OBJAVU odluke Vrhovnog suda o revizijama banaka Udruga Franak proglasila je pobjedom nad bankama u osmoj godini sudske bitke započete zbog brojnih plasiranih kredita vezanih za švicarski franak koji su izazvali poremećaj na tržištu i prouzročili velike životne probleme korisnicima kredita u vrijeme divljanja tečaja.
Računa se da ima više od 120 tisuća ljudi kojima su plasirani takvi krediti, a do sada je, prema informacijama Udruge Franak, podignuto 30 tisuća tužbi.
“Presuda je potvrdila ono što Udruga Franak već 8 godina dokazuje, a to je da su banke radile nezakonito, kršeći kolektivna prava potrošača na način da su koristile u ugovorima nezakonite i ništetne odredbe o kamati i valuti CHF. Te tužene banke u stranom vlasništvu i danas rade nezakonito, i žalosno je kako niti nakon ove presude banke ne žele priznati krivicu i vratiti hrvatskim građanima njihove preplaćene novce. Dapače, najavljuju ustavnu tužbu kako bi pokušale zadržati te novce, ali obzirom da je Ustavni sud već prije zauzeo stajalište u tom predmetu, a sve u skladu s pravom Suda EU, bankama poručujemo da što prije krenu u nagodbe s građanima kako bi pokušale barem izbjeći plaćanje zateznih kamata koje iz dana u dan rastu i koje će kao nepošten stjecatelj u konačnici morati vratiti građanima”, stav je udruge Franak koju smo kontaktirali povodom aktualne presude Vrhovnog suda.
Što odluka Vrhovnog suda točno znači pojasnila nam je odvjetnica Anamarija Leško Blažić, koja radi u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri, koje je trenutno punomoćnik saveza Potrošač u tom predmetu, a kroz pojedinačne parnice je u tom predmetu inače već godinama. Podsjetimo, savez Potrošač je bio nositelj tužbe, a Udruga Franak je okupila članstvo i zatražila od saveza Potrošač da bude nositelj tužbe jer ona to nije mogla biti.
“Ono što se u javnosti krivo prenosi je da je ovom presudom pitanje valutne klauzule pravomoćno riješeno. To nije točno, pravomoćna odluka po tom predmetu donesena je još prošle godine kad je Visoki trgovački sud o tome odlučivao. Vrhovni sud je sada pravomoćno odlučivao o izvanrednim pravnim lijekovima banaka i rezultat je takav da je te revizije odbio kao neosnovane. On je potvrdio odluku Visokog trgovačkog suda, zapravo Trgovačkog suda u Zagrebu po tom pitanju”, kaže odvjetnica Anamarija Leško Blažić, koja smatra da sada nakon ove presude zaista nije realno očekivati da će sudovi u pojedinačnim parnicama odlučivati drugačije.
Prosječno potraživanje od 30 do 50 posto glavnice
Kolikim svotama bi se mogli nadati svi oni korisnici kredita u švicarskim francima koji planiraju tužiti banke nakon presude Vrhovnog suda?
“Ono što taj postupak kolektivne zaštite u cjelini nije riješio jest koliko je svakom pojedinom korisniku kredita u CHF banka dužna vratiti. To je ono što bi jedino trebalo biti predmetom rasprave u pojedinačnim parnicama”, odgovara Leško Blažić.
Sandra Žiga, voditeljica ureda Udruge Franak, kaže da je njihova procjena da prosječno potraživanje iznosi od 30 do 50 posto od isplaćene glavnice, zajedno sa zateznom kamatom. “Znači, ako je isplaćena glavnica 400.000 kuna, nekih 200.000 kuna sa zateznom kamatom bi bilo ono što korisnik potražuje. To, naravno, ovisi od kredita do kredita i o vremenu ugovaranja, a u nekim slučajevima iznosi i do 70 posto”, kazala je Sandra Žiga za Index.
“Puno je pitanja građana, da li sam ja preplatio kredit, i kako da znam o kojem se iznosu radi. Važno je poručiti da svi dužnici koji su imali kredit ugovoren u valuti CHF su sigurno preplatili svoj kredit. Iznos prosječnog potraživanja po dužniku po nezakonito utvrđenim ugovornim odredbama procjenjujemo u visini od 50% isplaćene glavnice kredita zajedno sa zateznim kamatama, dok je u slučaju ništetnosti ugovora potrebno izračunati razliku primljeno-plaćeno. Ovo je ugrubo napravljena procjena, a točan iznos potraživanja od banaka objavit ćemo uskoro na temelju provedenog anketiranja građana”, otkrila nam je voditeljica ureda Udruge Franak.
Fama oko zastare
U lipnju ove godine nastupila je zastara potraživanja preplaćenih kamata. O čemu se radi? “Stvorila se fama oko zastare, ne samo zbog Potrošača nego i zbog stavova Vrhovnog suda koje je iznjedrio u međuvremenu. Naime, kad imate neko potraživanje, zakon propisuje da vi ne možete tražiti od dužnika da vam plati to potraživanje kad se sjetite, nego postoje neki rokovi koji su propisani radi zaštite pravne sigurnosti, u kojima vaše pravo da zatražite neku isplatu zastarijeva. E sad, ovdje se postavilo pitanje: s obzirom da su osnov ovih tražbina ništetne odredbe, a obzirom da tražiti da se nešto utvrdi ništetnim ne zastarijeva, moje je osobno mišljenje da onda nema logike ni da zastarijeva zahtjev za isplatu. Ako vi možete za 100 godina pred sudom utvrđivati da sud utvrdi da je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu iz 2007. godine ništetna, onda je apsurdno da ne možete tražiti isplatu u istom tom roku, jer onda čemu utvrđivanje te ništetnosti?” zaključuje odvjetnica Anamarija Leško Blažić.
