Tri objekta vjetroorgulja na brdu Trovro iznad Rogotina dobivaju završni izgled. Betonska obloga prekrivena je kamenim materijalom kako bi se objekti uklopili u prirodni ambijent.
Osim toga, započela je izgradnja kamenih vidikovaca i završno uređenje vrha Trovra. Nakon toga, pristupna staza od mjesta do vrha brda, u dužini od oko 900 metara, popločit će se kamenom, a na početku puta izgradit će se Biblijski vrt, piše Rogotin.hr.
U subotu, 7. studenoga, u Galeriji GKS-a je održan 32. redovni izborni sabor Hrvatskoga ronilačkog saveza.
Nakon pozdravnih govora gostiju, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Damir Tomić sa svojim suradnicima Hrvojem Nekićem i Tomom Sjekavicom naglasio je poseban doprinos HRS-a u radu same HZTK-e i najavio nove projekte za nadolazeću godinu, u svrhu poboljšanja rada članica zajednice kao i pripreme za proslavu 75. godišnjice ove institucije.
Nakon usvojenih izvješća o radu za prošlu godinu pristupilo se izboru tijela i dužnosnika HRS-a za mandat 2020-2024. Nakon provedenog izbornog postupka za novog predsjednika HRS ponovo je izabran Kamilo Čuljak, za dopredsjednik Valentino Rajković, a za članove Upravnog odbora Mijo Vukušić, Davor Romanović, Ivica Ćosić, Josip Bilić i Mario Kamenjas. U Nadzorni odbor izabrani su Dario Duić, Dražen Ivanković i Hrvoje Mrakovčić, dok su za članove u Suda časti izabrani Sandi Magašić, Robert Pajk i Joško Radić.
Nakon provedenih izbora novoizabrani predsjednik Kamilo Čuljak prisutne je upoznao s prijedlogom Plana i programa rada HRS-a za 2021. godinu koji će se zbog novonastalih situacija s COVID -19 morati dodatno prilagođavati.
Novoizabrani dopredsjednik i Izbornik HRS-a Valentino Rajković također je naglasio da se sve sportske aktivnosti predviđene za iduću godinu moraju prilagoditi novoj situaciji, ali da se nada kako će se većina najavljenog održati u predviđenim terminima.
Shodno dnevnom redu podijeljene su nagrade HRS-a za uspješno djelovanje i doprinos u ronilaštvu povodom 15. obljetnice osnutka udruzi R. K. ‘ADRIATICRO’ – Zagreb, 20. obljetnice Š. R. ‘SCUBA ADRIATICA’ – Zadar i KPASR ‘NERETVA’ – Metković, 45. obljetnica KPA ‘ADRIA’ – Kraljevica te 50. obljetnica RK ‘MARSONIA’ – Slavonski brod.
Tijekom razgovora s prijateljima Vladimirom Marvučićem i Ilijom Vukotićem iz Svebarja (prvi je iz Bara, a drugi iz obližnjih Zubaca) počesto smo razgovarali o činjenici da se hrvatske vjerovjesnike (da ne rečem misionare) i danas šalje u daleke zemlje, a da njima, udaljenima od Hrvatske stotinjak kilometara, nedostaje svećenika kojima je materinski jezik hrvatski. Počesto smo govorili i o teškome usudu mjesnih katolika i Hrvata te mnogim poteškoćama s kojima se susreću. Tad sam postao svjestan koliko je, primjerice, položaj Hrvata u BiH povoljniji samom činjenicom da imaju vlastitu mjesnu i područnu vlast.
U razgovoru sa Stanislavom Vukorepom prozborio sam o nesvjesnosti bosanskohercegovačkih Hrvata kolika je blagodat nakon toliko stoljeća imati mogućnost ustrojiti vlastiti obrazovni sustav. Drugi je par rukava to što se u većinski hrvatskim županijama u Federaciji BiH poput Hercegovačko-neretvanske mjesto ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta prepušta drugima, pa se onda kuka zbog ove ili one odluke.
