Večeras je na Ljetnoj sceni GKS-a Metković predstavljena brošura (minimonografija) Zupa – Tomislav Zubčić 2010. – 2020. u nakladi Građanske udruge Metković 600.
Brošura je tiskana još prošle godine, ali planirano predstavljanje na desetu obljetnicu Zupine smrti, u prosincu 2020., nije održano zbog epidemije koronavirusa. Ipak, večeras je sve na kraju došlo na svoje.
Nakon uvodnog obraćanja Ivice Puljana u kojem se osvrnuo na Zupin veliki angažman u svekolikom javnom životu Metkovića, na njegove umjetničke početke se osvrnula prof. Radojka Bagur, inicijatorica ovoga projekta. Ivo Veraja je govorio o njegovom sportskom djelovanju kroz RK Mehanika zbog čega se iz rodnoga Splita preselio i ostao u Metkoviću. Ravnatelj Srednje škole Metković, Mario Obradović se osvrnuo na Zupin učiteljski rad s mnogim generacijama metalaca, a Jure Talajić o amaterskim glumačkim dosezima u MAK-u. Marko Marušić se ispred lađara prisjetio Zupe kao kneza Domagoja. Ante Dragobratović je u kratkim crtama sažeo Zupin umjetnički opus, a Danis Batinović Pekma se prisjetio nekih nezaboravnih Zupinih anegdota iz svijeta popularne glazbe.
U glazbenom dijelu su nastupili Davor Bukvić na mandolini i a Darko Matičević je otpjevao Vučićevićevu Neretvu. Marijo Jurković recitirao pjesmu Mate Mustapića Naše lađe. Prikazan je i kratki film s fotografijama koje se nalaze u brošuri.
Na kraju se u ime obitelji dirljivim riječima Zupina kćer Vera Zubčić zahvalila svima koji su sudjelovali u pripremi i objavljivanju ove monografije koja za nju i njezinu obitelj znači puno.
– Metković mu je dao sve, a onda je on neštedimice počeo uzvraćati Metkoviću. Počeo je kao Mehanikina sedmica pa nastavio kao metkovski zet, mnogim je učenicima bio drugi otac, stotine i stotine svojih učenika i sugrađana poticao je na bavljenje planinarstvom, uskočio na daske koje život znače te ostvario niz zapaženih uloga i proslavio metkovski kazališni amaterizam. Godine 1991., kada je to najviše trebali, znao je da mu je mjesto na braniku Domovine, a kasnije kao knez Domagoj Maratonu lađa na Neretvi daje posebnu notu. Otkrivši u sebi i umjetničku žicu počinje stvarati prva djela u nesvakidašnjoj tehnici varenja, navarivanja i propaljivanja te sudjeluje u brojnim likovnim kolonijama, pjeva Metkoviću moj lipi, daruje krv, odijeva se u Djeda Mraza i veseli mališane… Ne propušta gdje god može promovirati Metković i dolinu Neretve
Metković ga je formirao, ali stostruko mu je vratio formirajući ga svojim svrhovitim djelovanjem. Zato je za njim ostala praznina, i zato ova monografija, napisao je u uvodu brošure njezin urednik Ivica Puljan.
Nakon predstavljanja brošure upriličeno je druženje uz domjenak na terasi Hotela Narona.
