Hvale vrijedan poduhvat Udruge mladih Kolektiv bio je ‘stavljanje u prostor’ znamenitih građana Metkovića koji više nisu s nama, a Grad Metković još nije našao prikladan načina kako ih otrgnuti zaboravu. Tako su početkom ove godine svoje siluete na metkovskim ulicama dobili Iva Petrušić, Ivan Slamnig, Obrad Gluščević i Stojan Vučićević.

Nažalost, zadnja dvojica su se nekome zamjerila pa su ostali dekapitirani. Prvo Stojan u lipnju u Ulici A. Hebranga, a sada i Obrad u Ulici S. Radića!

Za one koji ne znaju, Obrad Gluščević (Metković, 17. siječnja 1913. – Zagreb, 5. rujna 1980.) je jedan od najznačajnijih hrvatskih filmskih redatelja.

Autor je legendarnog dječjeg filma Vuk samotnjak (1972.), uz Branka Bauera, Matu Relju i Vladimira Tadeja najznačajniji hrvatski autor koji se ogledao u žanru tzv. filma za djecu i omladinu. Pored Vuka samotnjaka, žanr je zadužio i Kapetanom Mikulom Malim (1974., i tv-serija), srednjemetražnim ostvarenjem Priča o djevojčici i sapunu (1962.) te tv-serijom Jelenko (1980.).

Ostvario je i niz zapaženih, međunarodno nagrađivanih kratkometražnih dokumentarnih filmova (Vuk, 1962., Ljudi s Neretve, 1966., Brđani i donjani, 1969.), dok ostatak njegova cjelovečernja igranofilmska opusa čini svojevrsna komedijska trilogija smještena u dalmatinski ambijent – Lito vilovito (1964.), Čovik od svita (1965.), Goli čovik (1968.).