Istočnohercegovački koji to nije
Možda sam upravo ponukan tim razgovorima prošlih tjedana vrlo često raspravljao o tome koliko je bitno svaku znanost, pa tako i jezikoslovlje, približiti puku i koliko Hrvati u tome zaostaju za svojim susjedima. Mnogi će vam hrvatski znanstvenik na to odmahnuti rukom i odvratiti da je riječ o pojednostavnjivanju, no da je to nasušno potrebno, razvidno je čim se pojavim na terenu. Već i najčešća podjela štokavskih govora barem stoljeće i pol utječe na javno mnijenje.
Tako me neki dan u Janjini jedan Janjinar(in) upitao je li na Pelješac ijekavica došla s carom Dušanom iz istočne Hercegovine i govore li Janjinari danas stoga istočnohercegovačkim dijalektom. Upitah ga govori li itko u istočnoj Hercegovini Mare, ruke, žene, boli (dakle, s naglaskom na zadnjem slogu). Odgovori mi da nije koliko on zna. Rekoh mu da to što on tvrdi potvrđuju i svi jezikoslovci na više mjesta te, štoviše, ističu kako su u novoštokavskim govorima silazni naglasci izvan nepočetnoga sloga rijetka iznimka.
Kako na Pelješcu čak i najnovoštokavskiji govori sustavno odstupaju od toga i još vrlo često gube zanaglasnu dužinu, i ja se pitam zašto se istočni pelješki govori svrstavaju u istu skupinu kao i govor Trebinja, Banje Luke ili Donjega Lapca. Sugovornik mi odgovori da mu je sve jasno, ali se i iz njegova pitanja prozire učinkovitost gotovo dvostoljetnih pokušaja da se Pelješac odnarodi iako je vlast Nemanjića ondje bila razmjerno kratka i gotovo da nije ostavila nikakve materijalne tragove.
Međutim, SANU je etnolozima i etnografima na jugu hrvatskoga juga otvarao konobe, plaćao im stan i hranu te se njima koristio i za političke ciljeve, a hrvatski su znanstvenici i danas ondje u obrambenom stavu dok od države mole za više juhe i mekši kruh te se kriju iza višestrukosloženih rečenica. S druge se strane lupeta, ali se ne dvoji i sve proglašava „njihovim“. Upravo stoga nama treba stručnjaka prosvjetitelja, koji poznaju znanstveni metajezik i vladaju građom dostatno da poklope drugu stranu, ali i da ne muče puk teorijama koje ni sami ne razumiju, nego da svoje znanje prilagode i primijene. No tko bi napustio grijane urede i koga bi uopće bila briga?
Latinski natpis na manastiru?
Drugi je primjer toga kako su „predaje“ iz bliskoistočne kuhinje utjecale i još utječu na puk mjesno tumačenje postanja toponima Manastiriu Osobjavi. Naime, puk drži da je riječ o lokalitetu navodnoga pravoslavnog manastira iako o njemu nema nikakvih zapisa i iako ga je mnogo logičnije dovesti u vezu s franjevačkim samostanom u Kuni. Ako i zanemarimo povijesne podatke, treba napomenuti kako je riječ samostan u hrvatskome jeziku prvi put potvrđena tek pred dvjestotinjak godina, i to u rječnicima Joakima Stullija.
Kapelica posvećena Gospi, sv. Roku i sv. Spiridonu koju je podigao Celestin Medović 1908. u Crkvicama.
U hrvatskome je jeziku sve do početka XX. stoljeća znatno češće, poglavito na dubrovačkome području i u Boki kotorskoj, u uporabi bio grecizam manastir(usp. toponim Manastirine u Solinu). Tek se u prvoj polovici XX. stoljeća apelativi samostan i manastir razjednačuju, tj. samostan počinje označivati samo katoličke, a manastir samo pravoslavne sakralne objekte.
