Život ljudi koji žive u pograničnim područjima često zna biti kompliciran i otežan. Tome svjedoče i mještani sela Crnići na području Grada Čapljine, koji nemaju pristupnu cestu koja bi ih povezala sa ostatkom BiH… godinama traže da im se popravi barem lokalni pristupni put, piše N1.
Iz Bosne i Hercegovine Željko u svoje selo koje se također nalazi na teritoriji BIH može doći samo preko Metkovića, za šta mu je potreban prelazak granice BiH i Hrvatske. Na ulazu u selo ponovo rampa i granica, a nakon toga do samih kuća mještane prati loša pristupna cesta.
– Ja sam trenutno najmlađi stanovnik ovog mjesta , a imam 57 godina. Djeca su otišla. Još ovo starijih malo što ima, a da je infrastruktura ranije napravljena ne bi bilo ovako, pojašnjava mještanin Crnića Željko Rozić.
“Gdje sam? U getu sam”
Selo broji oko deset domaćinstava koji se uglavnom bave poljoprivredom, a oni zaposleni, pričaju nam, rade u Hrvatskoj, jer je u svakom pogledu isplativije.
– Proizvedete proizvod, gdje ćete ga plasirati? U Čapljinu ne mogu, ovdje sam druga država. Gdje sam? U getu, naglašava Rozić.
– Što se tiče radnih mjesta, mi svi radimo u Hrvatskoj, nismo nikad ni tražili da radimo u BiH. Ovdje nam je i bliže i bolji su nam uvjeti što se tiče svega, imamo hrvatsko osiguranje. Puno je bolje nego u BiH, dodaje mještanin Crnića Jure Planinić.
Sve im je, kažu, hrvatsko, samo teritorija bosanskohercegovačka. Račune za režije plaćaju u obje zemlje.
– Struju plaćamo u BiH, a vodu u Hrvatskoj. Kad je bila zabrana , nismo mogli 4,5 mjeseci tamo platiti struju i to je bio problem, tako da svaki mjesec moramo ići preko granice da plaćamo struju, pojašnjava Planinić.
Po izlasku iz sela Crnići mještane dočekuje rampa, a potom i tabla s natpisom „Državna granica“ i tad su na teritoriji RH, a kako bi ponovo došli na teritorij BiH, ili u Čapljinu gdje plaćaju struju moraju preći dvije državne granice.
Više možete pročitati na portalu N1.
