Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić cijepljenje preko reda omogućio je puncu i punici iz Posušja, svojim roditeljima, svećenicima, policajcima, javlja Dnevnik.hr.
Dubrovačka bolnica se pozvala na Opću uredbu o zaštiti podataka te se o slučaju nije javno očitovala, no Bekić je Ministarstvu zdravstva poslao očitovanje o cijepljenju u toj ustanovi.
Bekić je tako naveo da su cijepljeni zaposlenici bolnice, 36 pacijenata na hemodijalizi te 65 drugih osoba, među kojima su se našli djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova, stariji svećenici s komorbiditetima te pacijenti bolnice s kroničnim bolestima.
Ravnatelj bolnice rekao je da su u toj ustanovi cijepljeni i njegova supruga, inače stomatologinja Doma zdravlja Dubrovnik, njegovi roditelji te roditelji njegove supruge. Bekić je rekao da roditelji njegove supruge zbog starosti i komorbiditeta pripadaju u ugrožene skupine.
Bekić je rekao da su njegova supruga i on cijepljeni jer su kao zdravstveni djelatnici izloženi covidu-19, a da su njegovi roditelji i roditelji njegove supruge cijepljeni jer čuvaju četvero njegove djece, od kojih je dvoje preboljelo covid-19, a drugo dvoje povremeno u samoizolaciji.
Ravnatelj bolnice rekao je da su posebne doze cjepiva osigurane samo za djelatnike bolnice koji su se za njih predbilježili te da su se ostali cijepili isključivo ostatkom cjepiva koji se pojavio nakon vađenja doza iz bočica. Bekić je naveo da su spomenuta cijepljenja ostacima obavljena kada baratanje ostacima cjepiva još nije bilo regulirano te da je javnost na njega vršila pritisak. Ravnatelj je rekao da je pomoću ostataka cijepio osobe za koje postojala indikacija za cijepljenje te da većinu cijepljenih ne poznaje.
Nakon što su pojedini mediji doznali za cijepljenje u OB Dubrovnik, Bekić se o njemu očitovao za Dubrovačku televiziju.
“Ne bih to nazvao cijepljenjem preko reda. U našoj bolnici, ali i u cijeloj Republici Hrvatskoj, iznimno je mali interes za cijepljenje općenito. Zanemariv broj djelatnika bio je zainteresiran, ispod 50 posto, oko 200 ljudi. Nismo znali kolika je to količina u bočicama na samom početku i svi zainteresirani mogli su se cijepiti”, rekao je Bekić.
“S obzirom na to da sam ja stalno u covid zoni, jasno je da postoji mogućnost, s obzirom na to da imam četvero djece, od kojih je dvoje imalo covid, a dvoje je povremeno u samoizolaciji, te da bi šira obitelj, koja se brine za djecu, s obzirom na dob i komorbiditete, sigurno završilo od Covida”, nastavio je.
“I jasno da smo im ponudili i da su dobili, kao i svi ostali. U ponedjeljak imamo novo cijepljenje djelatnika i imat ćemo viška cjepiva i sad se za nas postavlja pitanje da li proliti to cjepivo, eliminirati ga ili za nekoga koga se procijeni cijepiti”, zaključio je ravnatelj dubrovačke bolnice te dodao da smatra da nije napravio ništa nepropisno jer “propisi ne postoje”.
Ministar Beroš: Osuđujem cijepljenje obitelji ravnatelja, a slučaj će istražiti inspekcija
Ministar zdravstva, Vili Beroš, za Jutarnji list, rekao je kako je upoznat s cijepljenjem obitelji ravnatelja OB Dubrovnik, te da postupak osuđuje.
Ipak, kako bi se utvrdile sve činjenice šalje u tu ustanovu zdravstvenu inspekciju.
– Smatram da to s moralnog aspekta nije u redu i zbog toga će zdravstvena inspekcija ispitati sve okolnosti. Među ostalim, Hrvatski zavod za javno zdravstvo propisao je jasne smjernice za cijepljenje i prema tome postoji apsolutna osobna odgovornost osobe koja je cjepitelj. Riječ je o operativnim poslovima na terenu i mi u Ministarstvu zdravstva ne možemo nadgledati proces na tom nivou. Stoga ponavljam da je na svakom cjepitelju odgovornost na stručnom, etičkom i moralnom postupanju – govori Beroš.
– Zovem se Manisha Berger. Imam 27 godina, diplomirani sam dreser konja, posebno treniram djecu jahanju. Dolazim iz Lausanne, zapravo iz mjesta dvadesetak kilometara od toga bisera Švicarske. Kod nas je dresiranje konja vrlo popularan posao. Još od malena sam zavoljela konje. I to je moj život. Obećanje koje sam tim divnim stvorenjima, a i sebi dala da ću s njima obići Europu, evo sada ostvarujem. Tako sam 2. rujna prošle godine krenula na put pješice, bez da ih jašem. Odredila sam prvu rutu prema zemljama Balkana jer nikada tamo nisam bila, a čula sam i čitala o lijepoj prirodi, gostoljubivim ljudima i ono najvažnije kako se u tim državama ljudi lijepo odnose prema konjima. I evo nakon više od pet mjeseci stigoh sa svojim Tauom i kobilom Jameom i mojim psom vjernim švicarskim ovčarom Akuom ovdje u ovaj predivan kraj. Prošla sam sjevernu Italiju, pa Sloveniju, pa sjevernu Hrvatsku, Istru, Liku, evo sada sam u Dalmaciji nakon približno prijeđenih 1800 kilometara. Korone se ne plašim, zdravi su tu ljudi, veli nam simpatična Manisha, kazala je nedavno za Slobodnu Dalmaciju.