Primjenom forenzičke onomastike došao sam do zaključka kako je korijen „pučkoga tumačenja“ navodno anonimno pismo jednoga Janjinara neretvanskomu parohu Ljubi Vlačiću, koji je i neretvanske doseljenike u Osobjavu u XIV. i XV. stoljeću proglasio pravoslavcima te čak naveo kako su izginuli na predjelu Velika njiva kako ih Dubrovčani ne bi pokatoličili. Nevolja je tek u tome što su oni onamo došli kao katolici.
Isti je taj anonimac ujedno iznio „predaju“ o postanku ojkonima Potomje, po kojoj se mjesto prozvalo Potomnje „pošto je potonje (t. j. kašnje sviju drugih) prevrnulo vjerom“, odnosno Potomjani su po njegovoj teoriji posljednji na Pelješcu s pravoslavlja prešli na katolištvo. Iz povijesnih vrela razvidno je, pak, da je naselje prozvano po crkvi svetoga Tome iz XV. stoljeća.
Po teorijama Ljube Vlačića i Nikodima Milaša Pelješčani su bili pravoslavcima barem od IX. stoljeća, dakle najmanje 150 godina prije nastanka pravoslavlja. Čak i ako zanemarimo činjenicu da je teško biti papa prije pape, nevolja je u tome što mjesna toponimija dokazuje da je prvotni susret Hrvata s kršćanstvom bio ujedno susretom s kršćanskim Zapadom. Upravo je u Potomju zabilježen toponim Subrijana nastao hrvatskom prilagodbom latinske sveze sanctus Cyprianus ‘sveti Ciprijan’, koja je prošla kroz dalmatski filtar. Budući da su srodni toponimi odrazom rane hrvatsko-romanske simbioze te su uglavnom nastali do X. stoljeća, još je teže povjerovati u tezu o pelješkome pravoslavlju prije pravoslavlja, a pravoslavlje tražiti u toponimima koji su daljom etimologijom latinski, znanstveno je utemeljeno koliko i gatanje iz graha prebranca. Pritom često sebi postavljam pitanje zašto puk upija „predaje“ poput spužve, a činjenice jako sporo, ali se onda sjetim da smo sami sebi nerijetko podapinjali noge.
Rijetki su, poput Nikole Zvonimira Bjelovučića, sebi i svojim čitateljima priznavali da su pogriješili što su crkve „bizantskoga sloga“ jednoć držali pravoslavnim. Posljedice svega toga, nažalost, ćutimo i danas, a obrazovati se u ovoj samoprozvanoj zemlji znanja ne damo.
Janjina
Umjetnost u praksi
Da završimo u revijalnom tonu, napominjem kako mi se na jugu jedan kulturni trudbenik pohvalio kako je na poklon dobio više stotina slika mjesnoga umjetnika. „On ti to malo zamrči u po ure i da nama. Dugo nismo znali šta ćemo s tin, a onda smo se domudrili da to moremo podilit kad triba dat vatrogasciman, zboru ili KUD-u nagradu za Dan općine. Jednon smo čak i njemu dali njegovu sliku jer se nismo sitili da je njegova. Nasriću zaboravio i on.“
Javnobilježnički ured Joško Pandža više nije u Ulici Ante Starčevića. Od ponedjeljka, 9. studenog, bit će otvoren na novoj adresi, u Ulici Hrvatskih iseljenika 6 (na Limanu, gdje je nekada bila Hypo banka).
Danas je u 93. godina života preminuo Marko Carević, on je svojim javnim djelovanjem obilježio politički, privredni, kulturni i društveni život Metkovića i Doline u drugoj polovici prošloga stoljeća.
Marko Carević rodio se 1928. u Metkoviću u obitelji Grge i Petrice. Osnovnu i građansku školu završio je u Metkoviću, a elektrotehničku školu naknadno je završio u Zadru.
