Na neretvanskim poljima propadaju lubenice. Tek dozreli plodovi teško se mogu prodati. Neretvanska poljoprivreda je bačena na koljena.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Uvoz je potpuno uništio domaću proizvodnju, povrće proizvedeno u plastenicima, rajčice i paprike se ne može prodati, a ništa bolja situacija nije ni s lubenicama, koje upravo dozrijevaju na neretvanskim poljima.

Lubenica se prodaje po cijeni od oko jedne kune za kilogram, što je ispod svake razine isplativosti proizvodnje, a razlog je uvozni kontigent iz Italije.

Upućeniji u zbivanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda drže da je riječ o lubenicama iz Maroka koje su dospjele u Italiju, otkuda se kao talijanska proizvodnja uvoze u Hrvatsku.

Stanje u neretvanskoj poljoprivredi je alarmantno – ističe poljoprivrednik Petar Bjeliš.

Uvozi se roba izvana, iako se zna da berba počinje kod nas i domaća roba se ne može prodati. Još je veći problem što se ta uvozna roba deklarira kao domaća i prodaje kao takva tjednima prije nego što počne berba kod nas. Mi jednostavno ne možemo konkurirati u proizvodnji državama koje imaju jeftiniji repromaterijal i radnu snagu od nas – govori Bjeliš.

– Ja obrađujem dosta zemlje u području gdje se jedino može doći vodenim putem i trošim benzin na koji plaćam trošarine kao da vozim skupocjeni automobil. Problem je i nesređeno poljoprivredno zemljište te nemogućnost dobivanja novca iz EU fondova jer smo za neke mjere premali, neke preveliki, a neke prestari s 35 godina – rezolutan je Bjeliš.

Problema je više i svi su usko povezani. Svi govore da rade za boljitak ali je iz godine u godinu stanje u poljoprivredi sve teže i teže i u Neretvi sve više mladih odlazi vani i ostavljaju se poljoprivrede. Na smanjenju tih trendova bi trebali svi raditi – od državnih institucija do samih poljoprivrednika – predlaže.

Više pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije

 

OGLAS