S proljećem i porastom temperature pojavljuju se krpelji, premda male nisu nimalo bezopasne životinje. O krpeljima i zaštiti ljudi i životinja piše metkovski veterinar Miodrag Paponja, vlasnik Veterinarske ambulante Paponja.

Mudri ljudi kažu da ćete najlakše nagovoriti čovjeka na nešto početkom proljeća! Poslije zime i s dolaskom dužih dana nekako je prirodno biti optimist, krenuti vani iz kuće, osjetiti dodir s prirodom koja se budi. Ako anketirate , većina će kazati: Proljeće mi je najdraže doba godine!

No, ne zaboravimo, nismo sami na ovom planetu, i drugi se pokrenu početkom proljeća. Osim vas i vašega kućnog ljubimca, psa kojeg vodite u šetnju i vaše mace u dvorštu, tu su i mnoga druga bića koja su željno očekivala porast temperature zraka, a s tim i njihovo buđenje iz zimskog mirovanja. Znam da će mnogi od vas reći: Hajde doktore,ne plašite nas! Pozivam vas da budete što više u prirodi jer je to prirodno stanje čovjeka! Vi i ja trebamo prirodu,vaše životinje također, ali razumno,  cum grano salis, rekli bi stari Latini.

Hodate li kroz polja i šume, potrebno je nositi svjetlu odjeću, dobru, zatvorenu obuću, pokrivalo za glavu… Zašto? Zbog zmija? Stršljenova? Ne, nego zbog najopasnijeg bića u Hrvatskoj – krpelja! Uvijek su me zabavljali i ljutili članci u novinama kako poskoci ujedu nekoga (samo tri do četiri puta godišnje u Hrvatskoj, obično bez trajnih posljedica!), a nitko ne piše o stanovitim malim bićima, koja pošalju stotine ljudi u Hrvatskoj u bolnicu, a neke,nažalost, i u grob! Znam, medijma je lakše plašti ljude groznim  poskokom, nego nekim malim kukcom. Sama slika zmije na naslovnici prodaje novine…

Ixodes ricinus,  sivo-zeleni krpelj, prije sisanja krvi crn i par milimetara dug, poslao je u grob više ljudi u našim sjevernim krajevima nego mnogo razvikanije opasnosti. Osim njega , tu je i Rhipicephalus sanguineus, crvenkasti krpelj koji polako stiže iz Panonske Hrvatske k nama s vlasnicima i njihovim psima.

Za zaštitu vaših životinja obratite se veterinaru. Uvijek pregledajte vašeg ljubimca poslije šetnje. Ako primijetite krpelja, skinite ga pincetom blago rotirajućim okretom. Mnogi od vas to ne mogu ili ne znaju, zato se javite svom veterinaru! Krpelju je potrebno osam sati da bi pronašao pravo mjesto na žrtvi i počeo sisati. Uvijek se poslije šetnje pregledajte, osobito između prstiju na nogama, intimne dijelove, glavu. Bilo bi dobro da imate nekoga tko će vam pregledati glavu!

Krpelji ne mogu skakati, iako me neki od vas uvjeravaju da mogu (!), kreću se vrlo sporo, imaju male nožice tako da ni ne možete osjetiti njihove pokrete po koži. To je razumljiva prilagodba, jer kad bi mi osjetili njihove pokrete na našoj koži, skinuli bi ih! Oni čekaju na vrhovima stabljika visokih trava, na granama grmlja ili stabala, i otpuste se u trenutku kad njihovi toplotni senzori osjete primicanje toplokrvne životinje ili čovjeka. Kada se nasišu, padaju sa žrtve na zemlju, uvlače se pod zemlju gdje oplođena ženka (a jaja mogu biti oplođena samo ako se napila krvi!) polaže jaja.

Kada u proljeće temperatura tla poraste na oko 14 stupnjeva, mladi stadiji krpelja izlaze iz zemlje i prvo idu na male glodavce i ptice, a kad za koju godinu odrastu idu na veći plijen, velike sisavce i čovjeka. Na taj način sudjeluju u ciklusu prijenosa krpeljnog meningoencefalitisa, vrlo teške virusne bolesti, često sa smrtnim ishodom. Obično je ova bolest prisutna u kontinentalnim hrvatskim krajevima, ali recimo pretprošle godine je srednjoškolski  učenik iz Zadra nastradao poslije školskog izleta u okolicu Zadra, što je znak da se prijenos ovog virusa preko krpelja širi, nažalost, prema jugu. Tu su još o borelioza, erlihioza i rikecioza,sve ozbiljne bolesti u čijem prijenosu sudjeluju krpelji, najopasnija bića u Hrvatskoj!

Uživajmo u buđenju prirode, zdravo je to, ali uz razumnu mjeru opreza i pažnje!