Prvi je posao dobio u poslijeratnom Mjesnom odboru privrede, potom radi u metkovskoj poljoprivrednoj zadruzi do rujna 1948., kada Razvitak osniva Kino Pobjeda u kojemu gosp. Carević započinje novi radni odnos, kao kinooperater i voditelj. Filmski repertoar nije zaostajao za kultnim zagrebačkim kinima. Gužve pred blagajnom oslikavale su kulturni puls grada, ali i cijele Doline. Care će napustiti kino 1959. godine kada osniva prvu metkovsku tiskaru i knjigovežnicu Štamparija Biokovo. Zapošljava sedamdeset radnika koji rade u tri smjene. Nakon pet godina prelazi u novoosnovanu poslovnicu Ribomaterijal Zagreb u Metkoviću kojom rukovodi do umirovljenja 1. srpnja 1985.
Sa suprugom Gabrijelom, rođenom Ketini, dobio je dvoje djece, pok. Grgu i Vandu.
Kino i kazalište u Metkoviću obilježili su Carin život. Privuko ga je Biokovsko-neretvansko kazalište pa u rujnu 1945. glumio agenta u predstavi Teški časovi u režiji Ivice Gluščevića… u kazalištu volontira kao tehničar i majstor svjetla gotovo četrdeset godina.
Bio je član odbora za izgradnju Ljetne pozornice, koja je otvorena predstavom Dundo Maroje, i Doma kulture, volonterski je vodio radove sedam od trideset godina izgradnje.
Bio je član metkovskog i republičkog SIZ-a za kulturu, tajnik Lovačkog društva Metković, član osnivačkog društva Ornitološke zbirke Metković, odbornik Kotara Makarska i općinski odbornik, svjedok na vjenčanjima, predsjednik NK Neretva 1973., bio je predsjednik Komisije za vjerska pitanja kada je pripomogao da se župna kuća vrati Crkvi, kao i da se dobije građevinska dozvola za izgradnju crkve sv. Nikole.
Osam godina je bio predsjednik MO Centar. Za njegova je mandata obnovljen rad Gradske knjižnice u Metkoviću pri MZ Centar, sagrađena je gradska mrtvačnica, dijelom provedena kanalizacija, uređeno staro groblje i započeta izgradnja novoga groblja.
Životni je vijek posvetio borbi za ljepši i kvalitetniji život u Metkoviću. Jedan je od poslijeratnih Metkovaca, uz Dragu Bušića, Ivicu Gluščevića i Marija Veraju, koji su Metkoviću priskrbili perjanicu grada, kulturnoga središta Neretve, na kojemu su nam zavidjela mnoga neretvanska mista.
U 7. kolu 1. HNL za žene Neretva je Iza Vage ugostila favorizirani Split koji je na kraju slavio 0:6.
Nije bilo za očekivati da će Metkovke moći parirati jednoj od dvije nabolje ekipe lige. Pogotke za gošće su postigle Matea Bošnjak (14′), Aida Hadžić (31′., 40′, 57′), Anela Lubina (42′) i Ana Bakalar (83′).
Agram je danas svladao Dinamo (2.0) te je tako na ljestvici pretekao Neretvu i Donat koji je izgubio od vodećeg Osijeka (6:0).
Poredak:
Osijek 19
Split 19
Dinamo 12
Agram 10
Donat 9
Neretva 9
Marijan 4
Viktorija 0
U 8. kolu Neretva će gostovati kod Dinama, utakmica bi se trebala igrati 15. studenoga.
Dana sje odigrano 8. kolo Prve županijske nogometne lige koja nije donijela promjenu na vrhu tablice: i dalje su Croatia i Metković vodeće momčadi prvenstva, a za vratom im puše Župa dubrovačka.
Derbi zapadne strane pripao je metkovskim crveno-bijelima. ONK Metković je ostvario četvrtu uzastopnu pobjedu, i to je s 2:0 na svom travnjaku svladao Gusara iz Komina. Dvostruki strijelac je bio Dragan Brečić, u 33. i 90. minuti). U 9 kolu ONK Metković će gostovati kod rivala iz Gabrila, Croatije, očekuje se zanimljiv susret.
