ONK Metković je na svojoj FB stranici izvijestio da ih je prije nekoliko dana posjetio njihov nekadašnji član Mario Ćuže, a sada igrač zagrebačkog Dinama. Tom prigodom je svom matičnom klubu donirao garnituru dresova.
– Svaka čast i hvala Điđi!, objavio je ONK Metković…
Rogotinjani su se odazvali u velikom broju prvog dana akcije prikupljanja sredstava za teško bolesnu sumještanku Nadu Marević.
Akcija je započela na Klancu, kraj crkve Presvetoga Trojstva, gdje će i završiti iduće nedjelje. Svi koji žele pomoći mogu to učiniti svakoga dana, osim utorka, na istom mjestu u vremenu od 19 do 20 sati!
Poznato je da mačke većinu vremena provode spavajući, točnije drijemajući. To se osobito odnosi na mačiće nakon igre.
Naš junak je, svladan umorom, zaspao za šankom…
Prenosimo obavijest organizatora Ribarske noći u Rogotinu:
Poštovani posjetitelji, odlukom stožera civilne zaštite, održavanje Ribarske noći dopušteno nam je samo uz predočenje COVID potvrde ili negativnih testova ne starijih od 48 sati.
Stoga na vrijeme izvadite svoje COVID potvrde (tko nije!) ili napravite test da se možemo svi skupa bezbrižno zabavljati do ranih jutarnjih sati.
Podsjetimo, šesta Ribarska noć u Rogotinu održat će se 17. srpnja 2021. (subota) a zabavljat će vas grupa Dalmatino.
Iako nema odredbi kojima bi se povećavao iznos minimalne plaće, vjeruje se da je to boljim uređenjem, gotovo pa obilaznim putem, moguće postići, pišu 24sata.
Minimalna plaća u Hrvatskoj u posljednjih je pet godina rasla više od 36 posto, ali je i dalje među najnižima u Europskoj uniji. Niži iznos minimalne plaće od Hrvatske imaju samo Mađarska, Litva, Rumunjska i Bugarska i tu činjenicu u svom prijedlogu izmjena i dopuna zakona o minimalnoj plaći ističe i Vlada kao razlog da se minimalna plaća još bolje uredi, a samim time posredno, ako je to moguće, i poveća.
Tako bi se zabranilo ugovaranje minimalne plaće u neto iznosu. Vlada je tu odredbu odlučila ugraditi u ovaj zakon, iako je u krovnom Zakonu o radu jasno propisano da se plaća ugovara u bruto iznosu. No to nije priječilo poslodavce da s radnicima potpisuju dogovore na neto iznos minimalne plaće, čime oni s najnižim primanjima zapravo nisu imali nikakve koristi od poreznih rasterećenja jer bi njihova plaća i dalje ostajala ista.
To znači da bi svaki poslodavac s radnikom, primjerice za ovu godinu trebao ugovoriti minimalnu plaću u bruto iznosu od 4.250 kuna, a ne u neto iznosu od 3.400 kuna. Poslodavcu koji to ne učini prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna.
Nije to jedini način na koji su poslodavci zakidali radnike s minimalnom plaćom, dio njih radnicima nije isplaćivao ni taj minimum, i još su potpisivali ugovore kojima se radnici odriču isplate minimalne plaće.
Ta se praksa sada zabranjuje, takav se sporazum radnika i poslodavca proglašava ništetnim, a poslodavcu prijeti kazna od 60 do sto tisuća kuna.
Definirat će se i ono što ne ulazi u minimalnu plaću: dodaci za prekovremeni rad, rad nedjeljom, ali i svi dodaci za uvjete rada i iz kolektivnih ugovora što bi barem malo povećalo minimalnu plaću.
Zbog odsutnosti jednoga od glumaca, otkazana je predstava Njuške koja je u izvedbi Teatra Exit trebala biti održana u utorak, 13. srpnja, na Ljetnoj sceni GKS-a.
O eventualnom novom terminu predstave javnost će biti pravovremeno obaviještena.
Uz neprepoznavanje se pogubnih posljedica pretvaranja Hrvatske u zemlju s tisuću jezika, koje ide naruku našim susjedima što rastakanjem hrvatskoga jezika mrve i tako ranjeno hrvatsko biće u susjednim državama, u posljednje se vrijeme i mnogi naši stavotvoritelji upinju dokazati kako je hrvatstvo mit”, piše Domagoj Vidović u članku pod naslovom “Usporedni „mitovi“ o podrijetlu Hrvata i Srba”, objavljenom u časopisu Hrvatsko slovo, kojeg prenosimo u cijelosti.