Njen je stav da tu uopće ne bi trebalo biti zastare, ali, kaže, moramo biti realni, spustiti se na zemlju i vidjeti kako to naši sudovi presuđuju. “Sada se zapravo našla jedna sredina: postoji jedan stari stav Vrhovnog suda iz presude donesene osamdesetih godina gdje su računali da ta zastara kreće od trenutka kad je ugovor nastao. To znači da biste mogli utvrđivati ništetnost, ali s tom odlukom zapravo ne biste mogli ništa napraviti. Sad se stav, zbog svega što se dogodilo, izmijenio: ok, smatramo da podnošenjem tužbe u kolektivnoj parnici nastupa prekid zastare i počinje teći pravomoćnom odlukom. Zato je bitna prošla godina za valutu jer je prošle godine donesena pravomoćna odluka, a ne ovih dana, i od tada počinje teći opći zastarni rok koji iznosi pet godina. Znači, 2023. nastupa zastara”, pojašnjava odvjetnica Leško Blažić.
Prevladavajući stav u sudskoj praksi
Za kamatu je situacija drugačija. “Za kamatu je prošle godine taj trenutak nastupio zato što je u odnosu na kamatu protiv sedam banaka 2014. godine donesena pravomoćna odluka. Tada je taj rok počeo teći i istekao 2019. godine. To je ono što je sada aktualno i po čemu sudovi postupaju”, kaže.
Dakle, po stavu koji sada prevladava u sudskoj praksi, ljudi koji do lipnja 2018. godine za kamatu nisu tužili prvih sedam banaka (dakle, sve osim Sberbanke), sada bi bili u zastari za dio tražbine koji se odnosi na preplaćenu kamatu. Međutim, za valutu oni mogu tužiti, a Sberbanku mogu tužiti i za jedno i za drugo. Naime, u odnosu na kamatu koju je Sberbanka ugovarala u svojim špranciranim ugovorima, pravomoćna odluka donesena je tek prošle godine pa korisnici kredita kod Sberbanke nisu u zastari pa mogu i za kamatu i za valutu tužiti do 2023. godine.
“Što se tiče valute, svi mogu tužiti. Banke čak idu i dalje od toga pa kažu da je zastara već nastupila, ali tu sad stvarno već pucaju iz prazne puške”, komentira odvjetnica Anamarija Leško Blažić.
Mogu tužiti i oni koji su konvertirali kredite
Mogu li sad tužiti i ljudi koji su koristili konverziju svojih kredita iz švicarskih franaka u eure?
“Moje je mišljenje da ljudi koji su konvertirali te kredite u eurske imaju pravo tužiti. Međutim, postavlja se pitanje jesu li oni tom konverzijom u cijelosti obeštećeni. Naime, uz mogućnost da se u pojedinačnim parnicama provede vještačenje, postoji mogućnost da se pokaže da ste zapravo na nuli kad se izračuna koliko vas je banka obeštetila konverzijom i koliko ste preplatili do tog trenutka. U tom slučaju bi ti ljudi izgubili spor. Međutim, iz predmeta koje vodimo i iz postupaka koje smo pokrenuli nismo imali nijedan slučaj gdje bi ispalo da je banka konverzijom skroz obeštetila korisnika”, otkriva nam odvjetnica s višegodišnjim iskustvom u predmetima vezanima za švicarce.
Dakle, i u slučajevima korisnika koji su konvertirali svoje kredite u drugu valutu još postoji prostor za isplate razlike preplaćenih iznosa. “I to uopće nisu mali iznosi, od nekoliko desetaka tisuća kuna, ovisno o visini podignutog kredita. To nije samo naše mišljenje, to je i mišljenje europskog suda koji je u proljeće ove godine iznjedrio odluku u kojoj stoji da i takvi korisnici imaju pravo tražiti zaštitu”, ističe odvjetnica Leško Blažić.
Ne radi se samo o europskom sudu. I Vrhovni sud je donio jedno procesno rješenje u kojem je utvrdio da tužitelj ima pravo na sudu tražiti je li u preplati ili nije.
Najveći broj ljudi preplatio od nekoliko desetaka tisuća kuna do 120 tisuća
Bez obzira na ta mišljenja, koliki je rizik korisnika kredita da izgubi tužbu? “Nijedan odvjetnik vam neće reći da je to sto posto sigurno jer se još zna dogoditi na ponekom prvostupanjskom sudu da presuda bude nepovoljna. Ali generalno gledajući, mislim da će to u konačnici povoljno završiti jer su viši sudovi dužni ujednačavati praksu i kad su već zauzeli neke stavove, oni će inzistirati na tome da u svim predmetima bude suđeno na isti način, da se netko ne stavlja u neravnopravni položaj. Nitko vam više ništa ne može garantirati, ali stvari su već odmakle dovoljno daleko da je vjerovati u pozitivan ishod postupka zapravo notorno”, odgovara Leško Blažić.
Prema predmetima koje je ona imala prilike vidjeti, različite su visine kredita. “Naravno, imate i ogromne kredite gdje se radi o milijunskim preplatama. Najveći broj ljudi koji se javlja su od nekoliko desetaka tisuća kuna do sto tisuća ili 120 tisuća kuna. Najveći broj predmeta su te vrijednosti spora. Naravno, za manje kredite, poput automobilskih kredita, i iznosi su manji, od 15 tisuća kuna do 40 tisuća kuna”, otkriva naša sugovornica i napominje da to ovisi o broju godina otplate, svoti, vrsti kredita (stambeni su imali niže kamate od nenamjenskih) te o tome jeste li možda ranije digli drugi kredit pa otplatili prvi te tako niste morali plaćati veće rate u godinama kad je bila najgora situacija.