Croatija je projurila kroz Grudu, uzela sva tri boda na Gnjilama. Slaven je griješio, a to se ne smije protiv momčadi trenera Frane Lojića. Već na poluvremenu je bilo 3:0 za lidera (Tin Vidak u 35., Borna Tikvica u 37. i Vlaho Grbešić u 45. minuti iz kaznenog udarca), koji je u nastavku postigao još jedan pogodak (Grbešić u 60. minuti), a nije dozvolio da se njegova mreža zatrese.
Na opuzenskoj Podvornici, u 14. kolu 3. HNL Jug, Neretvanac je dočekao Neretvu. U utakmici bez gledatelja na tribinama, ali zato ih je bilo na magistrali, domaćin je na kraju zasluženo slavio 2:0.
U prvom dijelu prvoga poluvremena nije bilo izglednijih prilika i igralo se uglavnom za prevlast na sredini terena. Negdje od 25. minute Opuzenci polako počinju vršiti pritisak na obranu Neretve i stvarati prve prilike, ali bez opasnosti za golmana Petra Kozinu. Onda je u 35. minuti Neretva odigrala nekoliko lijepih poteza u šesnaestercu protivnika, ali nitko nije uspio loptu uputiti prema golu. Već u sljedećoj minuti je uzvratio Neretvanac, u prvoj velikoj prilici za gol Danijel Lukić loptu uputio pored gola. U 40. minuti je u prodoru s desne stranbe precizniji bio Ante Mihaljević za vodstvo Neretvanca 1:0. Do kraja poluvremena se igralo potpuno otvoreno. Prvo je Mihaljević izbio sam pred vratara Kozinu koji je izvrsno obranio udarac, a u 43. Mile Pehar s pet-šest metara nije uspio svladati vratara Bruna Šutala.
Na početku drugoga poluvremena u igru ulazi Ante Sršen umjesto Marka Roglića. Neretva počinje aktivno sa željom da što prije izjednači, ali bez uspjeha. Hladi tuš za Metkovce je stigao u 57. minuti kada je Zovko neoprezno igrao rukom u šesnaestercu. Kapetan Neretvanca Dino Deak je bio precizan s bijele točke.
Na krilima drugoga pogotka Neretvanac je igrao slobodnije i uglavnom je dominirao terenom. Najizgledniju priliku za podebljanje vodstva Opuzenci su imali u 79. minuti – udarac Dina Lukića s pet-šest metara odlično je obranio Kozina. Na kraju bila je to zaslužena pobjeda domaćina.
17.10.2009.,Zagreb - Vera Zima i Ivo Gregurevic, snimanje serije "Odmori se, zasluzio si"
Photo: Anderej Kreutz/24sata
Omiljena kazališna, filmska i TV glumica Vera Zima umrla je jučer u Zagrebu u dobi od 67 godina, javlja Radio Sljeme.
Pravoga imena Vjeročka Zimova, rođena je u Metkoviću 1953. godine, a do 18 godine živjela je u Pločama, otac joj je bio slovačkog podrijetla te je i ona sama izvrsno govorila slovački jezik.
– Majka mi je bila Dalmatinka, s brda u okolici Ploča, a tata Slovak. Došao je na more iz Vojvodine i ostao. Njihova je ljubavna priča kao iz romana. Mama je s 18 godina ostala udovica, sve je to bilo pomalo tužno. Njezin je suprug preminuo rano od šećera. Djed i baka su mog tatu dočekivali s puškom na kućnom pragu, ali nasreću, preživio je. To je sve život. Često te ošine sudbina pa se snalazi kako znaš – rekla je svojedobno glumica.
Zima je uz brojne druge nagrade, dobitnica i nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo na području filma te nagrade ‘Fabijan Šovagović’ za posebni glumački doprinos hrvatskoj kinematografiji.