Bliskost se ne mjeri ni brojem susreta ni brojem izgovorenih riječi jer je život satkan iz trenutaka. Mnogo znači kad netko s tobom dijeli posebne trenutke kao što ih ja dijelim s tobom. Blisko je lice ono o kojemu rado misliš i kad ga ne vidiš i kojega se rado spominješ i kad ti njegovo tjelesno obličje sve više postaje uspomenom“, budio me san potaknut davnim susretom točno u cik zore dok smo se bližili Ratcu. Bili su to snovi iz kojih mi se nije dalo buditi jer bijahu poput priča i razgovora za koje bismo da se nikad ne završe jer kad bi završili i kad bismo ih ponovno ushotjeli započeti, vazda bi nešto pošlo po zlu, razabrale bi se skrivene primisli, životne računice, prizemne sitnoće i sve druge ljudske krivine duboko zakopane ispod površine dobrote i poniznosti.
Bilo je ugodnije lješkariti u mekoći jutarnjega snoviđenja negoli se buditi (kad bih napokon uspio izmaknuti slovu vlastita gorčina i kad bi bore koje su mi urezala sva razočarenja i porazi načas iščezli) u neizvjesnosti jutra čiji te putovi mogu odvesti tamo ne zna se kamo. Ćutjeh kako mi se udovi šire i kako mi se pogled blaži te kako me more miluje ljuljajući tu našu barku, otvorih jedno oko i ugledah snenoga Svebora kako stišće kameju dok nam more bira put, pronađoh mir u tome kraju u kojemu vrebaju gusari i Turci mrko motre s obale na svaki sumnjiv pokret te poželjeh ostatak života provesti u klatnji barke na debelu moru na razmeđu jave i sna.
Uz neprepoznavanje se pogubnih posljedica pretvaranja Hrvatske u zemlju s tisuću jezika, koje ide naruku našim susjedima što rastakanjem hrvatskoga jezika mrve i tako ranjeno hrvatsko biće u susjednim državama, u posljednje se vrijeme i mnogi naši stavotvoritelji upinju dokazati kako je hrvatstvo mit jer su Hrvati zajednica vrlo raznorodnih i na brzinu u XIX. stoljeću skupljenih plemenskih skupina koje dotad ništa nije povezivalo. Posljednja je meta zapadna Hercegovina u kojoj je, hajde da upotrijebimo hiperbolicu koja i nije tako daleko od istine, više Hrvata nego stanovnika.
Pritom se „naši ljudi na terenu“ počesto pozivaju na neovisnost srednjovjekovnoga Huma i navodnu nepovezanost Humljaka i ostalih Hrvata, navodno nespominjanje hrvatskoga imena te se čovjek pita komada li Milomir Stepić hrvatsko ozemlje na temelju vlastite ideje ili samo prepisuje od naših domaćih izdajnika. Pritom je zanimljivo da ti isti autori ne propituju jedinstvenost srpskoga naroda i ozemlja iako je, primjerice, Beograd prvi put došao u srpske ruke 1284., i to nakratko jer su od 1319. do 1402. njime (ponovno) zavladali Ugri (a bilo je tu i Bugara, križara, Bizanta…), a zatim ga još jednom (1427. – 1521.) vratili u svoje ruke i iz njega se branili od Osmanlija.
Ukratko, srpska je prijestolnica prije dolaska pod osmanlijsku vlast pod srpskom vlašću bila znatno kraće nego Hum pod hrvatskom (sjetimo se vladavine Trpimirovića i poslije Šubića), neki su današnji dijelovi Beograda (poput Zemuna) bili unutar različitih sastavnica hrvatske države do 1918., ali od srpskih povjesničara i hrvatskih vlasnika prava na istinu nisam nikad čuo da preispituju srpstvo Beograda. Nadalje, dok se Hrvati rastavljaju na proste faktore, potpuno se zaboravlja na udio Vlaha i Cincara u suvremenome srpstvu te činjenica da se nemali dio srpskih Vlaha sve do konca XIX. stoljeća nije jezično asimilirao.
S druge strane, hrvatski se Vlasi po podatcima iz XIV. i XV. stoljeća jezično ne razlikuju od svojih susjeda Hrvata (uz iznimku Ćića), pa se postavlja pitanje zašto se one koji hrvatski zbore barem 600 godina nastoji pretvoriti u poseban narod ili ih donekle izdvojiti od ostatka, a oni su koji su do prije stotinjak godina govorili jezikom koji pripada drugoj podskupini indoeuropskih jezika nedvojbeno pripadnici suvremenoga srpskog naroda. I vjerski se ključ često nejednako primjenjuje! Naši nas dušobrižnici često upozoravaju kako ne smijemo stavljati znak jednakosti između vjere i narodnosti, no to obično vrijedi samo za katolike.
Nitko se, međutim, ne pita zašto bi Pećka patrijaršija bila isključivo srpska ako su joj pripadale ili joj pripadaju i crnogorske i makedonske eparhije, a kad se spomenu Hrvati pravoslavci, svima je u glavi NDH iako je, primjerice, August Harambašić rođen 80 godina prije njezina nastanka.
