Izgleda da su jedino liječnici iz BiH i Srbije zainteresirani za rad u Dubrovniku, odnosno u Općoj bolnici Dubrovnik i u Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije, u kojima nedostaje doktora, piše Slobodna Dalmacija.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Liječnicima iz susjedstva Hrvatska je ono što su hrvatskim liječnicima Njemačka, Austrija ili neka druga država zapadne Europe. U Hrvatskoj se bolje živi, bolje su liječničke plaće i bolji su uvjeti za napredovanje. Ti se liječnici iz susjednih zemalja vjerojatno ne mogu načuditi kako Hrvati ne žele raditi u Dubrovniku, jednom od najljepših gradova na svijetu. No, to je hrvatska realnost, u kojoj jednostavno nema zainteresiranih Hrvata za rad u dubrovačkoj bolnici i na Hitnoj pomoći. Ili ih možda i ima, samo im treba ponuditi bolje uvjete od onih koji su već ponuđeni.

Dubrovačka Opća bolnica već mjesecima, da ne kažemo godinama, muku muči s kadrovima, odnosno nedostatkom liječnika i medicinskih sestara. Samo je u zadnjih mjesec dana ostala bez četvorice liječnika. Naime, u tom razdoblju je jedan liječnik OB-a Dubrovnik preminuo, dok su tri liječnice pronašle drugo namještenje. Jedna od njih je otišla u inozemstvo, jedna u Zagreb, a jedna je otišla u privatnike.

Ovog trenutka OB-u Dubrovnik nedostaje 32 ili 33 liječnika. Moram istaknuti da ne postoji velika zainteresiranost za rad u našoj ustanovi, tako da smo morali angažirati “vanjske suradnike”, odnosno liječnike koji su u mirovini, pa “uskoče” raditi kada je to potrebno, kao i privatnike koji dodatno rade kod nas – kazuje dr. Marijo Bekić, ravnatelj OB-a Dubrovnik.

Kao najveći razlog nezainteresiranosti liječnika za rad na jugu zemlje, dr. Bekić ističe nemogućnost rješavanja stambenog pitanja za one liječnike koji bi iz drugih krajeva došli raditi u Grad.

– Da bi ljudi došli raditi u OB Dubrovnik, mora im se osigurati smještaj, odnosno dati stan na korištenje. Kako stanova nema, odnosno kako OB Dubrovnik već plaća nekoliko stambenih jedinica za svoje liječnike, nismo u mogućnosti eventualnim novim zaposlenicima osigurati stambeni prostor dok se ne završe neki započeti projekti poticane stanogradnje. Osim smještaja, problem je i svojevrsna dislociranost Dubrovnika u odnosu na ostatak Hrvatske, odnosno loša prometna povezanost. Mišljenja sam kako bi hrvatski liječnici htjeli doći raditi u Dubrovnik kada bi im bio osiguran smještaj – ističe dr. Bekić.

Slična situacija je i u Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije. Njima će za nekoliko dana nedostajati pet liječnika.

– Istina. Odlazak je najavilo petero mladih liječnika koji su dobili specijalizacije, od čega je njih troje dobilo specijalizacije u Dubrovniku, a dvoje u Zagrebu. Zbog svega toga mi smo u Zavodu raspisali javni natječaj za primanje liječnika u radni odnos, no nitko se na taj natječaj nije javio. Jednostavno, nema zainteresiranih. Čak interes za posao u Zavodu za hitnu medicinu nisu iskazali ni liječnici obiteljske medicine ili privatnici s kojima smo mogli potpisati ugovor o djelu – govori Luka Lulić, ravnatelj županijskoga Zavoda za hitnu medicinu.

Mogući spas za Zavod za hitnu medicinu, kao i za OB Dubrovnik, mogao bi se pojaviti u liječnicima iz inozemstva, u ovom slučaju iz BiH i Srbije.

– Postoji interes liječnika iz tih zemalja da dođu raditi u Dubrovnik. No, da bi oni došli raditi u Dubrovnik, odnosno u Zavod za hitnu medicinu ili OB Dubrovnik, potrebno je nostrificirati njihove diplome, što je poduži postupak, kao i riješiti im stambeno pitanje – preduvjet za dobivanje radne dozvole. Svaki liječnik koji dolazi iz inozemstva, da bi dobio radnu dozvolu u RH, mora imati i prebivalište, odnosno adresu stanovanja u našoj zemlji. Ista je situacija i s mladim liječnicima iz Hrvatske, kojih ima i koji bi također došli raditi u Dubrovnik, ali im se treba riješiti problem stanovanja – napominje ravnatelj Zavoda.

Prije skorog odlaska petero liječnika iz Zavoda za hitnu medicinu, ispostava Dubrovnik je imala 10 liječnika.

Sada ćemo imati pet liječnika na 10 timova. Odnosno imat ćemo 10 timova, od kojih će njih pet imati liječnika, dok će u preostalih pet biti medicinska sestra s vozačem. Tako da ćemo, nadam se – privremeno, u budućnosti imati samo jedan tim T1 (liječnik, medicinska sestra i vozač) i jedan tim u kojemu će biti medicinska sestra i vozač. Zimi nam je dovoljan jedan T1 tim, ali ljeti, kada je “ludilo” u Gradu, potrebna su nam najmanje dva tima T1 – zaključio je Luka Lulić.

Timovi županijskoga Zavoda za hitnu medicinu bit će potpomognuti “uskocima”, odnosno dvojicom liječnika koji su zaposlenici u bolnici a koji dežuraju u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu (OHBP) i koji će “uskakati” kada to bude potrebno onom timu Zavoda za hitnu medicinu u kojemu nema liječnika.

Piše: Ivica Marković/SD