Zimina glumačka ostvarenja još će se dugo pamtiti, a publika ju je posebno zavoljela kao Ružu Kosmički u popularnoj humorističnoj seriji ‘Odmori se, zaslužio si’ gdje je glumila uz pokojnog Ivu Gregurevića.
17.10.2009.,Zagreb – Vera Zima i Ivo Gregurevic, snimanje serije “Odmori se, zasluzio si” Photo: Anderej Kreutz/24sata
Zbog zaštite solane Dubrovačka Republika je izgradila zidine od Stona do Malog Stona, a one su nakon Kineskog zida najbolje sačuvani fortifikacijski sustav u svijetu…
U prošlosti je sol bila skupa roba koja se koristila za začinjavanje hrane, ali i za konzervaciju hrane. Budući da je bila vrijedna svoje težine u zlatu, nazivali su je bijelim zlatom. Jadransko more je najsjevernije more u svijetu gdje se prirodnim putem proizvodi sol, a u Hrvatskoj su tri solane – Ston, Pag i Nin. Način na koji se sol proizvodila u doba Rimljana u Solani Ston proizvodi se i danas., piše Dalmatinski portal.
– To je jedina sol u svijetu bez aditiva.– ponosan je Sveto Pejić, direktor i vlasnik Solane Ston.
Posebno je vrijedan solni cvijet, a to je laički rečeno, pojašnjava Pejić, kao kada pokupimo skorup s mlijeka. Prirodna sol ima oko 82 minerala, a solni cvijet oko 90. U Solani Ston se godišnje proizvede od 300 kila do 3 tone solnog cvijeta, mnoge tvrtke u Hrvatskoj i inozemstvu su zainteresirane za njega, ali je zanimljivost da se može kupiti samo u solani i restoranu Vile Koruna kojoj je Pejić također vlasnik. Deset deka stoji 14 eura. Za usporedbu, kilogram soli je 12 kuna.
Liječnici danas naglašavaju kako je važno u organizam unositi što manje soli, ali Pejić kaže da nije problem u soli, nego u aditivu koji se dodaje kako bi sol bila sipka.
– Najčešće je to E 534. U našoj solani se još uvijek radi drcanje, postupak u kojem ljudi miješaju more, odnosno sol da se ne zalijepi. Ona tada gubi svojstvo gipsa i ostaje uvijek sipka. Nakon toga se krca u vagone i odvozi u skladište ispod krova. Nakon šest dana je spremna za pakiranje i kakva je nakon šest dana, takva je nakon 60 dana i nakon 60 godina. Druge soli nisu takve. U svijetu se sva sol skladišti vani jer je puna gipsa, što više pada kiša, ona se sve više stvrdnjava i kada se ide obrađivati, prvo se mora pikamerom istuckati i onda ide na pranje. U svijetu se 90% soli pere, što zbog šporkice mora, što zbog svojstva gipsa koji se nalazi u njoj. Nakon pranja ide centrifuga i sušenje koje ide na 600-650 stupnjeva i tu izgore svi minerali. Ostaje joj samo gorčina i slanost – otkriva Pejić.
Stonska sol bila je izrazito važan izvor prihoda Dubrovačke Republike. Postoji podatak kako su godišnje od prodaje soli zarađivali 15.900 dukata, a od cijelog ostalog gospodarstva Stona i okolice tek 1830 dukata. Zbog soli su izgrađene i stonske zidine koje su nakon Kineskog zida najdulji sačuvani fortifikacijski sustav na svijetu. Kada su izgrađene imale su 7 kilometara, danas je ostalo 5,5 kilometara, ojačane su s 40-ak kula i 5 tvrđava, a povezuju Ston i Mali Ston.
Nakon provedenih izbora novoizabrani predsjednik Kamilo Čuljak prisutne je upoznao s prijedlogom Plana i programa rada HRS-a za 2021. godinu koji će se zbog novonastalih situacija s COVID -19 morati dodatno prilagođavati.
Grad Metković mu se odužio Nagradom za životno djelo koju je primio 