Dakako da su Hrvati kao narod nastali iz različitih sastavnica, uostalom hrvatstvom se danas diči i katalonski Hrvat Xavier García i nitko mu to nema prava oduzeti, ali kad se te razlike nastoje iskoristiti za neke nove unutarhrvatske podjele, onda nam valja zaviriti u susjedno dvorište ne samo zato što se te podjele obično ondje kuhaju, nego i zbog toga da bismo se imali s čim usporediti te pritom primijeniti ista mjerila. Kad se ona primijene, i slijepi bi trebali progledati, ali mi smo narod tvrde šije, a slabe vjere.
Nakon gušta obično dođe manji gušt – plaćanje. Račun nije bio mali, ali se platilo kovanicama. Konobar u čudu gleda kovnicu novca. „Korona je, nije se išlo na misu, pa se skupilo lemozine“, dobacih mu dok je sa stola kupio srebrnjake..
Mimohodom viteških skupina u Stocu je započeo srednjovjekovni sajam Stolačka tarča, koji će se ove godine održavati samo jedan dan zbog pandemije koronavirusa.
Jedinstveni srednjovjekovni sajam pokazao je kostimirane plemiće i plemkinje, a nakon godinu dana pauze organizatori su pripremili i bogat zabavni program. Ove godine Stolačku tarču posjetile su viteške skupina iz BiH i Hrvatske, a spomenuti sajam postao je svojevrsni brend Stoca i čitave Hercegovine., piše Bljesak.info.
Ovogodišnji sajam službeno je otvorio premijer Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) Nevenko Herceg koji je kazao kako je Stolačka tarča postala respektabilna, tradicionalna, kulturna i turistička manifestacija.
Predsjednik Udruge vitezova hercega Stjepana Kosače Stolac Anđelko Šutalo kazao je kako se iz godine u godinu trude da poboljšaju program, ističući kako je zbog pandemije iza svih teška godina.
– Dosadašnjih godina imali smo viteške skupine iz Mađarske, Slovenije, Slovačke i Rumunjske, ali ove godine nisu mogli doći zbog COVID-a. Skupili smo pozamašnu ekipu iz Hrvatske, preko 50 kostimiranih vojnika i večerašnja ‘Bitka za Hercegov grad’ će biti jedna prava predstava, kazao je Šutalo.
Pročitajte više na: https://www.bljesak.info/kultura/flash/stocom-prosetali-vitezovi/353447
Među 27 izvođača koji će 6. kolovoza zapjevati na opuzenskoj Pjaci, na Melodijama hrvatskoga juga, bit će i 17-godišnji Ivan Mustapić. Izvest će pjesmu Ćuti se Dalmacija u meni koju je napisao i uglazbio Denis Batinović Pekma.
– Srce bi mi puklo da san ga odbija! – kazao je Denis u kratkom razgovoru ne skrivajući oduševljenje spoznajom da tako mlad čovjek želi pjevati dalmatinsku pismu. Pjesma je dobila i svoj spot koji je snimljen na Slivnu i Baćinskim jezerima a objavljen je danas…
– Veliko hvala mojoj obitelji na podršci koju su mi pružili. – kazao je Ivan. A ona nije bila malena, gotovo svi su se pridružili Ivanu u spotu kojega je snimio i režirao Matko Petrić.
Kao što smo napisali, tekst i glazbu potpisuje Denis Batinović Pekma, a aranžman Irida Oršulić i Jašar Murtezani.
Tko će sve nastupiti na ovogodišnjem festivalu zabavne glazbe Melodije hrvatskog juga, možete pročitati OVDJE.
Danas se u Kaštel Kambelovcu održala četvrta regata veslačkog Kupa Dalmacije, Memorijal Ivan Jerčić i Toni Čavka.
VK Neretvanski gusar je u ukupnom poretku klubova danas bio šesti, osvojio je devet medalja: dvije zlatne, tri srebrne i četiri brončane. Metkovci su nakon četiri regate šesti i u ukupnom poretku.
U Kaštel Kambelovcu je najbolji bio dvojac na pariće mlađih kadeta (Matej i Gabrijel Šiljeg) i kadet Nikola Mijić u skifu. Srebro su izveslali kadetkinja Reina Bebić u skifu, te mlađi kadeti Roko Mijić i Jakov Petrov, također u skifu, svaki u svojoj skupini.
Brončani su bili mlađi juniori Toni Milan i Marin Plečaš, obojica u skifu, svaki u svojoj skupini, zatim dvojac na pariće mlađih kadetkinja (Maris Gluščević i Ema Bebić), te dvojac bez mlađih juniora (Noa Bebić i Gabrijel Glušćević).
