spominje pod tim imenom. I vizitator fra Ivan Vietri 1708. naziva crkvu u Metkoviću crkvom sv. Ilije. On navodi da su na području župe Čitluk (Neronta) pastorizirala dvojica franjevaca, fra Bonaventura Bagalović i fra Stjepan Ivanović. Crkva je napravljena na zemljištu koje je bilo vlasništvo obitelji Banžić (Bančić), i to Krstića (ime) Banžića, te je odlukom suda zemljište darovano Crkvi.
Pohod biskupa Nikole Bjakovića u Neretvu
Tih godina mira u neposrednoj okolici Metkovića djeluje osoba sveta života. U svibnju 1706. biskup Nikola Bijanković pohađa Neretvu. Na pohodima ga prati njegov kancelar Fridrih Maruli koji tijekom pohoda vodi dnevnik. 1. svibnja otputovao je iz Makarske i došao u Čitluk gdje se zadržao 15 dana. Tu je krizmao mnogo osoba koje dolaze i s turskog teritorija.
Tom je prigodom obavio i procesiju, u kojoj je sam, bosonog, nosio križ od crkve sv. Marka do crkve sv. Stjepana, moleći Boga za jedinstvo kršćanskih vladara i obraćenje grešnika i Turaka. Svake večeri prije Anđeoskoga pozdrava biskup je držao jedan sat vjerske pouke o načinu dobra ispovijedanja, pričešćivanja i potrebi svakoga dana učiniti djelo ljubavi i pokajanja.
U Metkoviću je živjela žena na glasu svetosti Magdalenom Malešević
Biskup tom prigodom pohađa i sela Metković, Doljane, i Norin. U njima je krizmao 604 osobe. Tom prigodom susreo se s Magdalenom – Mandom Malesechia, (Maleška–Maleš– Malešević). Maleševići su živjeli u Čitluku, ali su posjedovali zemlje u Metkoviću. Tako Dolfini 28. lipnja 1694. daje osam kampi zemlje nove stečevine Stipanu Maleševiću iz Čitluka, i to na lokalitetu Podbrižje u Metkoviću.
Stipan je 1702. u obitelji imao dvije osobe spremne na oružje, dvije ženske osobe i dvoje djece. Imao je 9 konja i 8 goveda. Sluga Božji Nikola Bijanković išao je potražiti spomenutu Magdalenu koja je prema njegovim riječima sveta života.
Izvještaj je poslao u Rim, a u njemu pak piše da je živjela u samoći na osami pod jednom slamnatom kućom te da je bila pobožna svetome Franji Ksaverskome i Blaženoj Djevici, njezinoj zaštitnici. Bila je goleme dobrote i vanredne pobožnosti. Kroz duže je vrijeme privela katoličkoj vjeri 60 osoba, među kojima djecu i žene Turkinje, idući s nagradama i darovima mnogo puta u lažnoj odjeći, siromašna, tražeći pomoć po cijeloj osmanskoj državi, prikazujući se vrlo siromašnom i bijednom i tako se uvlačeći među osmanske djevojke kako bi ih uvjerila da prihvate vjeru. Ovo je svakako kršćanka, piše biskup u Rim, puna žara, Božje ljubavi, koja zaslužuje svaku slavu i o kojoj se može reći: Mulierem fortem quis inveniet? (Tko će naći ženu vrsnu?).
Popis stanovništva i imovine u Metkoviću iz 1702.
Tih godina, točnije 1702. u Metkoviću živi 55 obitelji, i to 90 muškaraca spremnih na oružje, 84 žene, 48 dječaka i 52 djevojčice. Sve skupa u Metkoviću je 1702. živjelo 276 osoba. Imali su 50 konja, 461 govedo, 338 krznatih životinja, 715 koza, ukupno 1554 životinje.
U nastavku o rušenju Metkovića 1716., izbjeglicama u Opuzenu, povratku u grad i osnivanju Župe sv. Ilije!
