Izgleda da su jedino liječnici iz BiH i Srbije zainteresirani za rad u Dubrovniku, odnosno u Općoj bolnici Dubrovnik i u Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije, u kojima nedostaje doktora, piše Slobodna Dalmacija.
Liječnicima iz susjedstva Hrvatska je ono što su hrvatskim liječnicima Njemačka, Austrija ili neka druga država zapadne Europe. U Hrvatskoj se bolje živi, bolje su liječničke plaće i bolji su uvjeti za napredovanje. Ti se liječnici iz susjednih zemalja vjerojatno ne mogu načuditi kako Hrvati ne žele raditi u Dubrovniku, jednom od najljepših gradova na svijetu. No, to je hrvatska realnost, u kojoj jednostavno nema zainteresiranih Hrvata za rad u dubrovačkoj bolnici i na Hitnoj pomoći. Ili ih možda i ima, samo im treba ponuditi bolje uvjete od onih koji su već ponuđeni.
Dubrovačka Opća bolnica već mjesecima, da ne kažemo godinama, muku muči s kadrovima, odnosno nedostatkom liječnika i medicinskih sestara. Samo je u zadnjih mjesec dana ostala bez četvorice liječnika. Naime, u tom razdoblju je jedan liječnik OB-a Dubrovnik preminuo, dok su tri liječnice pronašle drugo namještenje. Jedna od njih je otišla u inozemstvo, jedna u Zagreb, a jedna je otišla u privatnike.
– Ovog trenutka OB-u Dubrovnik nedostaje 32 ili 33 liječnika. Moram istaknuti da ne postoji velika zainteresiranost za rad u našoj ustanovi, tako da smo morali angažirati “vanjske suradnike”, odnosno liječnike koji su u mirovini, pa “uskoče” raditi kada je to potrebno, kao i privatnike koji dodatno rade kod nas – kazuje dr. Marijo Bekić, ravnatelj OB-a Dubrovnik.
Kao najveći razlog nezainteresiranosti liječnika za rad na jugu zemlje, dr. Bekić ističe nemogućnost rješavanja stambenog pitanja za one liječnike koji bi iz drugih krajeva došli raditi u Grad.
– Da bi ljudi došli raditi u OB Dubrovnik, mora im se osigurati smještaj, odnosno dati stan na korištenje. Kako stanova nema, odnosno kako OB Dubrovnik već plaća nekoliko stambenih jedinica za svoje liječnike, nismo u mogućnosti eventualnim novim zaposlenicima osigurati stambeni prostor dok se ne završe neki započeti projekti poticane stanogradnje. Osim smještaja, problem je i svojevrsna dislociranost Dubrovnika u odnosu na ostatak Hrvatske, odnosno loša prometna povezanost. Mišljenja sam kako bi hrvatski liječnici htjeli doći raditi u Dubrovnik kada bi im bio osiguran smještaj – ističe dr. Bekić.
Slična situacija je i u Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije. Njima će za nekoliko dana nedostajati pet liječnika.
– Istina. Odlazak je najavilo petero mladih liječnika koji su dobili specijalizacije, od čega je njih troje dobilo specijalizacije u Dubrovniku, a dvoje u Zagrebu. Zbog svega toga mi smo u Zavodu raspisali javni natječaj za primanje liječnika u radni odnos, no nitko se na taj natječaj nije javio. Jednostavno, nema zainteresiranih. Čak interes za posao u Zavodu za hitnu medicinu nisu iskazali ni liječnici obiteljske medicine ili privatnici s kojima smo mogli potpisati ugovor o djelu – govori Luka Lulić, ravnatelj županijskoga Zavoda za hitnu medicinu.
Mogući spas za Zavod za hitnu medicinu, kao i za OB Dubrovnik, mogao bi se pojaviti u liječnicima iz inozemstva, u ovom slučaju iz BiH i Srbije.
– Postoji interes liječnika iz tih zemalja da dođu raditi u Dubrovnik. No, da bi oni došli raditi u Dubrovnik, odnosno u Zavod za hitnu medicinu ili OB Dubrovnik, potrebno je nostrificirati njihove diplome, što je poduži postupak, kao i riješiti im stambeno pitanje – preduvjet za dobivanje radne dozvole. Svaki liječnik koji dolazi iz inozemstva, da bi dobio radnu dozvolu u RH, mora imati i prebivalište, odnosno adresu stanovanja u našoj zemlji. Ista je situacija i s mladim liječnicima iz Hrvatske, kojih ima i koji bi također došli raditi u Dubrovnik, ali im se treba riješiti problem stanovanja – napominje ravnatelj Zavoda.
Prije skorog odlaska petero liječnika iz Zavoda za hitnu medicinu, ispostava Dubrovnik je imala 10 liječnika.
– Sada ćemo imati pet liječnika na 10 timova. Odnosno imat ćemo 10 timova, od kojih će njih pet imati liječnika, dok će u preostalih pet biti medicinska sestra s vozačem. Tako da ćemo, nadam se – privremeno, u budućnosti imati samo jedan tim T1 (liječnik, medicinska sestra i vozač) i jedan tim u kojemu će biti medicinska sestra i vozač. Zimi nam je dovoljan jedan T1 tim, ali ljeti, kada je “ludilo” u Gradu, potrebna su nam najmanje dva tima T1 – zaključio je Luka Lulić.
Timovi županijskoga Zavoda za hitnu medicinu bit će potpomognuti “uskocima”, odnosno dvojicom liječnika koji su zaposlenici u bolnici a koji dežuraju u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu (OHBP) i koji će “uskakati” kada to bude potrebno onom timu Zavoda za hitnu medicinu u kojemu nema liječnika.
Piše: Ivica Marković/SD